Dok vijugate nizozemskom širokom mrežom kanala, proći ćete pored mnoštva značajnih zgrada koje se protežu od primjera renesansnog stila do arhitektonskih manifestacija modernizma i pokreta De Stijl s početka 20. stoljeća. Ipak, uza svu raznolikost nizozemskog dizajna, nekoliko je primjera je posebno privuklo pozornost poput čudne zbirke betonskih kugli pronađenih u jednom naselju s-Hertogenbosch (kolokvijalno poznato kao Den Bosch), prenosi Architectural Digest. Iako zgrade u tom području mogu izgledati poput loptica za golf kada se gledaju iz zraka, ove Bolwoningen kuće su izrazito funkcionalne iako skučene.
Pedeset Bolwoningena koje ćete pronaći uz kanal južno od rijeke Meuse zapravo predstavljaju prošlu viziju budućnosti pristupačnog stanovanja. Zamisao su Driesa Kreijkampa, a Bolwoningen se oslanja na njegovo iskustvo u industrijskom dizajnu i umjetnosti u skladu s njegovom fascinacijom sferama.
Njihov izgled i struktura nisu bile te koje su uvjerila nizozemsku vladu da podupre projekt kao dio svog pohoda na eksperimentalna stambena rješenja od 1968. do 1980-ih. Umjesto toga, jednostavna, održiva priroda laganih, montažnih kuća značila je da se mogu podići za samo jedan dan. Do 1984. godine niknula je mini-četvrt Kreijkampovog Bolwingena, ističući se u oštrom kontrastu od tradicionalnijih rezidencija prekoputa.
Iako svakako privlačane izvana, stvarnost života unutar jedne od ovih sfera napravljenih od cementa i ojačane stakloplastike može objasniti zašto je Bolwoningen ostao kuriozitet, a ne novi standard u montažnom stanovanju. Cilindrična baza služi kao kombinacija ulaza, skladišta i pomoćnog prostora, koja vodi prema gore do sfere, koja mjeri otprilike 5 metara u promjeru. Stambeni dio, koji može primiti do dvije osobe, podijeljen je u tri mala dijela. Dnevni boravak i kuhinja nalaze se na vrhu, s odvojenom kupaonicom i spavaćom sobom ispod. Okretni kružni prozori preko sfere daju dovoljno prirodnog svjetla i protoka zraka kako bi se suprotstavili zagušljivosti.
Bolwoningen je ostao ukorijenjen na svom mjestu gotovo 40 godina, ali Kreijkampova vizija bila je da se ove lagane strukture mogu beskrajno preuređivati i prenositi, možda čak i lebdeći iznad vode. Međutim, s Kreijkampovim odlaskom 2014., čini se da im je bilo suđeno da ostanu na mjestu. Sada, oni manje funkcioniraju kao model za život, a više kao arhitektonski relikt i kulturna zanimljivost.
Ipak, postoji nešto što se može naučiti od Bolwoningena. Potreba za jednostavnim, održivim stanovima svakako je očitija sada nego što je bila ranih 80-ih. Čak i ako aspekti Kreijkampove vizije stanovanja imaju neke nedostatke, ostaje mnogo toga što napredni arhitekti mogu naučiti iz njegove vizije.
