Grub betonski pod, cigleni zidovi, čelične cijevi na stropu, ogoljena rasvjetna tijela, hrđavi metalni namještaj, posvuda razbacani kabeli… Da, tako bi se najčešće opisao izgled neke propale tvornice, ali u ovom slučaju govorimo o životnom prostoru koji namjerno negira završnu obradu u gradnji i bježi od konvencionalnosti i kiča, ali istodobno daje dojam estetskog, funkcionalnog i primamljivog životnog prostora, stiliziranog do posljednjeg detalja.
Iza tog sirovog, gotovo nedovršenog ili pak istrošenog izgleda kriju se odlike interijerskog stila koji je doslovno preplavio svijet, a koji nadahnuće pronalazi u razdoblju industralizacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Stoga je i dobio naziv industrijski dizajn. Riječ je o stilu koji u interijere unosi tvorničku atmosferu i retro duh, a podrazumijeva uređenje u kojem se ništa ne uljepšava, skriva i ukrašava, no ipak je posve logičan i funkcionalan.
Povijesno gledano, industrijski dizajn pojavljuje se kao vodeći stil u uređenju interijera periodički. Neke naznake vidljive su već u pokretu Arts and Crafts, zatim u vrijeme Bauhausa te ponovno krajem četrdesetih i u prvoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća.
Njegovoj ponovnoj aktualnosti pridonijeli su zasićenost kićenim stilom koji je vladao početkom milenija, zatim financijska kriza te nedostatak prostora u gradovima, zbog čega se industrija izmješta iz urbanih središta u periferiju, ostavljajući iza sebe goleme komplekse. Međutim, iako se industrijski stil uglavnom primjenjuje prilikom rekonstrukcija i prenamjena takvih starih kompleksa u prostore stambene namjene, koji imaju goleme prozore, visoke stropove, čelične konstrukcije i otvorene tlocrtne rasporede, moguće ga je primijeniti i u “običnim” stanovima ili kućama.
I to, naravno, organizacijom open space prostora te koristeći elemente koji asociraju na duh industrijske revolucije.
Materijali koji se najčešće koriste su prvenstveno metali poput čelika, željeza, aluminija, bakra i kroma, ali i beton. No, kako prostor ne bi bio pregrub, ti se hladni elementi suprotstavljaju toplim poput cigle, drva i kože, što značajno pridonosi domaćem ugođaju.
U svakom slučaju, na podu i dalje može biti parket, posebno ako ima patinu i slagan je u krupnu riblju kost ili, potpuno suprotno od toga, na kant. No, parkete sve češće zamjenjuju različite vrste lijevanih masa, uglavnom na bazi poliuretanskih i epoksidnih smola, poput onih u javnim ustanovama, školama, laboratorijima…
Također, beton može biti na podu i zidu, a dobiva se raznim sintetskim masama. Ako su, pak, zidovi cigleni, preporuka je ostaviti ih vidljivima, isto kao i drvene ili čelične grede. Na pojedinim mjestima se može vidljivom ostaviti i žbuka u kombinaciji s ciglom.
Što se tiče namještaja, s industrijskim stilom paše gotovo sve, ali je vintage najčešće logičan izbor. Ako se u tu priču dodaju i neki originalni primjerci namještaja iz perioda kada je industrijski stil bio dominantan – a to može biti neki originalni primjerak iz Bauhausa, Breuerov stolac, fotelja Mies van der Rohea, stolić Charlotte Perriand i slično – rezultat možemo usporediti s dobitkom na lutriji.
No, s obzirom na to da je takve predmete doista teško pronaći jer se kupuju na dražbama u najvećim svjetskim aukcijskim kućama, sasvim dobro će poslužiti i neki komadi spašeni iz škola, tvornica, ureda i radionica, poput starog, takozvanog školskog stolca, starih metalnih ormara, sandučića za poštu, drvene kutije od alata ili municije ili, pak, no-name radnog tronožca iz neke radionice.
Naravno, za postizanje industrijskog stila nisu potrebni veliki građevinski zahvati i kupnja originalnih primjeraka iz tog doba, dovoljno je otići na buvljake i pronaći spomenute komade namještaja. Ali, dovoljno će biti i ako se u postojeći interijer uklopi tek nekoliko industrijskih detalja. To mogu biti i rasvjetna tijela, koja su jedan od manjih nosećih elemenata u industrijskom stilu.
Svjetiljka 85 lights Rodyja Graumansa pokrenula je vladajuću “maniju” golih žarulja. Tako su poželjne gole žarulje sa strujnim kabelima raspletenima u mrežu koja visi sa stropa, radne svjetiljke u stilu britanskog klasika ili, primjerice, lampe Anglepoise koje se danas radi u divovskim podnim varijantama i vrlo je tražena.
Također, dobro će poslužiti i stari fotografski reflektor.
Lampe, komode, stolići, police i slični komadi namještaja mogu se izraditi i recikliranjem raznih materijala, ali on mora biti karakterističan za industrijski stil, metalni, čelični, sirovi… Najpoznatiji primjerci industrijskog dizajna izrađeni recikliranjem su podna svjetiljka Toio arhitekta Achillea Castiglionija, izrađena od automobilskog fara, koja je idealan predstavnik industrijskog stila, isto kao i sjedalica Mezzadro istog autora, koja je izrađena od sjedalice traktora, jednog vijka, metalne stapke i drvenog postolja.
Kada je riječ o bojama koje dominiraju industrijskim interijerom, preporučuju se prvenstveno crna i siva u kombinaciji s nekom od osnovnih boja, najčešće crvenom za elemente koji se žele naglasiti. I za kraj, jedan važan savjet: industrijski stil ne podnosi zavjese!
Foto: Living4media
U galeriji potražite namještaj i detalje za uređenje interijera u ovom stilu.
