Studio Other Spaces – koji su osnovali umjetnik Olafur Eliasson i arhitekt Sebastian Behmann – dizajnirao je stožastu strukturu na imanju Donum u dolini Sonoma u Kaliforniji, nazvanu „Paviljon vertikalne panorame“.
Paviljon omogućuje jedinstveni susret osjetila s okolinom. Dizajn paviljona ima za cilj stvoriti holističko iskustvo koje se temelji na putovanju kroz nekoliko horizontalnih slojeva mjesta, krajolika i okolnih elemenata – što rezultira nekom vrstom vertikalne panorame.
Svi elementi dizajna su apstrakcije komponenti uzetih iz okomitog presjeka kroz specifičnu lokaciju paviljona. Počinje s iskustvom škripanja cipela na šljunčanoj stazi i mirisa okolne flore, zatim tlo koje nije samo tlo po kojem se hoda već i dom za dragocjeno korijenje i mikroorganizme, potom orkestar zvukova koje stvaraju vjetrovi, šuštanje trave i cvrkut kukaca da bi se na kraju pažnja skrenula prema plavetnilu neba i raznim formacijama oblaka.
- Prolazni uvjeti ovog područja stvaraju preduvjete za proizvodnju izvrsnog vina. A naš pristup hvatanju okomitog presjeka svih ovih okolnosti ima za cilj dati pregled koji utječe na iskustvo u svim našim osjetilima – kažu iz studija.
Do imanja se dolazi hodajući blago uzlaznom stazom, a odredište ispred nije vidljivo osim staklenog krova koji je u kontrastu s efemerima. Staklene pločice u boji na krovu predstavljaju apstraktni kalendar koji prikazuje godišnje prosjeke četiriju meteoroloških parametara vida, intenziteta vjetra, temperature i vlažnosti, a zid s desne strane polako se diže, približavajući mirise, zvukove i nove perspektive.
U padinu je urezana staza koja vodi do i od paviljona. Čovjek fizički ulazi u carstvo tla. Sama staza počiva na nabijenoj površini posutoj šljunkom. Zid koji dijeli od obronka sastavljen je od zemljanih opeka, s jedne strane ostakljenih zrcalnom površinom i složenih na način da sugeriraju dodatni element kretanja. Dok hodate stazom i ulazite u paviljon, zid raste sve više, da bi konačno došao do razine očiju. Oči, uši i nos sada su u liniji s travnjakom, gdje se susreću zemlja i nebo uz bogatu biološku raznolikost.
Iz paviljona se otvara pogled na dolinu, a sjedenje je raspoređeno tako da je poseban naglasak na pogledu prema jugu i zaljevu. Klupe se mogu rasporediti prema veličini grupa, a njihove dimenzije omogućuju približavanje tlu, fizičko osvještavanje tla, okolnih vrsta i svih elemenata potrebnih za stvaranje vina koje će se kušati. Oči lutaju od pogleda koji oduzima dah prema gore, do krovnih elemenata u boji, konačno se fokusirajući na okulus i nebo iza njega.
Vertical Panorama Pavilion stvara stanje duha i tijela koje ima za cilj poboljšati degustaciju vina, čineći sam doživljaj vina jedinstvenim i neponovljivim.
