Licitar je naziv za kolač od slatkog tijesta te ujedno i naziv za čovjeka koji ga izrađuje. Osnovna sirovina za izradu je med, a u novije doba sirup i šećer uz obvezne začine. Sada ga najčešće nalazimo u obliku srca, iako povijest obiluje mnoštvom različitih oblika. Nekada davno licitari su se izrađivali u svakojakim oblicima i obično su obilježavali svaki važan dio nečijeg života. Tako su se poklanjali licitari u obliku konja, konjanika, djeteta, u raznim floralnim oblicima, oni sakralne tematike, u obliku ptica ili satova i svi su imali svoju simboliku s najljepšim željama onome kome su bili poklonjeni.
Nezaobilazna je i tradicija ukrašavanja božićnog drvca licitarima, s obzirom na njihov prekrasni izgled i dugotrajnost, a uz to i relativno vrlo jednostavnu i jeftinu izradu licitari su vrlo lako zauzeli poziciju glavne zvijezde božićnih ukrasa koji su krasili domove naših baka i djedova. Podaci govore da je licitarstvo kao obrt u naše krajeve stiglo iz Njemačke i Austrije u 17. stoljeću, iako tradicija licitarstva seže još u srednji vijek kada su se ti kolači od medenog tijesta spremali u mnogim europskim samostanima uz pomoć bogato ukrašenog drvenog kalupa. Nekada davno morao se položiti ispit da bi se netko mogao baviti medičarstvom, ali danas takva praksa ne postoji. Postoje i druge razlike između nekadašnjih i današnjih licitara. Saznajemo da su nekada kalupi za izradu bili drveni i u njih se urezivao željeni motiv prema predlošku s papira, dok su danas metalni i radi se samo okvir kojim se dobije željeni lik nakon čega se ukrašava.
Povijest izrade licitara u Hrvatskoj je iznimno bogata, toliko da je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, a mi smo željeli što bliže doći toj autohtonoj hrvatskoj povijesti pa smo navratili do medičarsko-svjećarske radnje Zozolly u Mariji Bistrici.
Vlasta Hubicki dočekala nas je na ulazu u svoje dvorište i odvela u najvjerojatnije najstariju živuću radionicu licitara u Hrvatskoj. Saznajemo kako se licitari izrađuju u tom istom prizemlju obiteljske kuće još od 1882. godine.
- Medičarstvom se prvo bavio moj pradjed, zatim djed, pa baka, od nje je preuzela moja mama, a ja od mame - priča nam Vlasta liniju po kojoj se zanat prenosio tolike godine.
Saznajemo također i da se sve radi kao nekada.
- Niti jedan licitar nije i ne može biti isti jer sve radimo ručno, od oblikovanja do ukrašavanja. Ali, u tome i jest draž, na taj način dobijete nešto posebno što nitko drugi na svijetu nema i mislim da je to odlika najboljeg dara i suvenira - ističe Vlasta.
Svatko ima svoj tajni recept za izradu tijesta za licitare, a samo oblikovanje ovisi o umijeću onoga koji ga izrađuje. Licitari nakon oblikovanja idu u pećnicu na nekoliko minuta, potom se suše i do nekoliko dana, a zatim se bojaju, obično u crvenu boju, i ukrašavaju. U radionici Zozolly sami se uvjeravamo da to nije toliko jednostavno kako zvuči i da je to zahtjevan posao za koji morate imati mirnu ruku, ali nam isto tako iskusne medičarke priznaju da jednom kada svladate ukrašavanje, onda ide dosta brzo. Osim već stoljećima stare proizvodnje licitara, Vlasta je uspjela svojim neumornim radom očuvati i trgovinu za prodaju svojih rukotvorina na samom trgu u Mariji Bistrici, tik uz crkvu gdje stoji kao zaštitni znak tog područja.
Simpatična mala suvenirnica obiluje bogatom hrvatskom prošlošću božićnih običaja ukrašavanja, od adventskih vijenaca sačinjenih od različitih oblika licitara do prekrasnih malih licitarskih ukrasa za bor i, naravno, nezaobilaznih srca u svim veličinama, koja su nadaleko poznata kao najljepši izraz ljubavi prema nekome. O kvaliteti i neprestanom Vlastinu zalaganju za hrvatske tradicijske obrte svjedoči i činjenica da su baš njezini licitari vjerojatno najpoznatiji hrvatski licitari u svijetu jer baš ti koje ste vidjeli u promociji Hrvatske turističke zajednice dolaze iz radionice Zozolly.
U Mariju Bistricu smo došli u potrazi za najljepšim hrvatskim suvenirom i tradicionalnim božićnim ukrasom, a odlazimo bogatiji za jedno svjedočanstvo o trudu i požrtvovnosti da se održi i očuva nešto što su nam ostavili oni mudriji od nas jer materija kao takva često i nije bitna, važno je ono što je u nju utkano, a ovakvu sadržajnost rijetko gdje možete kupiti i pokloniti nekome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....