Ilustratorica Tamara Travaš zbog ljubavi je riječku adresu zamijenila krčkom, gdje već nekoliko godina oduševljava lokalno stanovništvo i turiste svojim radovima - ilustracijama koje aplicira na razglednice, lončiće, magnete, platnene torbe... Ti uporabni predmeti tako postaju originalni suveniri, koji u domove unose atmosferu opuštenog ljeta i uspomene s Krka.
No, osim o otočnom životu, Tamarine ilustracije progovaraju i o drugim, ne uvijek veselim temama. Tako je lani napravila dirljivu ilustraciju posvećenu žrtvama potresa. Inače, Tamara je vječni optimist, zaljubljenik u prirodu, putovanja i umjetnost. Ovom prilikom zamolili smo je da izdvoji pet najdražih predmeta u svojem domu.
1. ŠALICE ZA KAVU
Bez kave ne mogu početi dan, a bitna mi je i šalica iz koje ju pijem. Odmalena sam radila keramiku, nikako da kupim peć i vratim se njoj, ali hoću. Dosta šalica koje imam izradili su talentirani ljudi iz Hrvatske i jako me veseli piti kavu iz njih.
2. SLIKOVNICA
Obožavam slikovnice, i dalje ih skupljam jer mislim da dijete u meni nikad neće odrasti. Beatrice Alemagna jedna mi je od dražih ilustratorica. Obožavam njezin crtež, imam nekoliko njezinih slikovnica, ali u ovoj je najviše crtala životinje i zato mi je najdraža. Svijet bi bio dosadan bez životinja.
3. PTICA
Ne znam što je to između mene i ptica, ali kad sam ljuta, uvijek njih crtam. To je valjda moja meditacija. Često crtam na tabletu u programima, pa mi svako malo usfale prave boje, ne mogu bez akvarela, gvaša, olovki, bojica, kreda, kistova... Ipak sam odrasla s njima.
4. BILJKA U VAZI
Vaze volim gotovo kao keramičke šalice. A biljke još više! Imam ih jako puno. Krk je jako lijepo mjesto za život, kao otok jako je raznolik tako da je priroda predivna. Meni nedostaje arboretum, pa na terasu slažem najdraže biljke. Borim se s krčkom burom, moram paziti da mi ih ne uništi, ali sve je to dio prirode.
5. PINOKIO
Imam pet najboljih prijateljica i jednog prijatelja, zajedno smo od djetinjstva. Dvije su studirale u Veneciji pa sam dosta vremena i ja provela tamo skupljajući različite vrste Pinokija, to je bila kao neka ovisnost od koje sam se odvikla, sva sreća, jer ne znam gdje bih s njima! Dosta sam ih podijelila kad sam se preselila, a ovaj je ostao jer me podsjeća na lutkarsko kazalište gdje sam nekad učila tehnologiju lutaka i scenu. Obožavam kazalište, pogotovo lutkarsko.
