U ovom broju rubrike Storage zavirili smo u prostor gdje glazba ne živi samo u zvuku, nego i u fizičkom obliku - na policama, u omotima, među koricama vinila koji su s vremenom postali mnogo više od nosača zvuka. Posjetili smo Vedrana Menigu u zagrebačkom PDV record shopu - čovjeka koji već desetljećima promišlja, njeguje i distribuira glazbu, bilo kroz etiketu, festivalsku pozornicu, klupski floor ili prodajni pult.
Vedran ne skriva emociju dok prelistava svoju kolekciju - govori o omotima kao da su knjige, o žanrovima kao da su poglavlja, a o festivalima i klubovima kao o živim proširenjima vlastite ploče. Njegov odnos prema glazbi je totalan, a briga o pločama ne dolazi iz nostalgije, već iz dubokog poštovanja prema svakom tonu, šumu i tišini između.
Gdje ih drži, kako ih organizira i zašto mu vinil još uvijek znači više od bilo koje digitalne playliste - sve to otkrio nam je u razgovoru koji je započeo u prodavaonici, a završio u priči o životu s glazbom.
Od bubnjeva do festivala
Studirao je novinarstvo, ali ga je ubrzo zamijenio glazbom. Ploče vrti od malih nogu, svira bubnjeve, a posljednjih godina vodi tim Pozitivan ritam. Organizaciju koncerata, festivala i izdanja, kaže, ne doživljava kao posao, već kao ritam koji ga pokreće.
Službeno rečeno, samostalni sam poduzetnik u kulturi, i to onoj nezavisnoj, koju nastojimo učiniti samoodrživom. Iako od glazbe živim, ona za mene nije posao, nego ritam koji me nosi - posao je ispao kao posljedica. Govorio sam to i polaznicima bubnjarskih radionica: svi mi, već po fizičkim karakteristikama, živimo u ritmu - otkucajima srca. Kad smo smireni, ritam uspori, kad smo uzbuđeni, ubrza - objašnjava Meniga.
Etiketa PDV i povratak NULE
Fokusiran je na izdavaštvo kroz etiketu PDV (Prekomjerna doza vinila), koja objavljuje uglavnom gramofonske ploče. To mu je četvrta etiketa, nakon Humanita Nove, Zvuka Močvare i Kingston Recordsa. Nakon desetljeća pauze, ponovno svira u punk bendu NULA, koji je prošle godine objavio album - prvi nakon 30 godina.
Nakon punih deset godina sviračke stanke, posljednjih pet godina opet sviram bubnjeve u našem prvom punk bendu NULA - lani smo objavili novi album, prvi samostalni nakon pune tri dekade. No, organizacija koncerata, partyja i festivala i dalje me najviše zaokuplja - već godinama radim više događanja nego što ima dana u godini… - dodaje.
Festivali, klubovi i nova izdanja
U okviru organizacije vodi brojne projekte: klub DVA OSAM (bivša Jabuka), festivalski kompleks Martinska u Šibeniku (od 17. 7. do 17. 8.) te kampanju za novu jazz ploču Vesne Pisarović. Paralelno priprema još tri izdanja do jeseni i zalaže se za ponovno otvaranje ugostiteljskog pogona unutar Pločnika. Posebno su mu važni obrazovanje i podrška novim kadrovima nezavisne scene.
Postoji cijela gomila rada i rezultata koji su nepotpisani, a bez kojih se stvari ne bi mogle odvijati… Kad se baviš nezavisnom kulturom - u ovom slučaju glazbenom scenom - moraš biti spreman na multitasking. Sve treba raditi fokusirano, odgovorno i kvalitetno, i to na više frontova istovremeno. To je, naravno, postalo još zahtjevnije s padom životnog standarda, inflacijom i poskupljenjima nakon uvođenja eura. Uskoro završavamo četvrtu sezonu kluba DVA OSAM, a već početkom rujna kreće peta. Između toga odvija se sedma sezona projekta Martinska - od 17. srpnja do 17. kolovoza, s brojnim festivalskim, koncertnim i party sadržajima: Sea Sound Festival, Martinska Punk Festival, Membrain, ŠI gitarijada - Memorijal Jose Gracina - Joke ‘Ne sekirajte se ništa‘, Žestoka fešta, Slurp! Summer Clubbing, Preach The RIČ Festival, koncerti Chui i TBF…
U tijeku je i kampanja za upravo objavljenu, drugu jazz ploču Vesne Pisarović ‘Poravna‘, a do jeseni izlaze još tri nova izdanja. Paralelno se pokušavamo izboriti za ponovno pokretanje ugostiteljskog pogona unutar Pločnika, gdje nam je i ured i PDV shop. Osim toga, kontinuirano ulažemo u stvaranje i edukaciju novih kadrova - u nadi da će oni nastaviti graditi i održavati nezavisnu kulturnu scenu - govori.
Tisuće ploča u jednosobnom stanu
Vedranova kolekcija broji između osam i deset tisuća primjeraka. Ne smatra se klasičnim kolekcionarom - svaka ploča ima svoju priču, a nijedna nije "višak". U jednosobnom stanu ploče su posvuda: po zidovima, podovima, u kutijama, pa i u kuhinji.
Svaka od tih ploča za mene ima svoju priču - i kad jednom završi na polici, još se nije pojavio trenutak da je se poželim riješiti. Glazba mi intenzivno prožima život, a vinil je moj primarni medij, osim kad je riječ o koncertima uživo. Prošao sam sve - kazete, CD-e, MiniDisc, DAT, pa i USB stickove i streaming platforme. I dalje sam ostao vjeran pločama, na njima preslušavam i najnovija ostvarenja kad god uspijem uhvatiti vremena, a vremena je danas svima kronično premalo - priča Meniga.
Od Beatlesa do retro jukeboxa
Mama kaže da sam ploče počeo okretati na gramofonu i prije nego što sam prohodao. A ako me pitaš što me zarazilo, bila je to magija slušanja Beatlesa kao klinca. Sjećam se da sam otkidao na njihovu verziju ‘Twist and Shout‘… Ukratko, ploče gomilam od predškolske dobi - ističe.
Ploče iz osobne kolekcije drži kod kuće - što je postalo izazovno jer živi u jednosobnom stanu u kojem već dugo kronično nedostaje prostora. Organizira ih prema žanrovima i formatima: LP, 12”, 10” i 7”, s dodatnim kategorijama poput test pressova i dubplateova. Najveća sekcija - Mainstream - broji više od 1000 primjeraka, a neke od njih završavaju i u njegovu retro jukeboxu iz 70-ih. Iako sanja o savršeno abecednoj arhivi, za to bi mu, priznaje, trebao godišnji odmor.
O pločama brine redovitim čišćenjem, pravilnim skladištenjem i izbjegavanjem sunca i topline - vjeruje da zato mogu trajati vječno.
Nastojim ih uvijek vratiti na mjesto. Bitno mi je i da nisu izložene direktnom suncu ni blizu izvora topline. Ako se te dvije osnovne stvari poštuju, iz osobnog iskustva, vinili traju vječno, za razliku od ostalih fizičkih formata - savjetuje.
Dragocjena izdanja i posebne priče
Među najdragocjenijima su mu prvo izdanje albuma "Never Mind the Bollocks" Sex Pistolsa, singlica "Preko zidova nacionalizma i rata", kao i limitirani primjerci s Outlook festivala. Nedavno su mu članovi benda Propagandhi donijeli posebna reizdanja koja se ne mogu nabaviti izvan Kanade.
Posebnost mog izdanja ‘Never Mind the Bollocks‘ je u tome što je album po objavljivanju bio cenzuriran, pa je prvih 1000 primjeraka povučeno iz prodaje. Virgin ih je podijelio, a dio je pripao i članovima benda - jedna od tih ploča je kod mene - otkriva.
Takvih i sličnih priča imam nebrojeno. Nedavno su mi, recimo, članovi benda Propagandhi, koje pratim i poštujem više od 30 godina, donijeli svoj novi album i reizdanja starijih. Objavljuju ih u Kanadi za vlastiti label, a izvan Kanade ih licencira Epitaph, pa su ta izdanja ekskluzivna i ne mogu se nabaviti drugdje - objašnjava.
Iako još uvijek postoje izdanja koja priželjkuje, ne podržava tržište rijetkosti i licitacija.
Nikada nisam podržavao taj biznis licitacija - princip tko da više, njegova je jednostavno mi nije blizak - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....