HANA HANAK

Zagrebačka slikarica o motivima svoje najnovije izložbe: ‘Oni su moji pogledi u tuđe svjetove‘

 Vedran Peteh/Cropix
U radovima predstavljenim na izložbi "Welcome home" propituje datosti vlastite svakodnevice s naglaskom na tehnologiju i životne prostore

Za zagrebačku akademsku slikaricu Hanu Hanak, čija je nedavno otvorena izložba"Welcome home" (dobro došli kući) privukla pažnju mnogih ljubitelja likovne umjetnosti, dom nije mjesto, nego osjećaj. Hana se osjeća kao kod kuće kad namiriše terpentin i slika, kad je s ljudima koje voli, kad jede finu hranu… A kako izgleda taj osjećaj prenesen na platno može se vidjeti do 18. studenoga u zagrebačkoj Galeriji CEKAO.

image
Vedran Peteh/Cropix
image
Vedran Peteh/Cropix

- Welcome home je pozdrav koji dobivam kad upalim svoj laptop, a ujedno je i natpis koji piše na ulazu u stan. Bilo mi je zanimljivije nazvati izložbu tako umjesto ‘Dobro došli kući‘ zato što su kuće i laptopi česti motivi koje koristim na slikama. Na ovom ciklusu sam radila od 2020., otkad smo zbog korone bili zarobljeni u svojim domovima. Tada su mi laptop i mobitel bili prozori u domove mojih prijatelja, kroz njih sam dobivala sve informacije koje su se ticale situacije s virusom i kasnije potresom. Svojim slikama nastojim dokumentirati vrijeme u kojem živim onako kako ga ja vidim - kaže Hana Hanak.

Motivi su preuzeti iz njezine svakodnevice - pas, soba, stan, njezina beba i neki simboli koji ih objedinjuju, primjerice primitivni oblik kuće i stilizirani laptopi. Obris kuće je odlučila uzeti kao šablonu, odnosno šalabahter za slikanje, a služi joj kao okvir za igru na platnu.

image
Vedran Peteh/Cropix

- Tehnika je uvijek različita. Počinjem akrilom na platnu, a na kraju koristim sve što mi padne pod ruku, od betona, krede, uljane boje, spužvice za posuđe umjesto kista... Nekad ide lako, a nekad teško. U zadnjoj slici iz ciklusa ‘Madonna s djetetom‘ smo ja i moja beba u krevetu. Svaki put kad sam odlazila od doma da bih slikala, osjećala sam se pomalo krivom jer nisam sa svojom bebom, a kada bih bila doma s bebom, malo sam joj i zamjerala što ne mogu otići slikati - govori Hana.

Mjesto na kojem se Hana trenutačno najbolje osjeća je njezin iznajmljeni atelje na Kvaternikovu trgu. Kad se uselila u njega, nije bilo nikakvog namještaja, samo prazni zidovi i televizija. Nekad se osjećala kao da je u realityju i kao da je kroz taj televizor netko gleda kako slika. U jednom trenutku odlučila je napraviti svojevrstan eksperiment. Po grupama na Facebooku je tražila nepoznate ljude da joj daruju ekrane, laptope i mobitele koji im više nisu bili potrebni.

image
Vedran Peteh/Cropix
image
Vedran Peteh/Cropix

- Bilo mi je zabavno obilaziti grad skupljajući te predmete, ulazeći u nečije domove, gdje su mi jedni nudili kavu i zanimalo ih što ću s tim smećem, a drugi su ostavljali stvari ispred ulaznih vrata kako me ne bi morali vidjeti ili čuti - naša komunikacija svela se isključivo na elektroničku. Na kraju, ljudi koji su mi otvarali vrata i jedva dočekali razgovor s nekim bili su jako sretni što će sudjelovati u umjetničkom projektu - prisjeća se Hana.

Danas živi u roditeljskom stanu u centru Zagreba sa svojim partnerom, bebom i najmlađim bratom. Po njezinim riječima, taj stan zna izgledati kao kolodvor, jer blagdanima dođe i drugi brat iz Amerike, stalno netko negdje ide, putuje, dolazi i odlazi. Uređen je minimalistički, sve je bijelo, pa Hana vjeruje da njezin "kreativni kaos" podiže atmosferu i unosi osobnost.

Tijekom života se jako puno selila, a možda su baš te njezine česte selidbe razlog zbog kojeg joj je motiv kuće jedan od najdražih.

Ona će pak reći da su na njezin rad najviše utjecala putovanja, jer najbolje razmišlja dok se vozi.

- Definitivno nisam osoba koja dolazi meditirati u atelje i onda miješa polagano boje i gradi sliku dok sluša ambijentalnu muziku - zaključuje Hana Hanak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. svibanj 2024 04:20