Youtube kanal Never Too Small ima preko 2 milijuna pretplatnika — platforma koja prikazuje maštovitu manipulaciju sićušnim prostora – prenosi Archdaily. Videozapisi mikro-stanova, u Parizu, Londonu i šire, dobivaju milijune pregleda. Jasno je da postoji potražnja za sadržajem usmjerenim na život u malim prostorima, budući da je globalna stambena kriza utjecala na sve manju dostupnost cjenovno pristupačnih stambenih jedinica veće površine u urbanim područjima. Arhitekti koji rade u ovoj ograničenoj suvremenoj stvarnosti morali su maksimalno iskoristiti ograničeni prostor, konfigurirajući površine ispod 40 četvornih metara kako bi stvorili neklaustrofobično prostorno iskustvo.
U sydneyjskom predgrađu Darlinghurst, australska tvrtka Brad Swartz Architects izvukla je maksimum iz stana za par od 27 četvornih metara učinkovitim sustavom skrivenog skladišta. Još jedan projekt FREAKS freearchitects iz Ženeve ima minimalnu paletu materijala, s jednostavnom podjelom po dužini između životnih i drugih prostora. Intervencija španjolske tvrtke Elii u Madridu za solo stanara, površine samo 24 kvadratna metra, integrira kolekciju kliznih i sklopivih uređaja u svojoj konfiguraciji.
Projekti poput ovih, koji se moraju zadovoljiti pragmatičnim pristupom zbog ovog nedostatka prostora, često su mjesto genijalnih dizajnerskih izbora - ogledala koja čine prostoriju većom, na primjer, i što je najuočljivije, prisutnost padajućeg i preklopnog namještaja. U ograničenom prostoru, svaki dio koji se može uštedjeti sklapanjem namještaja kao što su stolovi za blagovanje i kreveti je značajan.
Kako urbani stanovi postaju sve manji, pristupačnost je i bit će ključna briga. Stan koji je dizajnirao Nicholas Gurney, u predgrađu Sydneya Darlinghurst, gledao je u budućnost. Prostor je dizajniran za par, a tlocrt od 38 četvornih metara sastoji se od tri zone, a ključno uzima u obzir potrebe para u godinama, budući da je kupaonica prilagođena invalidskim kolicima. Za višenamjenski stan ponovno se koristi namještaj na izvlačenje — krevet se sklapa u pregradu ormara, a blagovaonski stol s pet sjedala izvlači se iz kuhinjske ladice.
U ovim malim stanovima, nužna upotreba namještaja koji se može premjestiti može, naravno, dovesti do značajnih ograničenja u pogledu toga tko može koristiti te prostore na udoban način. Namještaj koji se spušta lakši je za korištenje osobama bez invaliditeta, jer bi se osobe s ograničenom pokretljivošću, na primjer, mogle boriti s neprekidnim fizičkim kretanjem zbog potrebe za rekonfiguracijom prostora koji koriste. Nekim osobama s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) može biti teško dosljedno održavati kućnu rutinu stalnog reorganiziranja prostora za korištenje. Automatizacija ove vrste namještaja, kao što su podesive izvedbe kuhinja, je potrebna, i neophodan dizajn, ali nije prilagođen svima. Sve je to, naravno, samo mali segment šireg globalnog sustava koji marginalizira osobe s invaliditetom.
Nedavna linija namještaja dvije neprofitne organizacije sadrži ručku koja se pričvršćuje na zavjesu za tuš kako bi se lakše otvorila i dodatak uz krevet koji omogućuje pohranjivanje štapa za hodanje - svi ti uređaji namijenjeni su osobama s invaliditetom. Za ljude koji žive u manjim prostorima i trebaju ovaj smještaj, "dodatni" proizvodi poput ovih mogu biti koristan dodatak njihovim domovima.
Osjetljivo dizajnirani prostori prikazani na Youtube kanalu Never Too Small, korisne su studije slučaja o tome kako možemo izvući najviše iz manje prostora. Ali oni također nude koristan okvir za propitivanje koje su odluke o projektiranju malih zgrada dostupne ili ne.
