U adventsko doba svi imaju neke predmete koje najviše vole ili ih zapravo na neki način najviše podsjećaju na Božić. Nekima je to omiljena kuglica, drugima neka hrana koju jedu upravo u ovo doba... Pitali smo nekoliko poznatih osoba iz raznih područja javnog života koji su to njima omiljeni predmeti, simboli koje povezuju s božićnim razdobljem, i dobili zanimljive odgovore, koje ćete, vjerujemo, rado pročitati.
VEDRANA ERGIĆ, arhitektica, osnivačica studija jedan na jedan
DIVNI NESAVRŠENI SOBOVI MAGIJA SU PO NJENOJ MJERI
Odabrala je stilski jednostavne sobove sastavljene od nekoliko plošnih komada drveta breze. Zašto baš njih?
- Izbor namjerno prekoračuje konvencije i emancipira ljepotu nečega što je na prvi pogled skromno, čak i neugledno u usporedbi s onim što se nameće kao obavezni dio slike pomahnitale verzije božićne bajke, u kojoj sasvim oprečno suštini slavljenja Božića trijumfira blještava materijalnost - kaže Vedrana Ergić i dodaje da joj je strana ambicija nasilne svečanosti, gomilanja i razbacivanja u blagdanskoj groznici, pri čemu je pretjerivanjem u svemu zavladao deficit dobrog ukusa, kolaps osjećaja za mjeru i totalno odmicanje od smisla.
Nije, dodaje, sklona onome što se danas promovira kao ultimativni imperativ božićne čarolije, gušenje lažnim luksuzom i kičem u svakom smislu.
- Meni je zanimljivije ono što je upravo obrnuto od toga, jednostavni ukrasi koji su svojom nesavršenošću izvan struje vladajućeg ukusa - rekla je V. Ergić.
Prije više od deset godina te je sobove slučajno otkrila u neuglednoj svaštarnici s predmetima, gdje su odbačeni i rastavljeni ležali na teško dostupnoj polici.
- Bili su divni u svojoj nesavršenosti, bez estetskih pretenzija, totalna suprotnost idealizirane čarolije. Idealan instrument za stvaranje magije po mojoj mjeri - smije se ona.
ALMIRA OSMANOVIĆ, balerina i izvanredna profesorica scenskog pokreta
PORCULANSKE BALERINE IZ SUVENIRNICE LINCOLN CENTERA IZ NEW YORKA
Jedan od najdražih božićnih predmeta našoj najpoznatijoj balerini su - porculanske balerine, ukrasi za bor.
- Ustvari, imam kolekciju balerina. Čitav bor uređen je kao teatar - glumište stilu s orašarima, raznim instrumentima, kao što je, primjerice, truba, maskama, balerinama. Ovu ružičastu sam kupila u New Yorku 1999. godine, gdje sam bila s Jakovom dok je bio ataše za kulturu - kaže Almira Osmanović.
Gotovo je sve ukrase za bor kupila u New Yorku, u kojem je triput slavila Novu godinu.
- Te smo godine gledali ‘Orašara’ u Lincoln Centeru, kojem je koreograf bio George Balanchin. Apsolutno jedan od najljepših ‘Orašara’ koje sam vidjela. Prava pravcata bajka, beskrajno okićena. U prvom činu samo je otvorena scena dobila je tri aplauza jer to je doista bila čarolija - opisuje.
Svoje je balerine od porculana kupila u suvenirnici Lincoln Centera, ali malo su, kaže, teže, pa ponekad pretežu bor. Na njemu, dodaje, nema ni jedne tipične kuglice.
Božić će provesti obiteljski, a Novu godinu u toplicama.
- Iz djetinjstva se sjećam bora sa srebrnim kuglicama, srebrnim i zlatnim bombonima te srebrnim trakicama koje bi visile po njemu kao niti - kaže A. Osmanović.
NIKOLA MILOJEVIĆ, liječnik estetske medicine
“VOLIM BOŽIĆNE DJEČJE PRIČE I STARINSKE DRVENE LUTKE UZ BOR”
Odabrao je Orašara, lik s kojim, kako kaže, ima dugogodišnju povezanost.
“Orašar me veže za djetinjstvo u Hrvatskoj. Kao mali, često sam išao u kazalište. Božić mora biti čarolija, kao što Orašar nakratko oživi u vrijeme Božića, a Djed Mraz leti nebom i ulazi u kuće kroz dimnjak. Te priče bude dječju maštu”, objašnjava Milojević svoj odabir popularnog lika.
Za božićne ukrase zato često bira upravo Orašara, ali voli i drvenog Djeda Mraza i sobove. Tako i u svojoj poliklinici ovih dana ima nekoliko Orašara raznih veličina koje je kupio prije nekoliko godina.
“Smatram da bor treba biti pun drvenih lutaka, starih kuglica, mora biti stiliziran, takvih se sjećam iz djetinjstva, i kristalnih kuglica bake Zlate... Oduvijek mi se sviđaju starinske drvene lutke, čak sam u jednom trenutku mislio da ću ih sakupljati jednog dana, ali ipak nisam, iako ih imam nekoliko vrlo dragih uz bor”, otkriva Milojević.
Balet “Orašar”, kako kaže, jednako je popularan u Londonu kao i u Zagrebu. Naime, Nikola je dio života proveo u Londonu u kojem i dalje često radi.
“Isto je sve kao i u Zagrebu, ulaznice se jedva nabave. Prije nekoliko dana bio sam u Londonu i uspio sam nabaviti ulaznice za mjuzikl “White Christmas”, koji je jako dobar. Neki su gledatelji došli u kazališe odjeveni u božićne kostime, kao Orašari ili drugi likovi, i to mi je bilo baš neobično”, priča Milojević.
Njemu je ovo razdoblje dodatno posebno jer za Sv. Nikolu slavi imendan, a na Badnjak rođendan.
DRAŽEN GRUBIŠIĆ, umjetnik, jedan od dvoje osnivača Muzeja prekinutih veza
DRUŽENJA S PRIJATELJIMA UZ DOMAĆU HRANU NAJVIŠE VOLI ZA BOŽIĆ
Omiljeni božićni “predmet” za njega su domaća hrana - kobasice i tučene masline. Od prijatelja Bibe domaće kobase se, kako nam kaže, kuhaju u vrijeme božićnih blagdana, a tučene masline imaju kratki rok trajanja pa se potroše taman do kraja Božića.
“Svake godine dobijemo paket pun tih divota, a često se vratimo od moje najdraže punice s nakrcanim prtljažnikom. Valjda godine nose to da se sve više cijene stvari koje su plod nečijeg truda i uloženog vremena, a ne toliko ono što se nalazi na policama trgovina”, kaže Grubišić.
Božić slavi naizmjenice u Župi dubrovačkoj i Zagrebu.
“Zagrebački Badnjak je svečana večera s roditeljima, otvaranje poklona i onda izlazak van, a župski je više tradicionalan, uz kolendavanje koje traje danima i obilaze se kuće svih prijatelja moje supruge gdje se časti većinom domaćim delicijama koje se ne mogu nabaviti niti kupiti, nego morate biti te sreće da kao “padobranac” upadnete tamo”, kaže Grubišić.
Dodaje da su tradicija i druženje nešto što se u komercijalizaciji Božića sasvim izgubilo, a njemu je jako drago što je to uspio naći.
U ovo doba godine najdraža su mu druženja s prijateljima, povratak mnogih koji su se odselili pa svrate za Božić doma, a gužve u gradu, nervoza kupovanja poklona i sveopća komercijalizacija mu nikako nisu drage. U nadolazećoj 2020. godini želi da mu sve u privatnom svijetu ostane slično kao sada.
KATA MARUNICA, arhitektica, jedan od osnivača studija NFO
“ZASADA SE BAR TREBAMO SJETITI DRUGIH KOJIMA TREBA POMOĆ”
Odabrala je uplatu za božićnu donaciju, ovaj put za SOS dječje selo Lekenik.
“Božićno i predbožićno vrijeme je jako fokusirano na materijalno, stoga mi je draga prividna “bespredmetnost” ovog “predmeta”. Iako ovo doba nije jedino kada bismo trebali misliti na druge ljude, radi svakodnevnog fokusa na vlastiti život i potrebe ipak se najčešće tek oko Božića sjetimo manje sretnih ljudi”, kaže Marunica.
Svijest o potrebi pomoći bližnjima i manje bližnjima razvija se, dodaje, od malih nogu. “Duboko u sjećanju ostala mi je jedna od prvih humanitarnih akcija koje sam doživjela, zvala se “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” iz 1993. godine, kroz koju smo kao osnovnoškolci doživjeli veće zajedništvo od bilo koje druge božićne fešte ili poklona”, priča arhitektica.
Prije Božića je kod nje na poslu najčešće velika strka zbog predaje projekata, kao da se život ne nastavlja nakon blagdana, i to joj najviše smeta.
“Najbolje mi je to što za Božić nitko ne zove s gradilišta”, smije se Marunica.
Veseli se iduće godine rastu svoje djece i novim iznenađenjima koja će joj prirediti. U profesionalnom smislu, veseli se skoroj izložbi NFO u Oris Kući arhitekture, koja će biti brzo nakon blagdana.
TOMISLAV ĆURKOVIĆ, arhitekt, jedan od osnivača studija Dva arhitekta
“U OVO DOBA GODINE REDOVNO SLUŠAM CD PUNK CHRISTMAS”
Njegov je najdraži božićni predmet CD Punk Christmas.
- Kao student u osamdesetima vrlo sam intenzivno slušao new wave/ punk glazbu koja me je, između ostalog, formirala. Kolega s kojim sam se tada intenzivno družio nastojao me je uvjeriti da je jazz najbolji izbor. Prije petnaestak godina spojio nas je, nakon dugo vremena, jedan posao na kojem smo zajednički radili. Obnovili smo uspomene, a on mi je u znak sjećanja uoči Božića poklonio CD koji je sam osmislio. Bila je to kompilacija new wave/punk/ rock pjesama pod nazivom Punk Christmas. Od tada ga svake godine u ovo vrijeme rado slušam - objašnjava Tomislav Ćurković svoj izbor.
Božićno doba, kako kaže, voli jer svuda postoji pozitivna energija.
- To je vrijeme darivanja, svi se vesele i nastoje zaboraviti svakodnevne brige te usrećiti svoje najbliže kako bi u Novu godinu ušli s optimizmom. Na žalost, loša strana je što si neki to ne mogu priuštiti, pa ta frustracija zna rezultirati depresivnim raspoloženjem - kaže arhitekt Ćurković.
Kad je riječ o očekivanjima u 2020. godini, Hrvatska presjeda Europskom unijom, a Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture i to su najvažniji događaji, od kojih, kaže, priželjkuje mnoge pozitivne efekte.
PERO VUKOVIĆ, arhitekt, osnivač studija ARHIV
“VOLIM PAKIRATI POKLONE, U PAK PAPIR ILI U BUBBLE WRAP”
Njegov je omiljeni božićni predmet na prvi dojam neobičan - skalpel.
“Skalpel je najbolji i najprecizniji alat za pakiranje poklona, ali i za pažljivo otvaranje. Svakodnevno služi kao osnovni alat za izradu maketa. Jako je lijepo kod izrade maketa to što prilično brzo vidimo rezultat rada i što preispitujemo odluke. Kod rada skalpelom je posebno to što je potrebno promisliti prije upotrebe jer poslije nema natrag, a uz to zahtijeva koncentraciju i fokus jer je oštar, potencijalno opasan i traži određenu dozu poštovanja”, objašnjava Vuković.
Pogodnost je korištenja skalpela i to što se prilikom otvaranja poklona sačuva pakiranje.
“Općenito volim pakirati poklone, najčešće u pak-papir ili u bubble wrap, i prilikom raspakiravanja promatrati lica onih kojima su namijenjeni”, dodaje.
Sa skalpelima se redovito druži od početka studija, a ovaj s fotografije kupljen je u Rotterdamu, ali proizveden u Japanu.
Najdraža mu je nevidljiva pozitivna energija uoči Božića i mirnoća na Božić, posebno ako je popraćena snijegom ili velikom hladnoćom. Najviše mu smeta svaka vrsta histerije, koja iz godine u godinu počinje sve ranije.
“U 2020. godini najviše se veselim Olimpijadi u Tokiju i Arhitektonskom bijenalu u Veneciji”, rekao je Pero Vuković.
