Arhitektica Barbara Adela Šečković iz tvrtke Adela Mese za sebe kaže kako je privatno veliki zaljubljenik u estetiku, u svoju obitelj, i prijateljice koje su joj vječni temelj. I, naravno, ples koji obožava iako se s njim u posljednje vrijeme ne bavi koliko bi željela.
- Završila sam studij arhitekture u Zagrebu i sa sigurnošću mogu reći da je projektiranje i dizajn interijera (što definitivno nije jedno te isto) nešto što najviše volim raditi. Iskreno, u tome se vidim do kraja života. Ipak, osim ljubavi prema umjetnosti, u meni i dalje leži poduzetnica. Smatram ako imaš ideju, znaš što želiš i ne bojiš se krvavog rada, da je bolje taj trud uložiti u sebe nego u nekog drugog. Svakako je to teža opcija, što će vam reći svaki privatni poduzetnik. Realno, svaki novi projekt me plaši, svaki uspjeh veseli, a svaka opravdana kritika izjeda. O neopravdanima neću ni pričati, u Hrvatskoj na žalost toga ima previše i nije vrijedno spomena. Poduzetnički život znači da nema slobodnih dana jer mozak se ne isključuje, ima samo boljih i lošijih dana s više ili manje posla, ali sve je na kraju vrijedno truda. Uvijek se red, rad i disciplina isplate i novac vam nikada ne smije biti motiv za rad. Novac je nagrada za iskren, marljiv i uspješno odrađen posao. Baš to je moj poslovni moto - govori nam Barbara čija se tvrtka Adela Mese se bavi najmom objekata za evente Kuglana i La Grma, najmom inventara za razne prigode, home stageingom, organizacijom i dekoracijom evenata, projektiranjem i uređenjem interijera.
- Možda zvuči kao da smo nabacali sve i svašta u ovaj opis posla, ali to su sve nevjerojatno bliske teme. Ključ je u organizaciji i estetici. Spoj toga se događa u građevinskim radovima i u eventima. Kao što se majstori moraju uskladiti i stan naposljetku opremiti, tako se i event mora organizirati i naposljetku urediti. Ukratko, što radimo: spoj ozbiljnog rada s finalnim dodirom estetike. To nas čini drukčijima jer radimo po principu 'all in one', tj. sve na jednom mjestu - tvrdi Barbara koja je sa svojim timom za naše snimanje priredila nešto preslatko - ambijent oko kamp-prikolice za naše važne događaje - vjenčanje, spoj ili pak nešto treće.
- Ono što smo htjeli je pokazati nekoliko mogućih varijanti. Druženje u grupici kao manja zabava ili pak večera, spoj za dvoje, šator za najmlađe, pergola za obred, kamp-kućica. Svašta to može biti. A ako nas netko unajmi za organizaciju takvog nekog eventa, on mora obuhvaćati mnoge stavke, pa smo mi tu da olakšamo. Ako govorimo tehnički, treba svakakav inventar prenijeti, ljude koji će to nositi, slagati, urediti. Postaviti struju, rasvjetu, ozvučenje i slično. Ako govorimo s društveno-zabavnog stajališta, onda je potrebna dobra hrana i tu smo neizmjerno sretni što imamo Catering Lisak uvijek uz nas. Konkretno, nastupamo u obliku stvaranja te prvotne energije. Dekor nimalo ne čini dobar party, koliko puta smo svi bili u podrumima na ludim zabavama, ali ono što dekor i inventar čini, kako u interijeru tako i na eventu, definitivno je dašak početne atmosfere. Ležernije, zabavnije, slobodnije - priča i dodaje da svojim klijentima njezina tvrtka Adela Mese želi ponuditi ono što možda nisu ni pomislili da žele.
Naime, svatko ima svoj dom, vrt ili bakinu vikendicu. U većini slučajeva, ljudi ne mogu vizualizirati dan iz snova (bio to rođendan, krstitke ili vjenčanje) na spomenutoj parceli i jednostavno ne znaju gdje krenuti. Tu nastupamo mi. Sa svime. Bilo da želite bar u kamp-kućici, catering, stolove i stolice, lounge, fotelje, tzv. string rasvjetu, generatore, zvučnike, barske stolove ili kino na otvorenom! Sve što nudimo, u našem je vlasništvu - ističe Barbara koja nam je ispričala i koja se priča krije iza njezine divne, crne kamp-prikolice.
- Dugo smo je tražili i mogu reći da je ona našla nas! Ideja za 'kampicu' je kao i mnoge 'moje' ideje, zapravo ideja mog muža. On je čovjek s tisuću ideja pa je neizbježno da mi svako malo jedna zapne za uho. Ukratko, on osmisli, a ja realiziram. On je zapravo sanjar i vizionar, ja izvođač radova. Kao ljubitelju kampova, kampiranja i šatora, njegov biznis se dugo vrtio u tom smjeru pa je tako i spomenuo kampicu, našao fotografija na internetu i pokazao mi. Ostalo je povijest - sa smiješkom otkriva.
