VIDEO Staru kuhinju iz ‘90-ih više nisu mogli gledati: Sada je bež i svijetla, a pločice su pun pogodak

Kupnja nekretnine često znači niz kompromisa, a jedna od većih dilema s kojom se susreću budući vlasnici jest uzeti kuću ili stan s već obnovljenom kuhinjom koja im se možda estetski ne sviđa ili se upustiti u avanturu potpune adaptacije dotrajale kuhinje?

U prvom slučaju useljenje je bez čekanja, ali cijena je prihvaćanje tuđih izbora – pločica, ručkica, radnih ploha – koje možda nikada ne biste sami odabrali. U drugom scenariju jasno je da vas čeka razdoblje improvizacije: mikrovalna pećnica u dnevnom boravku, obroci pripremani na brzinu i prašina koja se uvlači u svaku ‘poru‘ stana.

Liječnica kupila svoj prvi stan u novogradnji, ovakav kutak u kuhinji žele baš svi u 2026.

Upravo su taj teži put odabrali autorica i njezin suprug kada su kupili svoj dom – viktorijansku kuću iz 1895. godine. Kuhinja je posljednji put bila obnovljena devedesetih, a vrijeme joj nije bilo saveznik. Ormarići su bili izlizani, pod je podsjećao na radionicu automehaničara – trajno ljepljiv i uvijek nekako prljav. Kućanski aparati bili su na izdisaju, iza oljuštene boje redovito su se pojavljivali tragovi insekata, a hladnjak je bio manjih dimenzija. Ukratko, bio je to prostor u kojem kuhanje nije predstavljalo užitak.

Ipak, prostorni raspored imao je smisla. U uskom tlocrtu tipičnom za gradsku kuću bio je maksimalno iskorišten, bez potrebe za rušenjem zidova ili velikim zahvatima. Ono što je nedostajalo bila je svježina – kuhinja koja će biti svijetla i čista, ali i u skladu s povijesnim karakterom kuće.

S renovacijom zbog administrativnih zavrzlama vlasnici nisu krenuli odmah, već su šest mjeseci živjeli s kuhinjom iz devedesetih. To se pokazalo kao neočekivana prednost. Vrijeme provedeno u prostoru omogućilo im je da precizno detektiraju što funkcionira, a što ne. Shvatili su da je osnovni raspored dobar, ali da su potrebne male, promišljene korekcije kako bi kuhinja postala doista funkcionalna.

Jedan od ključnih poteza bio je uklanjanje nepotrebne spuštene konstrukcije iznad ormarića – pokazalo se da je potpuno prazna – te su se odlučili produžiti kuhinjske elemente sve do stropa. Dodavanjem gornjih ormarića visine 30-ak centimetara prostor je vizualno dobio na visini, a obitelj dodatni prostor za odlaganje posuđa koje se koristi sezonski. Zadržani su i stakleni ormarići te poseban kutak za aparat za kavu, detalji koji su unatoč starini imali šarm.

Posebna pažnja posvećena je boji. Umjesto klasične bijele, koja je u južno orijentiranom prostoru djelovala preoštro, odabrana je topla bež nijansa. Rezultat je kuhinja koja je svijetla, ali ne sterilna. Ista boja primijenjena je na zidove i ormariće kako bi se postigla smirenost u prostoru već obilježenom izražajnim podom.

Renovirao staru bijelu kuhinju i uštedio tisuće: ‘8 mjeseci, nakon posla, vikendima, napokon gotovo!‘

A upravo pod je prava zvijezda novog doma. Budući da originalni drveni pod nije bilo moguće spasiti nakon što je uništen starim samoljepljivim pločicama, odlučeno je da je bolje uvesti kontrast nego pokušati lošu imitaciju postojećeg drva. Izbor je pao na crno-bijeli šahovski uzorak visokog sjaja, koji priziva duh gradskih stanova s kraja 19. stoljeća. Iako izgleda poput mramora, riječ je o izdržljivom porculanu.

Jedna od najvažnijih promjena bila je zamjena mjesta sudopera i perilice posuđa, čime je dobiveno gotovo metar i pol neprekinute radne plohe. Upravo je taj kontinuitet nedostajao – prostor za razvlačenje tijesta ili pripremu većih obroka. Radna ploha i zidna obloga od bijelog kvarca s diskretnim žilama dodatno su pojednostavile vizualni dojam.

Prostor je maksimalno iskorišten, a u kutu se našlo mjesta i za mali bistro-stol za dvoje – taman za jutarnju kavu ili čašu vina dok domaćin dovršava večeru.

Na otvorenoj polici naslonjena je slika koju je u osamdesetima naslikala autoricina praprateta, a uz nju je vintage kuharica pronađena u maloj uličnoj knjižnici. Rabljene čaše i šalice ispunjavaju staklene police, a tepih ispred sudopera povezuje tonove ormarića i vrata, obojenih u plavozelenu nijansu koja se ponavlja u drugim dijelovima kuće.

Rezultat je kuhinja koja odiše toplinom i nostalgijom, ali funkcionira u skladu sa suvremenim životom. Prostor koji nije savršen kao iz kataloga, nego osoban i promišljen.