Izradom 3D mozaika od malih dijelova počeo se baviti još u srednjoj školi, a danas su iza njega radovi kakvi još nisu viđeni u umjetnosti.
Ništa ne može zamijeniti upornost. Niti talent, niti genijalnost, niti obrazovanje. Upornost i odlučnost su moć. Upravo tako glasi moto mladog Tomislava Horvata iz mjesta Podturen, nedaleko od Čakovca, kojeg su još odmalena privlačile razne kreativne stvari, a danas ima jedan posve neobičan hobi: izrađuje skulpture od – šibica! A kad kažemo skulpture, to zaista i mislimo.
Naime, iza njega je skulptura u prirodnoj veličini “Kum”, za koju je iskoristio čak 117.000 šibica, od imaginarnih građevina tu su dvorac koji je napravio od 157.000 šibica, katedrala od 34.000 šibica koju je poklonio u humanitarne svrhe, vjetrenjača od 3000 šibica, tvrđava od 4500 šibica, most od 7500 šibica te jedan “kameni” most od 9000 šibica. Trenutačno završava skulpturu W. A. Mozarta u prirodnoj veličini, a to je ujedno i njegova najveća skulptura u kojoj je trenutačno 200.000 šibica. Lani je imao i prve izložbe – u Zagrebu u knjižnici “Tin Ujević” te u Čakovcu u zgradi Scheier. A kako se time počeo baviti?
Strast za stvaranjem
– Još u osnovnoj školi pohađao sam školu animiranog filma u Čakovcu. Upravo zbog neke kreativne slobode, upisao sam srednju školu u Čakovcu – smjer građevinski tehničar visokogradnje. Tijekom obavljanja stručne prakse u jednom arhitektonskom birou vidio sam zanimljive makete građevina, koje je arhitekt radio za investitore. Tako sam ja došao na ideju da počnem raditi nešto slično. Odlučio sam raditi imaginarne građevine. Šibice kao medij su zapravo sasvim slučajno odabrane.
To je mogao biti bilo koji drugi materijal. Mogle su biti čačkalice, pribadače, čavli… U ono vrijeme sam dosta čitao o renesansnim umjetnicima, poznatoj firentinskoj školi, i nekako mi je privukao pažnju mozaik. Tako da sam zapravo želio stvoriti 3D mozaik od malih dijelova – prepričava Tomislav kako je između trećeg i četvrtog razreda srednje počeo raditi sa šibicama. Nakon srednje škole upisao je Građevinski fakultet, a danas je zaposlen u jednoj tvrtki pa skulpture radi koliko mu vrijeme to dopušta. Nekad cijele noći provede radeći na skulpturi, a nekad samo sat ili dva. Za “Kuma” mu je bilo potrebno 19 mjeseci rada, za skulpturu Mozarta zajedno s klavirom bit će mu potrebno još više vremena jer već sada na njemu radi 20 mjeseci, a još nekoliko mjeseci će mu sigurno trebati za dovršetak.
– Na pitanje je li to hobi ili posao, rekao bih da je to prije svega strast za stvaranjem. Volio bih jednog dana od toga živjeti ili od toga napraviti konkretan posao i otvoriti vlastitu galeriju – kaže i dodaje kako je skulpture naučio izrađivati sam. Svaki detalj je istraživao, skicirao na papir te krenuo s izradom. Bilo je tu i neuspješnih pokušaja, no nije se predao. – Skulpture su popunjene vatom, tako da se ne ulegnu pojedini dijelovi. Zapravo, kad ih ljudi dotaknu ostanu iznenađeni koliko je to zapravo čvrsto. I nakon transporta na mjesto izložbe nikad se nije ništa slomilo. Vezivni materijal je ljepilo za drvo, brzovezajuće – kaže i dodaje da mu ljudi obično “lijepe” etiketu strpljivosti.
Koktel osobina
– Međutim, vjerojatno bi se začudili koliko sam nestrpljiv, osobito kad se bližim kraju s radom. Potrebno je izuzetno puno rada i upornosti prije svega. Motivaciju tražim u malim stvarima. Velika podrška su mi roditelji i dugogodišnja djevojka Klaudija. Rekao bih da je zapravo potreban koktel od više osobina da bi se moglo raditi tako dugo na nekoj skulpturi. Treba biti i pomalo ‘lud’ da se teži idealu koji se zapravo nikad ne može dostići – kaže Tomislav i dodaje da skulpture od šibica još nisu viđene u svijetu umjetnosti, a to mu je ujedno i najveća motivacija za rad.
Tako planira i novu skulpturu, no dosta je tajnovit o čemu je točno riječ. – Neće predstavljati nijednu slavnu osobu, već će u njoj biti dosta simbolike i vjerujem da će se izuzetno puno ljudi vidjeti u toj skulpturi, neki će možda biti i posramljeni – najavljuje.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
