Predstava "Agenda" koju sam nedavno pogledala u Zagrebačkom plesnom centru je razvalila. Razmažena repertoarom iz zlatnog doba Eurokaza, to je ono što očekujem od kazališta. Ta se predstava redatelja Saše Božića sa Simone Aughterlony bavi se načinima na koje možemo biti zajedno kao individualci, kroz kulturu clubbinga.
Pijemo šampanjac u hladnu subotu popodne, kod Saše doma, preko puta Meštrovićeva paviljona. Pričamo o ekstrovertima i introvertima. Kaže da se nekad plaši koliko mu je dobro samom sa sobom, te da bez obzira na druženja i kolaboracije u kazalištu najviše voli biti solo. Živi u Zagrebu, ali tijekom godine puno boravi u drugim adresama u Europi zbog angažmana u kazalištima.
KAKO BI OPISAO SVOJ DOM?
"Moj dom je u gradu u kojem trenutno radim, zapravo se osjećam doma uvijek kad sam izvan Zagreba. Do potresa ovaj je stan bio kao hotel. Često bi znali dok su u Zagrebu tu povremeno boraviti ljudi koji djeluju na nezavisnoj kazališnoj sceni. Uvijek je neka muvaona jer ovdje mi je i ured..."
KOJI JE TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK?
"Knjige, stalno ih kupujem, od malena sam puno čitao, mama je mislila da ću poludjeti. Nabavljam ih najviše online, sada više humanističke, filozofske... Shvatio sam nedavno da skoro više ništa ne kupujem u Zagrebu. Kad sam vani, znam biti sam, naročito popodne nakon proba, a ponekad prije večernjih druženja, i onda šetam po gradu, po muzejima, knjižarama, raznim dućanima. To je samoća tog mog posla."
PREDMET KOJI SI NEDAVNO NABAVIO ZA STAN I BAŠ TI JE DRAG?
"Ovu lampu, napravljenu 3D printerom, glumac iz Trešnje Radovan Ruždjak ih radi."
VEZANO UZ TVOJ POSAO, KOJI SE PREDMETI VIDE TU?
"Rekao bih, fotografije. Kao ove božanstvene fotke iz predstave ‘Nora‘, koje su prvo bile u hodniku...Ta je predstava ispala jako uspješna, iako je proces bio naporan."
KOLIKO SI DOMA, A KOLIKO U KAZALIŠTU?
"Nikad nisam doma, stalno sam u kazalištu."
OMILJENO MJESTO U ZAGREBU?
"Kolaž i Krolo."
ŠTO SAD ČITAŠ?
"Knjigu ‘Deca‘ Milene Marković, jer se spremam za režiju tog romana/epa u Gavelli. Radi se o tome da smo svi ‘deca‘, a da na ovim prostorima ‘deca rađaju novu besnu decu‘. To je knjiga pjesama, njen život kao samohrane majke djeteta s posebnim potrebama u Beogradu za vrijeme 90-ih. Milena je jedna od najpoznatijih srpskih dramskih pisaca i pjesnikinja, čija djela još nisu postavljena kod nas."
KOJI TI JE OMILJENI KUTAK U STANU?
"Prozor s pogledom na Meštrovićevu džamiju i tramvaje koji kruže oko nje. Trenutno je u noćnoj verziji i manje svijetli jer se obnavlja."
NAJBOLJI SUVENIR U STANU I OTKUD JE?
"Afrička ritualna maska koju sam kupio na tržnici u Zürichu, kolonijalistička je, ali eto... Utorkom i petkom se održava flea market, baš je netko rasprodavao stvari iz jednog stana."
GDJE JE BILO ZADNJE ZANIMLJIVO PUTOVANJE?
"Hm, zadnje sam putovao u Berlin, bilo mi je lijepo vratiti se u grad u kojem sam živio i radio jako puno i vidjeti ga iz neke druge perspektive. Od 2012. do 2014. godine tamo sam imao stan, potom sam skoro svake godine boravio po tri mjeseca zbog raznih projekata. Moj omiljeni dio grada? Park Wasserturm s vodenim tornjem, parkićem i restoranom, onako u stilu 70-ih."
JE LI GRAD JOŠ ŠPICA?
"Berlin se stravično mijenja. Već 2006. godine, kad sam bio prvi put, domaći su govorili da je mrtav. Razlog je gentrifikacija."
KOJI JE GRAD U EU NOVI BERLIN?
"Beč je ponovno in i Bruxelles se ponovno diže, govorim o stanju umjetničke scene. Berlin je bio centar umjetnosti, scene koja je nastala kad je grad bankrotirao i moglo se iznajmiti stan za 150 eura, kad je grad pozvao umjetnike da dođu i otvorio im vrata, ali sad je obrnuto."
NAJDRAŽA SLIKA U STANU?
"‘Kolo‘ slikara Mislava Lešića. Počeo sam kupovati slike iz čudne potrebe, svjesnosti da su likovni umjetnici u Hrvatskoj najugroženiji, i ono kolega kolegi. Vidio sam djela Mislava Lešića na Facebooku još prije i otišao u selo Bošnjaci po jedno od njih, jer na psihodelični način nekim miksom gotike i horora prikazuje Slavoniju. Imam puno njegovih slika. Uglavnom, došao sam kod njega i bio prvi koji je kupio sliku. Zanimljivo je bilo da na jednoj koju je naslikao dok je bio student u Rijeci - sjedi žena u nekom kafiću i u pozadini se vidi plakat s mojom predstavom ‘Love Will Tear Us Apart‘."
KOLIKO SU ILUSTRACIJE, SLIKE, DIZAJN PRISUTNI U TVOM DOMU?
"Jako, cijeli stan je mala galerija. Drage su mi i ovi mali crteži od Ivane Dražić Selmani, ciklus na Dančama, koje su osvojile drugu nagradu 2014. godine na natječaju MSU. Dosta sam slike podijelio..."
"AGENDA" JE VRHUNSKO OSTVARENJE. U KOJIM OKOLNOSTIMA JE NASTALA?
"Iz želje da spojimo mlade hrvatske i europske umjetnike i omogućimo im rad u što boljim profesionalnim uvjetima, koje hrvatska scena zaslužuje. Što više od toga nego da je na audiciju kod nas došlo 80 plesača. Osim gostovanja u Švedskoj, koje smo imali odmah nakon premijere, planiramo europsku turneju."
I PARTIJIMA KOJI SU ZAVRŠILI NA "KRIVI" NAČIN. PAMTIŠ LI KOJI TAKAV?
"Ovo tu postolje za ulazak na svečanost je uspomena iz jednog takvog ludog provoda...(smije se)."
KOREOGRAF SI, VOLIŠ LI I SAM PLESATI?
"Obožavam, radim to skoro svaki dan, u klubu, na sceni, u stanu, gdje god...."
ZADNJI PODCAST KOJI SI SLUŠAO?
"This Jungian life. Neizmjerno cijenim Junga kao filozofa i psihologa."
ŠTO TI ZNAČI ŽIVJETI U OVOM KVARTU?
"Obožavam dio oko džamije, koji je centar, a istodobno miran. Knjižara Fraktura otkrila je taj mali ugao kao novi dio grada."
MJESTO NA KOJE SE VESELIŠ IĆI USKORO...?
"Lausanne. Obožavam južnjački, divlji temperament tog grada."
ŠTO SAD PRIPREMAŠ U KAZALIŠTU?
"Upravo je u prošli petak bila premijera predstave Euforija u ZKM-u koju radim s mojom dragom Ksenijom Zec i najboljim ansamblom koji znam. Govori o mladima, generaciji Z, postoji referenca i na seriju i na pop-hit od Lorine. To je predstava o jednom razredu koji ide na maturalnu zabavu, koja je rađena u tzv. tehnici životinja s velikim pomacima tijela."
NAJDRAŽA PREDSTAVA NA KOJOJ SI RADIO?
"Huh, sve s Natašom Dangubić i Jelenom Miholjević jer su naprosto lude. Evo, tu je i fotografija Nataše iz predstave na kojoj je s Damirom Klemenčićem. S Jelenom sam recimo radio ‘Madame Bovary‘."
AKTIVNOST KOJU VOLIŠ?
"Obožavam kuhati za prijatelje. Domaća jela, kao što su čobanac ili viška pogača. Nedavno smo kod Doris Šarić Kukuljice imali kulen party..."
ODJEVNI PREDMET KOJI SI NEDAVNO DODAO U GARDEROBU...
"Volim od naših dizajnera Charlie, inače ni odjeću ne kupujem u Zagrebu, nego po svojim putovanjima skupljam lokalne dizajnere."
TKO TI JE MUZA...?
"Simone Aughterlony, koreografkinja s kojom često surađujem. Prvi put 2009. godine na predstavi ‘Sweet Dreams are Made of This‘. Od tada smo napravili više od deset predstava. Ona je danas u top deset europskih koreografa. Imam ljude i gradove, Isabele je Berlin, Simone je Zürich, Francesco je Oslo, Dalija je Beograd. Postoje ti i još neki ljudi koji su grupa koja se podržava i koju moram imati oko sebe da bih se osjećao sigurno."
GDJE TI JE NAJDRAŽE U STANU SLUŠATI GLAZBU?
"Za radnim stolom, većinom indie i jazz."
DOBRA SERIJA ILI FILM KOJI SI NEDAVNO GLEDAO?
"‘Search party‘, potpuno poludjela serija o njujorškim hipsterima, oduševljen sam. Toliko je duhovita i apsurdna."
GLUMIŠ LI I SAM NEKAD?
"Glumio sam nedavno nakon deset godina s Petrom Hrašćanec u predstavi ‘Levant‘."
NAJDRAŽI PROFESOR/PROFESORICA NA AKADEMIJI DRAMSKE UMJETNOSTI?
"Ksenija Zec. Dok sam živio u studentskom centru na Šari, moj prvi cimer je bio Kristijan Novak, koji je tad studirao pravo i bio profesionalni karataš, i u tom istom domu Milana Broš je vodila radionice suvremenog plesa, što je bio moj početak uz Bad company ekipu. Uglavnom, Kseniju sam upoznao u tramvaju, prišla mi jer je čula za mene... Bila mi je profesorica scenskog pokreta. Sve o kazalištu sam naučio od nje."
KAKO JE TEBI RADITI NA AKADEMIJI?
"Sve ugodnije, zabavlja me nakon kratke pauze ponovno otkrivanje u kojem to svijetu mladi ljudi borave."
GDJE SI ODRASTAO, KAKO PAMTIŠ SVOJE DJETINJSTVO?
"Županja, pamtim miris Save, blata, divlju prirodu i prostore u kojima sam volio biti sam. Bila je prekrasna, radničko mjesto, planirani grad s osam tvornica, gdje su se nastanili ljudi iz čitave Jugoslavije. Godinama nisam išao tamo, a sad zadnjih dvije, tri godine nešto me vuče, idemo tamo u posjet prijateljima svake godine. I danas je jako radnička i punkerska, kao da si ušao u 80-te, slušaju se Idoli, EKV, odnosno novi val."
KOJI TI JE NAJDRAŽI UMJETNIK I ZAŠTO?
"Jerome Bell, zato što spaja vrhunsku inteligenciju, lakoću i duhovitost u isto vrijeme. Kao i skupina Forced Entertainment."
KAKO TO DA NE ŽIVIŠ NEGDJE VANI?
"Zbog pogrešnih životnih odluka. Kao kad me Ksenije Zec pozvala da se vratim jer se otvorilo mjesto za asistenata na Akademiji. Ona je odgovorna za to što sam se vratio (smije se) dok sam boravio u Bruxellesu. I doživio svoj Titanik..."
KAKO INAČE PROVODIŠ NEDJELJU?
"Razgovaram s Nikšom Butijerom nakon pijace na Kvatriću. I s Anđelom Ramljak, mi imamo taj socijalni ritual, koji mi je važan i koji je izvan - idemo na predstave."
GDJE MOŽEMO VIDJETI TVOJ RAD?
"U ZKM-u Euforija u prosincu, u Gavelli u veljači."
DOLAZI BOŽIĆ, JE LI TVOJE PREZIME VEZANO UZ TAJ BLAGDAN?
"Ne, drugi je akcent, znači mali bog."
