Vjerujemo da ćete ih odmah prepoznati. Oni su Antonija Stupar Jurkin, Ana-Marija Percaić, Indira Levak i Stephan Lupino. No, ono što o njima zasigurno niste znali jest koliko su kreativni i poduzetni u slobodno vrijeme, kad se ugase svijetla pozornice, završi cjelodnevno snimanje ili, pak, emitiranje uživo...
Dizajniranjem namještaja bave se samo dizajneri, oni koji su cijeli život posvetili tome. Ili ne? Jesmo li u ovo moderno vrijeme, kada smo svi umreženi i inspiraciju možemo pronaći u nekom drugom dijelu svijeta, shvatili kako zapravo svi koji u sebi imaju kreativnosti, mogu pokušati raditi stvari za koje možda nemaju diplomu neke škole? Zašto se ljudi ne bi okušali u onome što im se sviđa - kod nekih će to značiti da su možda samo tapecirali svoj obožavani kauč, a drugi će pokrenuti svoju liniju namještaja. Zbog čega bismo morali biti uniformirani i raditi samo ono što nam je profesija? Zašto ne bismo bili hrabri i pokušali nešto novo: možda ćemo zaključiti da to nije za nas, no tko zna, možda ćemo u sebi otkriti da možemo stvarati prekrasne stvari?
Zato smo pronašli četvero ljudi koji se bave upravo time - osmišljavanjem namještaja. Nijedan od naših četvero sugovornika ne radi to kako bi zaradio za život. Nekima je to samo hobi, od koje ništa ne zarađuju, nego im služi za meditaciju. Drugima je to ispušni ventil i velika radost, pa su se okušali u uređenju ne samo svog, nego i tuđih privatnih i poslovnih prostora. Treći su pak svoju ljubav konkretizirali i odlučili pokrenuti liniju proizvoda, no nije im to glavni izvor prihoda. Četvrti su se, baveći se drugim vrstama umjetnosti, okušali i u ovome.
Oni su voditeljica Antonija Stupar Jurkin, glumica Ana Marija Percaić, pjevačica Indira Levak te fotograf Stephan Lupino. Svaki od njih ima neki svoj razlog zašto i kako se našao u priči s uređenjem ili proizvodnjom namještaja, no sve ih povezuje činjenica da to nije njihov primarni posao, onaj koji svakog mjeseca plaća račune i hranu. Namještaj je ljubav, strast, nešto što se smišlja i izrađuje u slobodno vrijeme: dok se trči na pozornicu, čeka izlazak na scenu ili što pada na pamet kada se vidi neki lijepi, stari komad hrastovine.
Svaki od naših četvero sugovornika ima svoj stil rada, svoje omiljene materijale, svoje snove koje ulaže u namještaj koji izrađuje. No, sve što rade zaista je posebno, lijepo, drugačije. I nastalo je kao rezultat velike ljubavi.
ANTONIJA STUPAR JURKIN
Hobi kao meditacija
Njezin prvi kućni projekt, preuređenje starog okvira za stakleni zidni sat, i dan-danas stoji u dnevnoj sobi. U međuvremenu je osvježila ladičar i noćne ormariće, pretapecirala stolce...
Voditeljica Antonija Stupar Jurkin uređivanjem namještaja počela se baviti prije desetak godina. Prvi uradak bio je stari okvir koji je očistila od prljavštine i obojala u srebrno te objesila na zid kako bi uokvirila stakleni zidni sat. Dandanas taj okvir stoji tako u dnevnoj sobi. S vremenom su na red došli blagovaonski stolci, koje je pretapecirala i obojala u bijelo. Slijedila su dva noćna ormarića od bukova drva, koja je obojala i promijenila im ručkice, potom stari ladičari, stolice, fotelje...
- Drvo je vrlo jednostavno za rad, ovisi samo o tome koliko je staro. Eto, taj ladičar koji sam uredila, on je stvarno bio u jako lošem stanju. Trebalo je dobro izbrusiti staru boju, premazati fungicidom pa pokitati rupe od crvotočina, ponovno sve izbrusiti, pa je zatim išla temeljna boja, pa prva ruka i na kraju druga ruka boje. Stolice su bile u relativno dobrom stanju, samo sam se namučila skinuti stare zahrđale šarafe. Tapeciranje mi je na kraju najjednostavnije odraditi: odrežem komad tkanine i samo klamam - pojašnjava Antonija.
Ideje za preuređenje najviše dobiva s interneta: YouTube, TikTok i Instagram nepresušno su joj vrelo inspiracije. No, ponekad ideju dobije gledajući neki stari komad namještaja. Prije uređenja razmišlja o boji i namjeni tog predmeta u budućnosti pa to utječe na njegov konačni izgled.
- Preuređujem kad mi se da i kad imam vremena, nije da svaki dan napravim pomalo. Kada sam dobre volje ili kada mi je baš, baš dosadno i imam mir od djece, tada se primim posla. To mi je svojevrsna meditacija, ne razmišljam ni o čemu, samo brusim ili bojam, klamam i jednostavno samo uživam u tome - priča Antonija.
U radu na namještaju može računati na pomoć članova obitelji. Oca, kaže, zna gnjaviti oko bušenja rupa jer se to još uvijek ne usudi sama napraviti. Iskreno, kaže, to joj je općenito najteži i najmrskiji dio posla. Suprug joj, pak, pomaže oko prijenosa namještaja. No, sve ostalo radi sama, i to joj je najdraže. Osjećaj koji ima kad je sve gotovo, i ako je po njenim standardima dovoljno lijepo i funkcionalno, neopisiv je.
- Dosad se nije dogodilo da se u nečemu nisam usudila okušati. Pokušam sve što mi padne na pamet. Ako procijenim da je moguće izvesti, zašto ne? Uvijek probam, a ako ne uspije, bar naučim u čemu sam pogriješila - kaže Antonija koja u svom hobiju beskrajno uživa.
Nije sigurna bi li htjela da to ikada postane nešto više od hobija: ako bi uređivanje namještaja postalo posao, onda se sve mijenja. Ovako radi iz gušta, kad stigne, bez vremenskih ograničenja. Voljela bi tako nastaviti: iz zadovoljstva, a ne iz potrebe da neki komad namještaja uredi i pošalje kupcu.
- Uređenju se posvetim kada imam vremena, zato to i jest hobi. To radim kada odradim sve obveze, zato to nije često i zato sam se time intenzivnije počela baviti u vrijeme korone. Za sve se nađe vremena ako si dovoljno motiviran i inspiriran. Treba samo biti strpljiv, marljiv i iz toga se dogodi čudo. Meni je čudo kako su ljudi primijetili moj rad pa i samo ovaj razgovor s vama mi je nevjerojatan i baš sam sretna, ponosna i zahvalna - zaključuje Antonija.
ANA-MARIJA PERCAIĆ
Eklektični industrijski stil
Teško vam je spojiti ženu, pritom još i glumicu, koja pokazuje interes za građevinske radove, strojeve i alat? Razmislite još jednom. Pred vama je Zagrepčanka koja se ne ustručava zasukati rukave i brusiti, hoblati...
Glumica Ana-Marija Percaić sama je uredila stan u kojem živi s dečkom Hrvojem: od poda do kuhinje koju je osmislila i nacrtala, a sama je izradila manje dijelove, poput police za začine i držača daske za rezanje. Radila je i jednostavnije komade namještaja, recimo, stol i klupu koji su smješteni u dnevnom boravku. Osim što je osmislila i izradila neke komade namještaja, renovirala je stari namještaj koji je njezin dečko sačuvao, tako da je zapravo ona dizajnerica interijera u kojem oni žive, a uz to je i zasukala rukave pa je svojim rukama puno toga napravila ili dotjerala.
- Što se tiče starog namještaja, bilo je jako puno drvenih elemenata koje je trebalo osvježiti, izbrusiti, pokrpati rupe, učvrstiti i prelakirati. Na taj način uredili smo staru škrinju, stavili novu kopču za zatvaranje i dobili krasan komad namještaja na kojem stoji televizor. S obzirom na to da je cijeli stan u nekom eclectic industrial stilu, takva je trebala biti i rasvjeta, kupila sam deblji gumirani kabel i velika grla za žarulje boje mjeda kako bi sve izgledalo malo robusnije te na to stavila dekor žarulje sa žarnom niti koje su ukras same po sebi i dobila sam savršena industrial rasvjetna tijela koja su se odlično uklopila u prostor - pojašnjava Ana-Marija.
Prisjetila se jednog zabavnog trenutka koji se zbio tijekom uređenja.
- Uslijedilo je uređenje terase na kojoj je bila betonska deka i kako bismo osigurali da bude dobro izolirana od prodora vode, s prijateljem smo postavili ljepenku. Sjećam se da sam trčala s nekog modnog snimanja s jakom šminkom i prenatapiranom kosom u dućan i u trenutku kad sam zamolila prodavača tri role v4 ljepenke, čovjek se okrenuo oko sebe, pogledao me kroz smijeh i rekao: ‘Ovo je neka skrivena kamera, jel’ da?”, priča kroz smijeh i dodaje kako joj se često dogodi da ljudi zapravo ne mogu spojiti ženu, pa još i glumicu s interesom i znanjem oko građevine, alata i strojeva.
Kada vidi da će doći do toga, unaprijed kaže: “Ja sam kći građevinara i odrasla sam u radioni”. Nakon toga je sve ipak malo lakše.
Uz glumu, koja je njezina velika ljubav i posao, uređenje interijera sve joj je veća strast. Dosad je, osim stana u kojem živi, uredila i vikendicu u Murteru, nekoliko poslovnih prostora prijatelja, kao i frizerski salon čija je vlasnica. Dizajn namještaja i uređenje interijera zapravo joj je posljednjih godina, uz glumu, najveća strast.
- Nedavno sam izradila i šank od starog orahova drva, crnog betona i epoxyja. Dasku je trebalo urediti, pohoblati i prešmirglati. Nakon toga morala sam napraviti kalup u koju se stavi daska s armaturom koja povezuje drvo i beton u koji sam prethodno stavila crni pigment nakon čega se izlije kalup. Beton se sušio oko tri tjedna te je nakon toga uslijedilo zaglađivanje drveta i betona. Šank sam na kraju premazala epoksidnim premazom. Noge za šank napravila sam iste kao i na stolu, od željeznih flahova - pojašnjava Ana-Marija i dodaje kako je nakon izrade stola i klupe slijedeći logičan korak bio je fotelja. Kako u prostoru uvijek voli vidjeti neku neku promjenu, odlučila je napraviti fotelju sa željeznim postoljem te jastukom od silikonskog punjenja, raznim varijantama gurtni i presvlaka za jastuk. Time je, kaže, dobila personalizirani, unikatni i promjenjivi komad namještaja.
INDIRA LEVAK
Nenametljiv minimalizam
Ona je energična, živahna, pozitivna, uvijek vesela i - svestrana. Ispričala nam je kako se u sklopu obiteljske tvrtke počela ozbiljnije baviti proizvodnjom i prodajom namještaja. Ipak, kaže, pjevačka karijera joj je i dalje na prvom mjestu
Pjevačica Indira Levak ne samo da dizajnira namještaj nego ga i prodaje. Može se kupiti na web stranici www.indira-dizajn.com, gdje se mogu birati brojni komadi. Indira svoj stil opisuje kao minimalizam. Kombinira prirodne materijale, poput drva i kamena, sa željezom i staklom. Njezin dizajn nije nametljiv i uklapa se u baš svaki stil.
- Lijepi interijeri oduvijek su me oduševljavali, često sam se s putovanja vraćala s mnogo fotografija interijera. Kada promatram neki prostor, razmišljam o tome što bih ja u njemu drugačije ili pak usvojim neko idejno rješenje. Moj suprug Miroslav proizvodi profesionalne sprave za vježbanje marke Koloseum već godinama i često sam s njim u našem proizvodnom pogonu. Okružena materijalima kao što su željezo, drvo i staklo, počela sam dobivati ideje i skicirati namještaj. Prvo sam radila ono što je nama trebalo za dom - kaže Indira i pojašnjava kako su ih najprije prijatelji, koji su vidjeli taj namještaj, pitali gdje ga je kupila. Suprug ju je ohrabrio da se prije pet godina počne ozbiljnije baviti dizajnom. Odličan su tim dodaje: ona smisli, on kaže što je izvedivo, a što treba prilagoditi.
- Namještaj se proizvodi u našem obiteljskom proizvodnom pogonu u Galovcu. Svaki komad prođe kroz naše ruke. Prošle godine sudjelovala sam na InDizajn sajmu interijera i zapravo sam iznenadila mnoge kolege i posjetitelje koji su mislili da sam samo dala ime brendu. Ne ide to tako kod mene. Radim sve, od početne ideje do prodaje. Tako funkcioniraju obiteljske tvrtke - pojašnjava Indira.
Inspiraciju za namještaj pronalazi svuda oko sebe, kaže: na putovanjima, dok čita neku knjigu, gleda film... Prati i rad stranih dizajnera čijim se radovima divi. Pokušava svakom komadu dati neku svoju prepoznatljivu notu, baš kao u glazbi. Puno je tu pokušaja dok se ne dobije ono što čovjek želi, priznaje. Proces stvaranja namještaja nije ni brz ni jednostavan, posebno ako dizajner, poput nje, želi da je kvalitetan, funkcionalan i lijep.
- Miro i ja smo radoholičari. Mi se odmaramo radeći! Većina mojih skica nastaje u kombiju, dok putujemo iz mjesta u mjesto na koncert. Ili u hotelskim sobama dok čekam početak koncerta. To me opušta i tako nemam praznog hoda u danu koji me izluđuje. Sve se može uskladiti ako ima volje i želje - pojašnjava Indira.
U njezinoj web trgovini najviše se kupuju fotelje Galaxy, koje su kombinacija inoksa i kože ili kovanog željeza i baršuna. Velik su hit i dekorativne tegle obložene ogledalima, kutne garniture i razne konzole. S obzirom na to da se ljudima sviđa ono što ona i suprug rade, pitamo je razmišlja li o nečem još većem i ozbiljnijem u tome.
- Za širenje proizvodnje trebate i veći proizvodni pogon, puno je tu još parametara koje treba posložiti da bi sve funkcioniralo i bilo profitabilno. S obzirom na cjelokupnu situaciju u gospodarstvu, širenje nam zasad nije u planu. Meni je pjevačka karijera na prvome mjestu, tako da sam više usmjerena na nju - zaključuje Indira.
STEPHAN LUPINO
Skulpture teške i do jedne tone!
Jedan od naših najpoznatijih fotografa i umjetnik osebujnog stila art namještaj počeo je stvarati prije otprilike 30 godina. Neki se od tih predmeta mogu vidjeti u privatnim kućama, ali i u muzejima diljem svijeta`nisam zainteresiran za komercijalnu prodaju, priznajem da se teško rastajem od svojih komada`
Stephan Lupino poznat je po mnogo čemu: najviše po fotografijama, no jednako tako i po kipovima, slikama te režiji reklama, spotova i art filmova. No, uz sve to uspio je pronaći vremena da se okuša u još jednoj vrsti posla: izradi namještaja. Nikad to nije radio profesionalno, da bi prodao neki komad, i nikad u svom krevetu ili zrcalu nije vidio predmet koji se može prodavati u trgovačkom centru i koji na sebi ima naljepnicu s cijenom. Ipak, stvorio je neke sjajne, neobične, posebne komade namještaja.
- Art namještaj počeo sam stvarati negdje u vrijeme kad je počeo rat. Vidio sam neke komade namještaja u New Yorku koji su me zaista impresionirali pa sam dobio inspiraciju da se i ja okušam radeći takvo što. Najprije sam napravio nekoliko stvari za sebe, one koje su mi doma bile korisne, no ljudi su ih vidjeli i oduševili se pa su me molili da i za njih napravim nešto. Poslušao sam ih, ali zapravo nikad nisam radio po narudžbi. Svaki moj komad bio je unikat i umjetničko djelo, dio mog stila - kaže Lupino, koji je izrađivao svašta: od okvira za fotografije, stolica, stolova, ogledala do kreveta... Najprije je radio s hrastovinom, ali je s vremenom zavolio i orah te trešnju. I dalje, priznaje, najviše voli drvo starog hrasta, za koje smatra da ima dušu i da je najbolje za izradu onog što on želi.
- Najviše tog art namještaja nastalo je u vrijeme kad sam općenito radio puno. Neki od tih predmeta mogu se vidjeti u privatnim kućama, a neki i u muzejima diljem svijeta. Moja je ideja bila da stvaram namještaj koji je zapravo skulptura, a svi oni koji su poželjeli imati moj rad doma, to su i poštovali. Ako je netko kupio moju stolicu, ona u njegovu domu ne služi da bi se na njoj držala odjeća ili nešto slično nego se nalazi na posebnom, istaknutom mjestu i pridana joj je veća vrijednost nego drugom namještaju - kaže Lupino.
Iako posljednjih godina radi manje namještaja nego kad je počeo, još ga voli stvarati. Zadnje je tako napravio okvir za ogledalo i klupu. Za ogledalo mi je trebalo nekoliko dana, a za klupu gotovo dva tjedna. Nema određeno vrijeme rada: svaki komad nastaje u svojem tempu, ovisno o tome kako se on osjeća dok ga izrađuje. Vrijeme mu u umjetničkom procesu malo znači, a svi oni koji žele imati neki komad njegove umjetnosti doma, znaju da moraju čekati onoliko dugo koliko je potrebno.
- Nikad nisam bio od komercijale niti me ona zanima. Recimo, znao sam napraviti ogledala teška po stotinu kilograma i stolice od željeza i drveta. Onaj tko radi komercijalno, ne stvara takvo što, jer ne zna hoće li to i kome moći prodati. Nemam ja ništa protiv komercijalnog načina rada, da odmah istaknem, no to nisam niti bih ikada mogao biti ja - kaže Lupino i dodaje:
- Mnogima su se jako sviđali ti moji komadi namještaja i jako su ih željeli imati, premda sam se ja uvijek pomalo teško rastajao od svojih komada. Ima skulptura koje su izložene, ali ih nikad nisam htio prodati jer se ne mogu rastati od njih. Kad stvaram umjetnost, pa tako i namještaj, vodim se za svojim osjećajem - zaključuje Lupino.
