Oduvijek sam željela pobjeći iz Zagreba u vrijeme tmurnih, hladnih dana i teleportirati se na rajske plaže, osjetiti miris mora i pravog ljeta. Maštala sam kako u veljači hodam bosa po pijesku, dok se Zagreb nevoljko budi iz zimskog sna i zbraja minuse. No, uvijek sam mislila da su takva daleka putovanja rezervirana za neke druge ljude. Kao dijete odgojeno u malom hercegovačkom selu, nisam niti razmišljala da neki ljudi stvarno ljetuju zimi. Daleki krajevi su mi dugo bili samo slike u National Geographicu. Ali kad pokreneš vlastiti posao - kao što sam ja prije dvije godine pokrenula Going Public, agenciju za komunikacije - dogodi se nešto čudesno: osim poslovnog uzleta, dobiješ i kontrolu nad vremenom. Tako su školski praznici postali savršen izgovor da sebi i svojoj obitelji poklonimo jedno daleko, sunčano iskustvo.
Bliski istok, arapski svijet, pustinjski raj
Iako sam jedno vrijeme živjela u Americi, s mužem proputovala istok i zapad tog kontinenta, a s djecom Europu, nikad nisam bila tip koji samostalno organizira daleka, egzotična putovanja. Posebno ne ona prema Istoku. Stoga je odabir destinacije krenuo - vrlo romantično - s Google tražilicom. Upisivala sam redom "Zagreb - Maldivi", "Zagreb - Bali", "Zagreb - Fidži", "Zagreb - Sejšeli"... Karte, izleti, smještaj, sve je to već u startu izgledalo kao logistički projekt za NASA-u. No onda se dogodila jedna rečenica prijateljice koja je godinama živjela u Emiratima: "Bez obzira gdje ideš, barem tri dana moraš provesti u Dubaiju".
I tako smo počeli planirati. Letovi, hoteli, destinacije - sve puta četiri - i ubrzo je postalo jasno da je riječ o pothvatu koji je i logistički i financijski izazovan. No, srećom, naišla sam na kvalitetan vodič s preporukama za top-lokacije u Dubaiju, s atraktivnim sadržajem za djecu, a dodatno nas je privukla i blizina Abu Dhabija. I tako je odluka pala - Bliski istok, arapski svijet, pustinjski raj. Spakirali smo kofere, napustili zagrebačku maglu, poletjeli iz Beograda i u samo šest sati - sletjeli u neki sasvim drugi svijet.
Malo ribarsko selo i globalni simbol luksuza
Kad zakoračiš u Dubai, osjetiš dvije stvari - da se nalaziš usred arhitektonske budućnosti i da si u društvu ljudi koji su majstori ugostiteljstva. Nisam među onima koji Dubai doživljavaju kao "umjetni grad bez povijesti i duše". Upravo suprotno - fascinantno mi je kako se jedno malo ribarsko selo, gdje su ljudi godinama ronili za biserima, transformiralo u globalni simbol luksuza u samo 60 godina. Prema riječima lokalaca, početkom 20. stoljeća Japanci su razvili tehniku uzgoja školjki bisernica, što je ubrzo dovelo do opadanja važnosti tradicionalnog gospodarskog temelja regije - ronjenja na bisere. Dubai se tada, kao i mnoge druge Zaljevske zemlje, okrenuo prihodima od nafte.
No, za razliku od Abu Dhabija, koji i danas ima većinu naftnih rezervi, Dubai je rano shvatio da se ne može dugoročno oslanjati na fosilna goriva. Šeici su donijeli stratešku odluku: od Dubaija će napraviti poslovni, turistički i tehnološki centar regije. I danas, kad staneš ispred skyline nebodera, kad kročiš u hotel koji izgleda kao muzej dizajna, kad vidiš zelene oaze parkova i palmi usred pustinje i kako sve funkcionira na razini kakvu Europa još sanja - shvatiš da su u toj viziji i uspjeli.
Čuda iza zlatne prašine
Ušli smo u ovaj svijet s velikom željom za istraživanjem - prvi put u arapskom svijetu, s dvoje male djece, s idejom da živimo svaki trenutak, bez stresa itinerara. Samo kroz poglede, korake i doživljaje.
Početak? Burj Khalifa - najviša zgrada na svijetu, visoka 828 metara, prava je ikona grada i fascinantno čudo u koje možeš samo zuriti i ne vjerovati da je to čovjek uspio izgraditi. Ispod nje, Dubai Mall - jedan od najvećih trgovačkih centara na svijetu koji funkcionira kao mali grad. Od piste za klizanje do slapova i restorana iz svih krajeva svijeta. Djeci je najimpresivniji bio Dubai Aquarium & Underwater Zoo - golemi podvodni svijet koji se proteže na više etaža. Šetali smo uz staklene tunele, promatrali morske pse, raže, kornjače, jegulje, krokodile, ribe svih oblika i boja, a susret s pingvinima bio im je favorit. Iz urbane vreve preselili smo se na plaže - i to one nepregledne i netaknute, s mirnim morem koje poziva na uživanje. Djeca su zabavu pronašla u gradnji kula od pijeska, dok smo mi opušteno ispijali kave u hladu palmi, u tom trenutku potpuno prepušteni uživanju u miru…
Najviše me oduševio Palm Jumeirah - umjetni otok u obliku palme, izgrađen nasipanjem pijeska iz Perzijskog zaljeva - dom luksuznih vila, ekskluzivnih hotela i privatnih rezidencija. Na samom vrhu nalazi se Royal Atlantis, luksuzni hotel koji redefinira pojam ekskluzivnosti. Arhitektonski impresivan. Tu smo doživjeli izvorno značenje riječi - luksuz. Večeri smo najviše voljeli provoditi u Dubai Marini. Kad se upale svjetla, a stotine nebodera obasja nebo, čini se kao da si u nekom futurističkom filmu. Barovi i restorani prostiru se uz šetnicu, a grad diše nekim drugačijim tempom - smirenim, ali punim života. U souku, u podnožju Burj Al Araba, dočekao nas je šareni svijet arapskih tržnica. Note tamjana, začini u zemljanim tonovima, zlato koje se diskretno sjaji u izlozima - predstavlja tradiciju koja se ne skriva, već s ponosom pokazuje. Jedan od najautentičnijih doživljaja bio je posjet pustinji. Jahanje deva, topli pijesak, večera na prostirkama pod otvorenim nebom. Tu smo, možda prvi put, osjetili kako su ljudi tisućama godina prije živjeli - u tišini, jednostavnosti i potpunom skladu s prirodom. Nakon Dubaija otputovali smo u Abu Dhabi, grad koji djeluje tiše, smirenije. Osvojio nas je drugačijom vrstom elegancije. Sheikh Zayed Grand Mosque - prostor u kojem tiho hodaš, bez potrebe za riječima, ostavio nas je doslovno bez daha. U Qasr Al Watanu, predsjedničkoj palači, uronili smo u identitet Ujedinjenih Arapskih Emirata - njihovu povijest, kulturu i vrijednosti. Istražili smo povijest šeikove obitelji koja vodi Emirate, prošetali se prostorijama u kojima se dočekuju diplomati iz cijelog svijeta, i shvatili koliko je zapravo fascinantna njihova moć, ali i koliko smo mi, u tom kontekstu, mali.
Gledajući unatrag, sva mjesta koja smo posjetili bila su potpuno različita od svega što smo dosad doživjeli. Arapski svijet, s njegovim kontrastima, poviješću i neizmjernim luksuzom, pružio nam je doživljaj koji ćemo, vjerujem, još dugo prepričavati.
Svima dostupan luksuz
U cijelom tom luksuzu, tehnologiji i urbanoj vrevi, ono što me najviše oduševilo su ljudi i osjećaj da smo u svakom trenutku bili sigurni, viđeni i poštovani. Način na koji ti se ljudi obraćaju, osmijeh kojim te dočekuju, koliko poštuju tvoje vrijeme i tvoju odluku da si izabrao posjetiti baš njihovu zemlju… Nešto predivno. Nije važno jesi li rezervirao hotel s pet zvjezdica ili se voziš javnim prijevozom - svi vam žele pomoći, ugoditi, riješiti vam situaciju. I sve to bez forsiranja, bez napadnog pristupa - samo s autentičnom željom da vam boravak bude savršen. Njihova kultura usluge ne poznaje fraze poput "ne znam/ne može/nije izvedivo"… Oni imaju rješenje za sve, i sve komuniciraju odmah i sad, kroz WhatsApp, bez stresa, bez komplikacija, bez čekanja u redu.
U Dubaiju gost nije samo klijent - on je čast. I to se osjeća u svakoj rečenici, svakoj gesti, svakoj usluzi. Ako sam nešto naučila, onda je to kako se radi gostoprimstvo u 21. stoljeću.
Na kraju, kad su djeca zaključila da se žele vratiti čim opet padne snijeg u Zagrebu - znala sam da je ovo bilo više od putovanja. Bio je to podsjetnik koliko možemo proširiti svoje horizonte kad si dopustimo - da sanjamo malo veće snove. I da ih pretvorimo u stvarnost. Dubai nije bio destinacija. Bio je putovanje svih naših osjetila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....