Svaka druga stambena novogradnja u Zagrebu, a slično je i u drugim gradovima u Hrvatskoj, ima pročelje u crno-bijeloj boji, uglavnom uz balkone sa staklenim ogradama. Ovaj se fenomen može vidjeti gotovo u svakom kvartu osim u strogom centru. Nasumice smo prošli područje od Ulice baruna Filipovića preko stare Trešnjevke do Vrbana i snimili desetak primjera sagrađenih u posljednjih oko pet godina, iako ih je u gradu znatno više.
Od manjih zgrada interpolacija s desetak, dvadesetak stanova do samostalnih stambenih zgrada sa stotinjak stanova, neke u oblikovanju pročelja imitiraju meandar. Trend je počeo jednim dijelom i kad su arhitekti još prije pet godina uzeli za inspiraciju rad glasovitog hrvatskog umjetnika Julija Knifera i njegove meandre, da bi se s vremenom i porastom stambene gradnje taj stil pretvorio u "epidemiju". Izgubilo se i smisao koji su možda još i imali prvi primjeri takvih zgrada, inspirirani njegovim djelima minimalizma. Kniferov meandarski oblik reduciran je na jednoličan ritam kontinuirane forme i kontrast crnog i bijelog, kasnije i uz boju. Stambene zgrade građene iza Muzeja suvremene umjetnost zvale su se projekt Meandar, i tu je uz muzej ovakav stil možda imao neku logiku. Tko god da se prvi sjetio ovog stila, potom je u Zagrebu uslijedila konfekcija, investitori su počeli imitirati jedni druge, neki su umjesto crne boje kombinirali bijelo pročelje sa sivom...
Kćer Julija Knifera, Anu Knifer, pitali smo što misli o ovom fenomenu u gradnji.
- Riječ je o jeftinoj eksploataciji. Tragično je da takvi autori uopće dobivaju poslove, bez ideja i vizije. Potpuno bezvrijedna i fake arhitektura preplavila je Zagreb - kratko je komentirala Ana Knifer, koja se brine o očevoj ostavštini.
Većina stambenih novih i novijih zgrada karakteristična je po tome što nemaju nikakvog zelenila unutar svojih parcela, u stilu pročelja imitiraju jedne druge, pa su i one koje su bile takve postale bezlične. Gradnja na takav način, s crno-bijelim pročeljem, nije skupa, što sigurno odgovara investitorima, iako naravno ima raznih slučajeva. No glavni razlog za taj stil je jednostavno što je isproban i "siguran". Govorimo o stambenim zgradama čiji kvadrat danas na tržištu nekretnina stoji uglavnom od 3000 eura i više.
- Otvara se pitanje što se dobiva za takvu cijenu, mnogim su kupcima već postali važni kvalitetan tlocrt stanova u zgradi i infrastruktura i dobro je da se propituju i pročelja, koja su slika grada. Govorimo o mogućnosti investitora da prihvate kvalitetan projekt, u svakom smislu, pa tako i pročelja, da kolege nađu najbolje rješenje - kaže Ivan Križić, predsjednik Društva arhitekata Zagreb.
Razgovarali smo i s arhitektom Miroslavom Rajićem, koji nam je komentirao ovu pojavu.
- Nalazim zanimljivim fenomen koji se recentno događa u arhitekturi u Hrvatskoj u kojem je tranzicijska groteskna pseudohistoricistička urbana vila zamijenjena u izričaju s onom pseudomodernom. Svjedočimo inflaciji karikaturalnog pseudomodernizma s istom razinom nedostataka koji u sebi nosilo ono poslijeratno, gotovo slastičarsko oblikovanje kuća - kaže M. Rajić.
Smatra da ista skupina arhitekata i investitora betonsku balustradu zamijenila toniranom staklenom ogradom i prihvatili su taj neki svoj i sebi stvoren kvaziapstraktan izraz.
- Oblikovanje je zadržalo sve iste značajke i jednako je loše, samo što je nastupila crno-bijela era neukusa. Artikulacija arhitektonskog djela, ako je ispravna, egzistira neovisno o stilu i mnogo je slojevitija od svoje površne pojavne manire - dodaje Rajić.
Što bi moglo biti neko rješenje u budućnosti?
- Rješenje je podizanje razine građanske kulture i obrazovanja - odgovara.
Sve ove zgrade imale su svoje projektante, odnosno arhitekte koji su vjerojatno ispunili želje investitora, a neki su sigurno i sami sugerirali ovaj stil. No, nema smisla tražiti "krivca", bolje je razmišljati što dalje.
- Treba nam poticanje arhitektonske izvrsnosti kao u Nizozemskoj, gdje se ne može reći da su klimatski uvjeti bajni niti da idu na ruku arhitektonskoj inovativnosti, ali ona se potiče u masovnoj stambenoj gradnji. Slično je i u Danskoj gdje je suvremena arhitektura isto kao u Nizozemskoj stvar nacionalnog kulturnog identiteta - zaključila je Dinka Pavelić, arhitektica.
