Ivana Knez je arhitektica i scenografkinja te predaje kolegije iz scenografije na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. O svojim počecima na tom području govori kako ju je uvijek privlačilo zajedništvo u iskustvu žive izvedbe, a tek naknadno je shvatila da je već od djetinjstva imala interes za arhitekturom i scenskim prostorima.
- Šibenski MDF i atmosfera grada kao pozornice imao je na moju sestru i mene više utjecaja nego što smo tada bile svjesne. Snaga Mediterana u nama, njegova teatralnost života i dinamičnost, urbanitet i kolektivni duh nosimo to u sebi. Ona je postala glumica (Daria Knez Rukavina), a ja sam kao arhitektica u jednom trenutku odlučila biti i scenografkinja - opisuje Ivana.
Prvi projekt scenografije dogodio se 2006. godine kada je Eurokaz raspisao natječaj za scenografiju predstave "Grmače" slovenskog redatelja i glumca Nike Goršiča. Kao autorski tim Diaprojektor, s prijateljicom i kolegicom Anom Martinom Bakić, napravljen je taj projekt, kao i niz scenografija nakon toga.
- Redatelju se odmah svidjela scenografska ideja te je s povjerenjem radio s nama. Taj naš prvi izlet u scenografiju primijećen je među našim kolegama i nominiran za godišnju nagradu UHA-e za interijer Bernardo Bernardi i svakako je bio motivirajući početak - priča arhitektica te dodaje - U posljednje vrijeme radim s redateljem Brankom Brezovcem te pripremamo koprodukciju Eurokaza s kazalištem Vaba Lava iz Tallinna u Estoniji.
Uvijek je zanimljivo odakle se crpi inspiracija za neko djelo, a Ivana nam otkriva kakav je taj proces. S jedne stane to je metoda uranjanja u razne tekstove i otkrivanje vrsta prostora u njima, proučavanja raznih konteksta i koncepata kroz prostorne modele, kao i referenci u umjetnosti te društvenoj zbilji koje s tim temama rezoniraju. Na drugoj strani jako su bitni i razgovori koji je brže potiču na razmišljanje.
- Važno mi je da prostorni koncept ostane jasan, da se otkriva i iznenađuje nas kroz izvedbu, kroz scenografske promjene. Razne redateljske intervencije i dorade vidim kao i u dobrom interijeru i arhitekturi - kada se usele stanari koji ožive i dovrše taj dobar, pomalo nedovršen prostor i na taj način ga prisvoje. Prostor mora biti životan - ističe Knez.
Isprepletanje arhitekture i scenografije je neodvojivo, a kako sama Ivana kaže, oni se isprepleću kao i ideje kojima se istodobno bavimo. - Moja fascinacija efemernošću scene i doživljaja traži svoj prostor u svakom arhitektonskom projektu. Dinamička uloga koju scenografija može imati u kazališnoj predstavi ostvariva je u arhitekturi i urbanizmu, iako je najčešće susrećemo na mjestima komunikacija, javnim prostorima zgrada i grada, koja su uvijek mjesta trenutka i susreta. Arhitektonske konstrukte kojima često gradimo prostor na sceni vidim kao prostorne mehanizme, privremenu arhitekturu koja u sebi uvijek ima mišljenu transformaciju. Mislim da se sloboda stvaranja ostvaruje najviše kroz odgovoran odnos i međusobno povjerenje u procesu rada s redateljem ili investitorom, produkcijom i suradnicima, bilo da se radi o scenografiji, arhitekturi ili urbanizmu - zaključuje Ivana.
