Cijelu osnovnu školu oduševljavala je crtežima i raznim modelima izrađenim od gline, a profesori su joj govorili da bi trebala upisati likovnu školu. Ona je, pak, htjela postati kirurg ili arhitekt, a presudila je njezina umjetnička strana pa je upisala srednju Tehničku školu u Slavonskom Brodu. Sudjelujući na natječajima iz crtanja, počela je crtati i na majicama pa se više okrenula modnom dizajnu, šivajući si odjeću za večernje izlaske. No ipak, njezin je poziv bila arhitektura. Danas 28-godišnja Vlatka Vidaković radi u jednom zagrebačkom arhitektonskom uredu, no njezine su ambicije puno veće pa se bavi origamijem i izrezivanjem papira od kojeg izrađuje uporabne predmete za dom pod nazivom Paperffect.
Profil
- Autor:
- arhitektica Vlatka Vidaković
- Radovi:
- nakit, lampe i ukrasi izrađeni od papira origami i papercut tehnikom pod nazivom Papereffect
- Kako nabaviti?:
- Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Cijena:
- nije velika, ali na upit
No, prije nego što objasnimo o čemu je riječ, spomenut ćemo kako je Vlatka tijekom studija u Zagrebu sa sestrom Višnjom, tada također studenticom arhitekture, i kolegicama, radila nekoliko natječaja na kojima je osvajala prve nagrade, a otprilike tada počinje njezina najproduktivnija faza u crtanju i maketarenju pa je izrađivala robote i zgrade sa što više detalja…
– Pretraživala sam puno toga na internetu, rezala sam zgrade od jednog komada papira, kirigami tehnikom odnosno kombinacijom rezanja i savijanja, a onda me zainteresiralo savijanje i oblikovanje iz jednostavnog kvadrata. Najviše me zanimao modularni origami, odnosno od manjih dijelova sastaviti razne oblike – kaže Vlatka, dodajući kako papir obožava u svim oblicima i bojama, a zaljubljena je, kaže, i u dizajn. Stoga ne čudi što joj je hobi upravo origami u dizajnu.
Zanimljiv oblik i sklopivost potencijali su origamija koji dobro dođe pri uštedi prostora i regulaciji veličine
Prvo što je izradila bio je modularni labud, a zatim je od takvih dijelova počela izrađivati nakit. I to reciklirajući stare časopise. Reakcije prijatelja bile su odlične, a malo po malo počele su stizati narudžbe. S radovima je sudjelovala na nekoliko origami izložbi, a s nakitom je na natječaju za Terraneo festival ušla u top 10 finalista. Ubrzo je počela izrađivati torbice i razne ukrase, a zatim i lampe.
– U posljednje vrijeme želim izrađivati uporabne predmete koji mogu oplemeniti svaki dom, a origami lampe stvaraju zanimljiv efekt na zidovima i dobro izgledaju. Radim na tome da napravim gotov finalni proizvod, dogovorim proizvodnju stalaka koji funkcionalno odgovaraju mojim lampama pa možda i počnem nešto poslovno ozbiljnije s njima. Ne želim stati samo na lampama jer origami ima toliko potencijala – sklopivost i zanimljiv oblik koji uvijek dobro dođu pri uštedi prostora ili regulaciji veličine (rastezanje i stezanje) – kaže, dodajući da uskoro postaje član Hrvatskog origami društva, prve udruge tog tipa u Hrvatskoj, čija je suosnivačica origami majstorica Sanja Srbljinović-Čuček.
Za izradu predmeta najviše koristi modularni origami (od više manjih dijelova sastavlja se model), kirigami (za razliku od origamija u kojem se papir samo savija, ovdje se savija i reže pa se dobivaju razni oblici) te origami teselacije (savijanje jednog komada papira tako da se dobiju određeni geometrijski uzorci, patterni koji mogu biti u jednoj ravnini ili u 3D-u). Materijal nabavlja u papirnicama, najviše u Prosvjeti, ali i u Mülleru, Narodnim novinama i ebayu, a koristi stare stalke lampi koje više ne rade ili kupuje nove…
Iako izrada djeluje komplicirano, zapravo je jednostavna. Za izradu jedne lampe, od skice, rezanja, savijanja i sastavljanja, treba oko 20 sati rada pa se u proces često uključuju Vlatkin dečko i njegova majka. Zanimljivost je ta što se lampa ne lijepi, a trakice se mogu zamijeniti drugom bojom, čime se može dobiti drugi efekt, zavisno o potrebi. Tu su i neke sitnice za dom koje izrađuje, poput posude za olovke, vaze, podmetača i okvira za slike, a razmišlja i o drugim materijalima – furniru, plastičnim folijama, tkanini – koji bi više odgovarali funkciji drugih predmeta jer im je potrebna čvrstoća koju nema papir. Želja joj je razraditi do kraja ideju o kartonskom tabureu koji bi se koristio za prostore u kojima je povremeno potrebno više stolaca, a da budu ekološki.
