Društvene mreže posljednjih su godina postale nezaobilazna oaza blagdanske inspiracije. Dok se u feedovima izmjenjuju cozy prizori, zimski recepti i uredno posložene wish-liste, jedna je kategorija tiho osvojila srca mnogih — DIY božićne dekoracije izrađene iz prirode. U vrijeme kada nam je najlakše posegnuti za gotovim ukrasima, sve više ljudi bira drugačiji put: onaj u kojem grančica bora, komadić mahovine ili šumska bobica postaju temelj jedinstvene blagdanske čarolije.
Inspirativni DIY videi vraćaju nas jednostavnosti. Pokazuju da nam ne treba puno da stvorimo ljepotu — samo malo vremena, malo šume i malo hrabrosti da započnemo. A kad blagdani konačno stignu, takvi ukrasi nose onu vrstu topline koja se ne može kupiti: toplinu vlastitih ruku, vlastite ideje i trenutka koji nismo samo posjedovali, nego stvorili.
Upravo je taj put ove godine odabrala i urednica Novca Jutarnjeg lista, Gordana Jankoska Vranić. Kaže da se sve zapravo rodilo spontano, iz jednog sasvim običnog večernjeg scrollanja.
„Baš kao svi boomeri, i ja s frendovima i familijom izmjenjujem reelse,“ smije se. „Zna to često biti Saša Šekoranja sa svojim čarobnim svjetovima, pa nas je algoritam IG-a počastio i s adventskim vijencima. Odnosno, gomilom kratkih videića na kojima smo gledale druge kako ih izrađuju.“
Gordana u šumu ide gotovo svakog vikenda, a ako uspije, i preko tjedna: „Ponekad se vratimo s kojom sunčanicom, vrganjem ili trubicom, ali najčešće samo šećemo.“
Ta vrsta šetnje, kaže, ima posebnu moć. Oni koji znaju gledati, vide ne samo biljke nego i potencijal: u jednoj je grani već napola ispleten vijenac, u snopiću bršljana krije se savršena mašna, a u šuškanju suhog lišća možda baš onaj zvuk iz kojeg nastaje ideja.
„Ovo nam je odmah zazvonilo: pa hajmo po češere i par grančica, koliko teško može biti…“ prisjeća se. „Prošle smo par omiljenih lokaliteta, udaljenih desetak kilometara od grada, i skupile nešto borovih grančica, ali i ostalog bilja na koje smo naišle, a učinilo nam se zanimljivim. Imale smo vjerojatno i ponešto početničke sreće, pa smo nabasale na crvenkaste grančice i bobice.“
Kad su se, punih ruku prirodnih materijala, vratile kući, nastala je mala kreativna eksplozija. Stol se u trenu pretvorio u improvizirani atelje: grančice razasute na sve strane, konac i žica pri ruci, svijeće spremne, a u pozadini lagana blagdanska glazba.
„Vratile smo se kući s vrećicama punima granja i biljaka, suprug je zakolutao očima, očekujući gomilu nereda po kući,“ smije se Gordana. „Ima iskustva — prošle godine sam uništila stol s gomilom mokrih češera koji su pustili smolu. Ali, ako imate svoje dvorište, sigurno ćete naći i puno zanimljivijih biljaka od ovih, kojima niti ime ne znam.“
Iako su materijali iz šume bili dovoljni za većinu ukrasa, ponešto se ipak moralo kupiti. „Naravno, ne može nam šuma pružiti i žicu, pa smo to i male stalke za svijeće uzele u Bauhausu. A iskreno, i osnovu vijenca načinjenu od slame smo kupile na placu u Utrinama. Eto, nije sve sto posto self-made,“ kaže otvoreno, kao da je upravo u toj kombinaciji prirodnog i kupljenog pronašla najbolji balans.
Pravo stvaranje počinje navečer.
„Bacila sam se na slaganje adventskog vijenca,“ kaže. „Znala sam samo da trebam slagati male buketiće, njih prvo učvrstiti tankom žicom, a onda ih dodatno zavezati oko slamnatog vijenca. Nekako intuitivno sam buketiće slagala tako da krupnije biljke idu ispod, a ove crvene bobe, češerčići ili sitne biljke na vrh. Mic po mic, korak po korak, vijenac je izgledao sve bolje.“
Za nju je taj proces bio gotovo meditativan. „Ako volite raditi i stvarati rukama, ako volite prirodu, ako volite isprobavati nove stvari — sve je ovo totalna uživancija,“ govori s onom vrstom iskrenog entuzijazma koji lako prelazi i na druge. „A pored radosti stvaranja, nije skroz zanemarivo da ovakva varijanta puno manje košta.“
Ostavlja i praktičan savjet, iz prve ruke: „Najveći problem bilo je upikavanje svijeća na ove stalke, jer su se lomile — kupila sam pretanke. Stoga vam savjetujem da birate ipak malo deblje.“
Šetnja šumom u potrazi za božićnim ukrasima postaje tako mnogo više od skupljanja materijala. To je mali ritual vraćanja sebi, spajanja s prirodom, otkrivanja ljepote u sitnicama i podsjetnik da ponekad upravo jednostavne stvari donose najveću radost. A DIY dekoracije — nesavršene, prirodne, osobne — vraćaju blagdanskom vremenu onu toplinu zbog koje ga najviše volimo.
Jer ono najvrjednije što možemo unijeti u dom nije savršeni ukras, nego trenutak u kojem smo ga stvorili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....