Posjetili smo dom Nikice Jurkovića, koji je zapravo atelijer, ali i stan, njegovo sve kad boravi u Zagrebu, jer u posljednje vrijeme u svom je rodnom gradu sve manje... Taj mladi umjetnik koji se lagano približava srednjoj generaciji ima nekoliko zvučnih diploma (koje ne vise na zidu), diplomirao je Dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te potom 2018. na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu - s najvećom pohvalom Summa Cum Laude. No sreli smo se slučajno, kada je sa svojim prijateljima sjedio ljetos ispred svoga atelijera na Trešnjevki, a ja znatiželjna kakva jesam...
OSJEĆA SE MIRIS BOJE...
"Zaista? Više je ne osjetim..."
OPIŠI NAM SVOJ ŽIVOTNI PROSTOR?
"Radni prostor u kojem se može živjeti - stanelje. Ima nekoliko funkcija, igralište, skladište, mjesto okupljanja i zadnja stanica. Prošlo je kroz njega puno zanimljivih ljudi. Nazvao sam ga KLJUČ kao Klub ljubitelja umjetnosti i čarolija."
NASLIKAO SI MURAL S PATKOM NA ULICI NA ULAZU, KOJA JE TVOJ ZAŠTITNI ZNAK...
"Ideja s panelom ispred ateljea je da se periodično oslikava. Dolje u produžetku ateljea je dječji vrtić, pa djeci bude zanimljivo gledati različite slike, kad prolaze. Prvu intervenciju napravio je Goran Pavić SEFO, zatim Marin Remić i Erol Beširević, i nakon toga došla je Patka. Patku sam, još ranije, zamislio kao neku vrstu ikone ili simbola. Nema definiranog značenja, osim da se prilagođava i vremenu i prostoru, mijenjajući dimenzije, proporcije i boje šešira. Samo ime OVO JE PATKA zvuči banalno, ali u toj banalnosti je čar, jer riječ patka nosi različite konotacije. Što se tiče samog motiva, Patka me prati cijeli život kroz suptilne detalje, poput keramičke figurice koju su roditelji držali na regalu ili crteža koji sam nacrtao s tri godine. Volim ih gledati, nasmijavaju me."
A OVI ŠALOVI?
"Nastali su spontano. Prvo je moj prijatelj Marin Remić napravio odlične šalove sa svojim ilustracijama, a onda sam s Filipom Pomykalom i ja napravio šalove s Patkom, kao navijački rekvizit štovatelja kulta OVO JE PATKA. Ljudima se svidjelo i htjeli su ih nositi. Imali su svoje priče vezano za Patku, tako da se sve nekako povezalo i dobilo smisao."
OD NEDAVNO ŽIVIŠ NA RELACIJI ZAGREB - BEOGRAD?
"Djevojka je iz Beograda, upoznali smo se u Zagrebu u Laubi, gdje je predstavljala umjetnički prostor U10, koji vodi sa svojim kolegama. Trenutačno sam na relaciji Beograd - Zagreb jer imam posla i obaveza i tu i tamo. Beograd mi je kao produžetak Zagreba, ne osjećam se kao stranac, a opet ga tek upoznajem..."
KOJA JE TEBI NAJVEĆA RAZLIKA TU I TAMO?
"Moj dojam je površan, ali kad je o umjetnosti riječ, čini mi se da u Beogradu ima više privatnih galerija, veće je tržište i međusobno su bolje povezani."
IZ KOJEG SI KVARTA?
"Dugave, Novi Zagreb. Bio sam tipično kvartovsko dijete, od jutra do sutra na ulici. Imao sam veliko društvo i išli smo okolo po cijelom gradu, bili smo kvartovski nomadi. Povezivao nas je hip hop, na kojem smo odrasli, tako smo širili svoj glazbeni ukus."
KOJA JE STVAR ZA TEBE BILA PREKRETNICA?
"Sjećam se kad sam 1998. godine prvi put vidio video spot ‘Changes‘ od 2 Paca, odlijepio sam se totalno, ta neka akcija, on trči, bježi od policije, šeće kvartom, ne znam otkud dolazi moja fascinacija američkom crnačkom kulturom. Sjećam se i trenutka kad sam se kao mali vraćao s mamom sa Sljemena, i na Trgu sam kroz prozor iz tramvaja ugledao ekipu u širokim hlačama i pomislio sam: ‘To je to, došlo je kod nas‘."
KAKO BI OPISAO TVOJ STIL ODIJEVANJA?
"Volim jednostavnu, ali zanimljivu, udobnu i kvalitetnu odjeću. Volim boje i materijale. Danas najčešće nosim traperice i jednobojnu majicu, ali također volim modu 90-ih. Što se tiče tenisica, posljednjih nekoliko godina kupujem iste. Ista boja, broj, model. To više nisu samo tenisice, to postaje dio mene, moj rad. Jednom prilikom sam ih izložio na grupnoj izložbi "Shaped shapes"."
A OVAJ SAT?
"Zlatni Casio, nosim ga desetak godina, također je postao dio identiteta, kao i šeširići."
NAJDRAŽI PREDMET U STANU?
"Kalup za paprenjake, koji je moj dida izrezbario, zove se Antun Hmura, rodom Poljak, napravio ga je 1946. godine za moju baku dok je čuvao ovce u Slavoniji."
DUGO SI SE ŠKOLOVAO...
"Išao sam prvo u vrtić, pa u osnovnu školu, pa u vrtić - Primijenjenu, i onda sam studirao vizualne komunikacije na Studiju dizajna, što mi je bilo kao vojska, pa grafiku na Likovnoj akademiji, što je bilo kao da sam se vratio u srednju (smije se)."
LJUBAVNE VEZE ZAGREB - BEOGRAD. TOGA JE NEKOĆ BILO VIŠE, KAKVA JE SITUACIJA DANAS?
"Imam sreće da je, kad sam tek počeo odlaziti u Beograd, sa mnom išao i moj prijatelj, i on se sada zaljubio i živi na obje adrese (smije se). Svako malo čujem da se netko seli u Beograd ili u Zagreb zbog ljubavi, valjda je to opet češće..."
MOŽEŠ LI ŽIVJETI SAMO OD SVOJE UMJETNOSTI?
"Otkad sam diplomirao 2018. godine, živim isključivo od svog rada, imao sam nekoliko honorarnih poslića, ali i oni su bili vezani za umjetnost."
NAJDRAŽA SERIJA?
"Seinfeld je nezamjenjiv."
KOJA TI JE KNJIGA DOBRO SJELA?
"Najčešće tražim preporuku od prijatelja. Goran Trbuljak mi je preporučio knjigu Sándora Jászberényija ‘Najljepša noć duše‘. Predivna priča."
ŠTO TI ZNAČI OVA ŠIBENSKA TRADICIONALNA KAPA?
"Sestra se udala za Šibenčanina. To mi je najdraži dalmatinski grad, a kapa ima divnu ornamentiku, zato sam ju kupio."
IZ KREVETA NA GALERIJI IMAŠ POGLED NA ŽENSKU STRAŽNJICU, ULJE NA PLATNU.
"To je rad Marije Šević, iz ciklusa ‘Party‘, ona je fotografirala situacije iz noćnog života i onda bi ih prenosila na platno... Na zidu gore na galeriji je dosta slika. Ove fotke? To mi je poklonio Vid Barić. Puno je ljudi prošlo kroz moj atelijer, tako je jednom došao Vid, i dam mu šal, i nakon nekoliko dana nazvao me, i dao mi je svoj diptih, na kojem je ekipa na nekoj trap žurki, na kojoj ja nisam bio (smije se). Tu je na zidu i listić igre na sreću, koji mi je dao frend Jakob Filić, koji piše odličnu poeziju. Ja sam idealan za čuvanje pizdarija. Sakupljam sve, od rizli do brojeva iz čekaonica."
FORA JE I RETRO FOTELJA...
"To je navodno replika jednog švedskog dizajnera, dobio sam ju na dar od prijatelja, arhitekta Nikole Crevara koji mi je isprojektirao ovaj prostor. Odlična je jer je rasklopna."
IZGUBIO SI CRNO-BIJELU MAČKU?
"U Madridu, dok sam bio na Erasmusu, počeo sam crtati mačke. I skupljati oglase izgubljenih mačaka. Taj misterij mi se uvijek sviđao, zbog čega je ustvari mačka otišla?"
BAŠ IMAŠ OVDJE ZANIMLJIVIH STVARI...
"Ovo jaje je od keramike, rad Jelene Lovrec i Amalije Albaneže. ‘Odlikaši‘ su moji, skupljam te +5 papiriće iz rizli. Skupljam ih kao petice u školi, skupljaju ih i moji kolege, prijatelji, pa mi ih daju kad se vidimo, da i oni pridonesu stvaranju rada. Već sam taj rad izložio na samostalnoj izložbi s Goranom Trbuljakom, ove godine u Lexartu... Ove zadnje noge od stolca našao sam na glomaznom otpadu, to je bio razvedeni stolac. Fali još pola vješalice koja mu je svojedobno pružala utjehu."
UPRAVO ZAVRŠAVAŠ NOVE RADOVE...
"Gledamo u ciklus na kojem trenutačno radim, zovem ih kolaži, jer nastaju prema skicama koje radim u tehnici kolaža. U planu je izložba u veljači u Osijeku, u galeriji Waldinger." 3
