Ponovo i odjednom, porculan više nije nešto što se dobiva za vjenčanje ili se nerado nasljeđuje od bake - postao je produžetak odjeće, dio osobnog stila. I što vam je učiniti sa svim tim tanjurima kada prostora u ormaru počne ponestajati? Kreativci koji vole uređivanje stolova oduvijek su znali odgovor: Izvadite to posuđe iz ormarića i izložite ga na zidove, naravno! - piše Architectural Digest.
"Mrzim ideju o prekrasnim tanjurima koji su neiskorišteni ili stoje neviđeni u ormariću," kaže stilistica, urednica Mieke ten Have, koja voli ukrašavanje tanjurima na zidu i na policama za knjige u gotovo svakoj sobi svoga doma. "Tanjur je savršeno malo platno i skladnog oblika."
Ten Have preporučuje grupiranje prema boji ili vrsti kolekcije. "Sviđa mi se dimenzija i tekstura koju dodaje zidu", kaže ona. "Ima nešto predivno skladno u kolekciji krugova."
Dizajnerica Anouska Hempel imala je sličan — i pedantno okačen — pristup u povijesnom dvorcu u engleskom selu. Unutar sobe za doručak, kolekcija gotovo identičnih porculanskih tanjura izložena je preko gruzijskog plašta.
Naravno, domaća kulinarska središta (kuhinja, blagovaonica, kutak za doručak) su intuitivno mjesto za vješanje tanjura na zid.
U svojoj vlastitoj kuhinji u Sussexu, dizajner Martin Brudnizki nadopunjuje kulinarski prostor stupom tiskanih tanjura koji oblažu goli zid. Ne samo da se posuđe lijepo slaže s prostorijom usmjerenom na hranu, već također integrira paletu boja nevena i zelene koje Brudnizki koristi za oblaganje kuhinjskih zidova i ormarića.
Iako ovaj alternativni zidni dekor djeluje svježe, vješanje tanjura na zid nije ništa novo. Godine 1972. The New York Times objavio je članak "Ukrasni tanjuri — nisu likovna umjetnost, ali su vrijedni kao zlato".
"U mnogim europskim dvorcima stvorene su posebne sobe za izlaganje porculanskog i keramičkog posuđa", ističe Carolina Irving, koja je objesila svoje tanjure - previše osjetljive za svakodnevnu upotrebu - u nizu kako bi stvorila svojevrsni vijenac u svojoj portugalskoj kuhinji.
Dizajner Frank de Biasi napravio je nešto slično u svojoj blagovaonici u Tangeru. "Imali smo prostor koji je vapio za ukrasima", prisjeća se de Biasi. "Pa smo obojali traku svijetlozelene boje i na nju objesili tanjure.
Srećom, rastući trend zidnih tanjura može izgledati božanstveno čak i bez posebne izložbene prostorije. Kada se tretiraju kao uokvirena fotografija ili umjetničko djelo koje pokreće razgovor, tanjuri mogu biti prikladan dodatak svakoj prostoriji s golim zidovima.
