Otvorene kuhinje već su desetljećima simbol modernog stanovanja, no jedna provokativna objava na Instagramu dovodi u pitanje sve što smo o njima mislili. Pozivajući se na poznate sociološke i psihološke teorije, njezin autor tvrdi da smo uklanjanjem zidova možda izgubili nešto mnogo važnije od zasebnih prostorija, privatnost, mir i mogućnost istinskog odmora.
Godinama su nas arhitekti, dizajneri interijera i investitori uvjeravali da je otvoreni tlocrt najbolje što se moglo dogoditi suvremenom stanovanju. Zidovi između kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka nestajali su, kuhinjski otoci postajali središta obiteljskog života, a prostrani interijeri u kojima se sve odvija u jednoj prostoriji nametnuli su se kao poželjan standard. No što ako smo pritom napravili veliku pogrešku?
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Tu je ideju na Instagramu iznio kreator sadržaja poznat pod imenom @konsta.reeels, čija je objava o problematičnoj strani otvorenih kuhinja otvorila niz intrigantnih pitanja o načinu na koji danas živimo. Njegova kritika ne zaustavlja se na dobro poznatim nedostacima poput mirisa kuhanja, buke ili neurednog posuđa koje se vidi iz dnevnog boravka. On tvrdi da otvoreni koncept zadire mnogo dublje u naš svakodnevni život, utječući na psihološki osjećaj sigurnosti, obiteljske odnose, društvene uloge i sposobnost opuštanja.
Kako bi objasnio zašto smatra da je otvoreni tlocrt problematičan, autor posta koji je "podignuo prašinu" na Instagramu poseže za sociologijom, evolucijskom psihologijom, teorijom arhitekture i istraživanjima ljudskog ponašanja. Premda su neki njegovi zaključci prilično radikalni, teorije na koje se poziva doista otvaraju zanimljivu raspravu o tome što zapravo čini kvalitetan dom.
Kada dom postane pozornica
Jedan od najzanimljivijih argumenata temelji se na teoriji poznatog sociologa Ervinga Goffmana, koji je u knjizi The Presentation of Self in Everyday Life iz 1959. godine svakodnevni društveni život usporedio s kazališnom predstavom.
Goffman je smatrao da ljudi u različitim društvenim situacijama preuzimaju različite uloge, a pritom je razlikovao prednju i stražnju pozornicu. Prednja pozornica, odnosno front stage, prostor je u kojem se predstavljamo drugima i nastojimo ostaviti određeni dojam. Stražnja pozornica, back stage, mjesto je na kojem se možemo povući, opustiti i prestati održavati sliku koju pokazujemo okolini.
U tradicionalnom domu kuhinja je često funkcionirala upravo kao takva stražnja pozornica. Ondje se pripremala hrana, stvarao nered, pralo posuđe i obavljao svakodnevni kućanski rad, dok su dnevni boravak i blagovaonica bili prostori namijenjeni druženju i primanju gostiju.
Otvoreni tlocrt tu granicu briše. Osoba koja kuha istodobno je domaćin, sugovornik i organizator kućanstva, a sav posao koji obavlja postaje vidljiv drugima. Autor objave smatra da nas takva organizacija prostora prisiljava na neprestano društveno predstavljanje, čak i onda kada bismo se u vlastitom domu trebali osjećati potpuno slobodno.
Goffman, naravno, nije tvrdio da su otvorene kuhinje štetne. No njegova teorija omogućuje zanimljivo tumačenje načina na koji arhitektura utječe na granice između privatnog i društvenog života.
Kako osmisliti idealan raspored za kuhinju: Ovo je najčešći i mnogima najpraktičniji dizajn kuhinje
Zašto se bolje osjećamo iza zida?
Drugi važan argument proizlazi iz teorije Prospect–Refuge, koju je 1975. razvio britanski geograf Jay Appleton. Prema toj teoriji, ljudi često preferiraju prostore koji im omogućuju pregled okoline, ali istodobno pružaju osjećaj zaklona i sigurnosti.
Zato mnogima više odgovara sjediti u kutu restorana, uz zid ili u zaštićenoj niši nego na potpuno izloženom mjestu. Takve prostorne preferencije Appleton je povezao s evolucijskim iskustvom čovjeka, kojem su preglednost i mogućnost sklanjanja nekada bile važne za preživljavanje.
Autor Instagram objave smatra da otvorene kuhinje narušavaju upravo taj osjećaj zaštićenosti. U prostoru bez jasnih granica osoba je izložena pogledima i zbivanjima iz više smjerova, a autor sugerira da takva stalna vizualna izloženost može stvarati napetost i otežavati opuštanje.
Pritom ide toliko daleko da govori o povišenom kortizolu i mozgu koji neprestano nadzire okolinu. Takve tvrdnje ipak treba uzeti s rezervom jer Appletonova teorija sama po sebi ne dokazuje da otvoreni tlocrti izazivaju kronični stres.
No nameće se zanimljivo pitanje: mora li prostor biti potpuno otvoren da bismo ga doživljavali ugodnim ili nam je za osjećaj doma ponekad potrebna upravo određena granica?
Kućanski rad pretvoren u javni spektakl?
Posebno provokativan dio kritike odnosi se na promjenu prostorne hijerarhije doma. Nekada je kuhinja bila prvenstveno radni prostor, svojevrsna strojarnica kućanstva, odvojena od prostorija namijenjenih odmoru. Danas se kuhanje, druženje, odmaranje i briga o djeci često odvijaju u jednoj prostoriji.
O promjenama položaja kuhinje unutar doma, rodnoj podjeli rada i društvenom značenju kućanskih prostora pisala je i istraživačica Hannah Lewi sa Sveučilišta u Melbourneu, analizirajući razvoj kuhinja kroz povijest australskog stanovanja.
Osoba koja obavlja kućanske poslove, navodi se u postu na Instagramu, može izgubiti dio autoriteta kada su njezin trud, nered i svakodnevne obveze neprestano izloženi pogledima drugih. Takav zaključak nije znanstveno potvrđen, a mogao bi se argumentirati i suprotan učinak, vidljivost kućanskog rada može povećati svijest ostalih ukućana o trudu koji je potreban za održavanje doma.
Ipak, njegova kritika otvara važnu temu. Kada se kuhinja spoji s dnevnim boravkom, osoba koja priprema obrok često mora istodobno sudjelovati u razgovoru, pratiti djecu i odgovarati na potrebe ostalih članova obitelji. Granica između rada i slobodnog vremena postaje sve nejasnija.
Otvoreni tlocrt zapravo je marketinška podvala?
Osvrće se sporni post i na ekonomsku stranu priče, sugerirajući da su investitori otvoreni koncept pretvorili u poželjan standard jer im omogućuje smanjenje određenih troškova gradnje. Manje pregradnih zidova, manje vrata i jednostavnija organizacija prostora predstavljeni su kupcima kao suvremeni luksuz.
Takvo objašnjenje svakako je pojednostavljeno jer otvoreni tlocrt ima dugu povijest povezanu s modernističkom arhitekturom, tehnološkim razvojem i promjenama načina života.
Ipak, u postu se upozorava na zanimljiv fenomen u luksuznim nekretninama. Dok se otvorene kuhinje predstavljaju kao ideal modernog stanovanja, u dijelu skupocjenih domova ponovno se pojavljuju zasebne radne kuhinje, poznate kao mess kitchens, prep kitchens ili back kitchens.
U takvim domovima jedna je kuhinja reprezentativna, uređena skupocjenim materijalima i namijenjena druženju, dok se u drugoj, skrivenoj od pogleda, odvija stvarna priprema hrane, pranje posuđa i odlaganje namirnica.
Paradoks je očit, ono što se nekoć smatralo zastarjelim, odvajanje radnog od društvenog prostora, ponovno se pojavljuje kao luksuz. I ponovno nas vraća Goffmanovoj teoriji o prednjoj i stražnjoj pozornici svakodnevnog života.
Dodatni mentalni ‘teret‘
Posljednji argument možda je najbliži svakodnevnom iskustvu. Zamislite da nakon napornog dana sjedite na sofi i pokušavate se opustiti, ali nekoliko metara dalje vidite sudoper pun posuđa, neobrisanu radnu površinu i stvari koje još treba pospremiti. Iako ste završili s poslom, podsjetnici na nove obveze neprestano su pred vama.
Autor takvu situaciju povezuje s kognitivnim opterećenjem, odnosno količinom informacija koje naš mozak mora obrađivati. Smatra da otvoreni tlocrt otežava mentalni odmor jer kućanski nered ostaje stalno prisutan u vidnom polju.
Određenu podlogu za takvo razmišljanje pruža istraživanje psihologinja Darby Saxbe i Rene Repetti iz 2010. godine, koje je pokazalo povezanost između doživljaja doma kao neurednog ili nedovršenog te nepovoljnijih obrazaca raspoloženja i kortizola kod dijela ispitanica. Istraživanje nije dokazalo da otvorene kuhinje uzrokuju stres, ali upućuje na važnost načina na koji doživljavamo vlastiti životni prostor.
Možda nam ipak treba malo više privatnosti
Iako su pojedine tvrdnje iz ove Instagram objave pretjerane, njezina je najveća vrijednost u tome što propituje ideju da je otvoreni tlocrt automatski najbolje rješenje za svaki dom.
Otvorene kuhinje nesumnjivo imaju prednosti. Omogućuju druženje tijekom pripreme hrane, bolju komunikaciju među članovima obitelji, više prirodnog svjetla i osjećaj prostranosti, osobito u manjim stanovima.
No potreba za privatnošću, mirom i mogućnošću povlačenja jednako je važna kao i želja za povezanošću. Možda budućnost zato nije u potpunom povratku zatvorenim kuhinjama, nego u fleksibilnijim rješenjima, poput kliznih vrata, djelomičnih pregrada i prostora koji se prema potrebi mogu otvarati ili zatvarati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....