Hvale je vrijedna akcija kupnje jednog kvadrata na našoj obali kako bi taj kvadrat dobio neku javnu namjenu. Umjetnica Jelena Lovrec kupila je zemljište veličine jednog metra kvadratnog na otoku Lastovu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u okviru programa korčulanske udruge Siva zona - prostor suvremene i medijske umjetnosti.
Kupovinom kvadratnog metra zemljišta na Lastovu i njegovim upisom u zemljišne knjige - tako je kultura u toj županiji dobila svoju preciznu lokaciju. Bivši vlasnici taj su kvadrat otvorili sadnjom limuna na toj parceli te su tako i sami postali "socijalna skulptura". To je bilo otvorenje projekta koji će ubuduće ugostiti razne kulturne manifestacije. I nije jedini kvadrat koji je ova umjetnica kupila u Hrvatskoj.
Kustosica Martina Bratić zapisala je povodom ove akcije da Jelena Lovrec uz logističku akciju kupnje, zatim održavanje kulturnih događanja na parcelama i bilježenje cjelokupnoga procesa ovim radom umrežava brojna, važna pitanja koja kulturna produkcija jedne zemlje generira i problematizira.
Sve je počelo kada je 2014. godine J. Lovrec od jedne europske fondacije i njezina programa koji se bavi kulturnim međunarodnim suradnjama za realizaciju svojega projekta dobila sredstva koja je potom odlučila vratiti onoj istoj kulturi u okviru koje i sama djeluje - kulturi svoje zemlje. Problemska pozicija ovoga rada počiva upravo na tezi da je kultura, nažalost, u domaćim društveno-institucionalnim okvirima tek podstanar. Svojim radom takvu nezavidnu poziciju kulture kritički propituje.
"Autoričina umjetnička gesta postavlja dva ključna pitanja: što ja kao autorica mogu učiniti za kulturnu produkciju svoje zemlje, i to i onih najzabačenijih krajeva, svoj centralizaciji unatoč? A drugo pitanje u potpunosti uvjetuje ovo prethodno: kakvu to poziciju kultura u Hrvatskoj ima i koliko ona prostora, u takvoj konstelaciji, uopće treba? Jelena Lovrec kaže - 1 m2 čini sasvim dovoljan prostor kakav kulturi kao pukome nominalnom čimbeniku identiteta ove zemlje pripada", piše Martina Bratić.
Ovim se projektom jednako tako otvorilo i pitanje kulturne (de)centralizacije, odnosno - problema gdje se ta ista kultura, lokalno nedovoljno promovirana i poticana, gotovo beziznimno aktualizira u gradskim centrima. A imajući u vidu ove druge krajeve, i taj je 1 m2 gotovo previše, uvjerena je autorica. S obzirom na to koliko se prostora i važnosti kulturi u Hrvatskoj daje, taj se ekvivalent u metričkome sustavu pokazao kao jedan kvadratni metar; a njezin plan uključuje kupnju jednog metra kvadratnog po županiji.
Projekt je najprije uvjetovao pronalaženje ljudi koji su bili voljni prodati 1 m2 vlastite zemlje i pretvoriti ga u mjesto kulture, odnosno u mjesto gdje hrvatska kultura može dati najbolje od sebe. Ideja kupnje najmanjeg mogućeg komada zemlje nije, dakako, bila nimalo jednostavna, a autorica je bilježila baš svaki pravni korak koji je akcija uključivala. Fotografije koje dokumentiraju njezino putovanje, zaokruženo činom zabilježavanja i označavanja svakog pojedinog zemljišta gotovo kao land arta, dodatno naglašavaju kakvo mjesto kulturi u Hrvatskoj pripada: ono je zabačeno, nevidljivo i nereprezentativno.
Proces je također uključivao upoznavanje s pravnim sustavom i sustavom vlasništva u Hrvatskoj, zatim komunikaciju s odvjetnicima, javnim bilježnicima i lokalnim poreznim službenicima, čije je nerazumijevanje umjetničine ideje samo još dodatno ukazalo na inicijalni problem. Kupljeni se kvadrati, naime, upisuju u zemljišne knjige, čime se kulturi dodjeljuje i njezina jasno precizirana lokacija.
Kako je ideja da svako kupljeno zemljište i dalje svoje prethodne vlasnike ili korisnike na stanovit način "poveže s kulturom", tako je prva akcija kojom se ujedno i otvara pojedini kulturni kvadrat uvijek rezervirana za predstavljanje ljudi koji su tu istu parcelu autorici prodali.
Kupljeni kvadrat koristi se isključivo u kulturne svrhe. Kustos programa je Darko Fritz.
