Ljupka Santai radi kao auditor za standarde sigurnosti hrane u jednoj od najvećih svjetskih kompanija specijaliziranih za certifikaciju različitih standarda. Posao je, kaže, često izazovan i stresan, ali ona ga jako voli.
U slobodno vrijeme Ljupka se opušta radeći najrazličitije makeovere po svom domu. Obožava transformaciju apsolutno svega, od namještaja do nekih najobičnijih detalja.
- Kad bih se koristila terminologijom iz svoje struke, rekla bih da je moja ‘snaga‘ čelična volja za stalnim učenjem i usavršavanjem. Također, moje iskustvo u vođenju projekata daje mi prednost u planiranju i organiziranju hobija, koji bih opisala više kao strast. Volim kreativni proces i zadovoljstvo koje donosi svaki uspješno odrađen projekt. Želja i ljubav za skladnim i uravnoteženim prostorom moja su najveća inspiracija. Suprug mi je prenio strast prema estetici, njemu je posebno draga fotografija. Imam i sina koji živi u blizini, podržava sve što radim, ali je i moj najveći kritičar. Njegova mi pomoć puno znači, pogotovo u situacijama kad ne mogu pomaknuti teški komad namještaja - smije se Ljupka i dodaje da je nakon selidbe iz Srbije u Švedsku, brzo shvatila da je to zemlja s fantastičnim mogućnostima za ljude koji se žele baviti raznim hobijima.
- Kupili smo stan u jednom od najljepših i najstarijih dijelova Malmöa. Naš dio grada poznat je po obilju građevina različitih stilova, većinom sagrađenih u 19. i početkom 20. stoljeća. Kupili smo stan u zgradi koja je sagrađena u ‘švedskom‘ stilu, što podrazumijeva neodoljivo lijepe detalje, ali i kutove koji nikada nisu 90 stupnjeva i podove koji nisu savršeno ravni. Također, primijetila sam da su se prijašnji vlasnici trudili modernizirati stan i, nažalost, uništili puno toga - prisjetila se. Tada je počela istraživati karakteristike stila gradnje i namještaja koji bi se uklopio u stan. Sve to proučavala je svaki dan, sat-dva, a često i dulje. Gledala je videe na YouTubeu i tražila ideje na Pinterestu. Shvatila je da je dizajnerski namještaj jako skup i da uz malo vježbe može napraviti namještaj koji je jednako kvalitetan i unikatan. Malo po malo, postala je opsjednuta planiranjem izrade namještaja koji najbolje pristaje prostoru i koji će "pričati priču".
- Sam dizajn moga stana ne trpi moderan namještaj, sjajne površine i ledene tonove, bolje se uklapaju prirodni materijali, skandinavski seoski stil i korištenje svijetlih boja. Naravno, nekako sam uvijek na početku procesa uređenja stana, jer kako vrijeme prolazi, trendovi se mijenjaju, pa se i ja sama mijenjam, tako da stalno nešto dodajem, poboljšavam i mijenjam. Kako nisam htjela potrošiti puno novca na uzglavlje, počela sam razmišljati što učiniti. Vidjela sam video na YouTubeu o izradi uzglavlja kreveta od vrata, ali nisam bio zadovoljna rezultatom. Počela sam tražiti slične ideje. Nažalost, nije bilo puno videa na tu temu, ali bilo ih je dovoljno da se odlučim za realizaciju projekta na svoj način - prisjeća se Ljupka Santai i govori da je bilo najteže pronaći prava vrata.
- U vrijeme kada je naša zgrada građena, zrcalna vrata (spegeldörr) bila su iznimno popularna. Svidjela su mi se ta vrata jer su izrađena od punog drva, imaju teksturu i vrlo kvalitetnu izradu. Ponekad se mogu pronaći na Facebook Marketplaceu jer ih ljudi razmjenjuju tijekom renoviranja. Ovakva vrata zaista imaju svoju priču, kvalitetna su i lako se uklapaju u prostor. Vidjela sam da neki ljudi ta vrata koriste kao podlogu za namještaj za hodnik pa mi je sinula ideja - kaže Ljupka.
Prvi dio projekta bio je i najlakši: skidanje kvaka, brava i svih ostalih metalnih dijelova, kao i prethodne boje sa stražnje strane vrata jer se ljuštila. Prvo je grubo skinula boju oštrom strugalicom, a zatim stavila skidač boje (kako nije imao test za određivanje prisutnosti olova u boji, odlučio se za kemijsko skidanje). Uklonila je boju, očistila ostatke i isprala površinu.
Zatim je nanijela temeljni premaz na stražnju stranu vrata i jedan sloj akrilne boje. Nakon toga je uslijedilo skidanje boje s prednje strane vrata. Tamo je nakon odstranjivača boje koristila i stolarski fen na nekim dijelovima gdje se boja nije skidala dobro (što se često događa kod kemijskog skidanja boje). Također je temeljito izbrusila cijelu površinu (80 - 120 - 180), a kutove obradila spužvicom za brušenje. Govori da nije mogla odoljeti pa je premazala ploču temeljnom bojom, želeći vidjeti kako drvo reagira na boju.
- Sljedeći je korak bio produžiti vrata na željenu dužinu, jer su bila kraća za 10, 12 cm. To sam postigla dodavanjem 4,5 x 4,5 cm kreveta s obje strane. Najveću pozornost treba posvetiti planiranju dužine, kako bi uzglavlje na kraju bilo simetrično (vrata vrlo često imaju različite dimenzije gornjeg i donjeg panela). Također treba planirati uzglavlje malo duže od širine kreveta (treba računati na to da madrac i deka dodaju oko 10 cm). Zatim sam izrezala letvice i zalijepila ih. Budući da su bile teške, dodatno sam ih učvrstila vijcima, a manje lajsne stolarskim čavlima. Kako nemam stolarski pištolj, trebalo mi je vremena da naučim ručno zabijati te čavle jer su tanki i lome se. Koristim ih često jer su gotovo nevidljivi i vrlo ih je lako skriti punilom. Gornja ploča (polica) također je spojena vijcima i ljepilom. Rupe za vijke D=2,5 mm popunila sam stolarskom dvokomponentnom masom (Spackel Plastic Padding; Kemiskt Trä), a zatim sve površine ponovno izbrusila - kaže i nastavlja da je zatim krenula na postavljanje ukrasnih kutnih letvica. Iako je, govori, imala nekoliko opcija u planu, na kraju se zbog težine (i niže cijene materijala) odlučila za "light" varijantu.
- Mislim da je to bila dobra odluka, jer deblje letvice ne bi imale smisla, a također bi još više otežale konstrukciju uzglavlja, a u tom trenutku nisam znala kako ću ga pričvrstiti na zid. Postavljanje i lijepljenje polulopti oduzelo mi je puno vremena, ali nije bilo previše zahtjevno. Nabavila sam ih preko Amazona.se - kaže.
Nakon postavljanja svih lajsni slijedilo je ponovno brušenje (180) i žbukanje silikonskom masom. Nanijela je dva sloja temeljne boje (između kojih je brusila granulacijom 180) i zatim dva sloja akrilne boje (između kojih je koristila čvrsti papir od kojeg se prave vrećice za skladištenje hrane koje se mogu kompostirati, kao i vlažnu spužvu za brušenje najfinije granulacije, 240). Uslijedila je izrada nogu koje su dijelom oslonjene na podnicu, a dijelom na pod. Tamo je koristila tiple jer sam se, otkriva, bojala težine uzglavlja.
- Sama izrada nije dugo trajala, dulje je trajalo planiranje i nabava. Prvo sam pogriješila jer sam kupila deblje krevete pa sam morala maknuti postavljeno i to mi je oduzimalo vrijeme. Također, skidanje prethodne boje, kao i popravljanje stražnje strane vrata, oduzelo mi je cijeli dan, zbog čekanja da mi skine par slojeva boje koji su bili na vratima. Na projektu sam radila svaki dan nakon posla sat-dva. Kad bih na sve što sam radila gledala kao na kontinuirani proces, mogu reći da mi je trebalo dva dana - otkriva Ljupka Santai.
