Iskustvo je pokazalo da želimo znati koliko smo zdravi pa tražimo nalaz ili mišljenje doktora, a sukladno tome, sve više želimo znati koliko smo sigurni u građevinama u kojima živimo i boravimo, za što je nužan seizmički certifikat koji kod nas, za razliku od Slovenije ili Italije, ne postoji.
Briga o razini sigurnosti neke građevine dobar je znak da smo kao društvo napredovali u podizanju svijesti, iako na bolan način, o riziku od potresa jer nam godinama nije bilo važno u kakve škole djeca idu ili u kakvoj zgradi živimo, održavamo li je i slično. Seizmički certifikat definirao bi "razinu sigurnosti", razinu otpornosti škole ili doma u kojem živimo u odnosu na važeće propise. Dao bi osnovu i temelj za daljnje promišljanje i aktivnosti koje je, sukladno mogućnostima i željama, potrebno provesti.
- Primjerice, kada od doktora dobijete nalaz koji pokaže da niste zdravi, uobičajena je reakcija da pokušate ozdraviti. Na sličan način bi nam certifikat ukazao na to gdje smo sa "zdravljem" građevine, a na nama je onda da to popravimo, planiramo ulaganje u popravke ili ignoriramo to stanje - kaže Josip Atalić, profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, poznat kao predvodnik volontera statičara nakon potresa.
Još 2020. godine predlagali su da se uvede seizmički certifikat za svaku kuću.
- Smatrali smo bitnim da se jasno komunicira "razina sigurnosti", posebice jer smo Zakonom o obnovi i novim tehničkim propisom nakon potresa dopustili da se može rekonstruirati zgrade na razine manje od važećih propisa, tzv. razine 2 i razine 3. Prije potresa to nije bilo tako, odnosno svaka intervencija koja je zadirala u konstrukciju uvjetovala je zadovoljenje važećih propisa razine 4 - objašnjava Atalić.
Međutim, mnogima koji nisu u građevinskoj branši teško je približiti da nakon rekonstrukcije i nakon što su uložili značajna sredstva još uvijek nisu 100 posto sigurni. Neke je građevine izrazito teško pojačati na razinu sigurnosti koju zahtijevaju važeći propisi.
Seizmički certifikat unio bi promjene na tržištu nekretnina. Atalić smatra kako je pošteno prema ljudima da su svjesni u kakvoj zgradi žive, a i prema drugima ako im takve zgrade iznajmljujemo.
- Logičan je otpor svih kojima ovakva situacija ne odgovara, odnosno zahtijevala bi dodatna ulaganja, ali treba biti svjestan da se takve promjene ne rade preko noći, nego dugoročnim strateškim ulaganjem. Primjerice, pojedine države daju rok na deset ili 20 godina da se poboljša stanje - napominje Josip Atalić
Procjene se mogu vršiti na više razina, odnosno s obzirom na različite detalje. Najgrublja bi bila procjena rizika prema godini gradnje zgrade i sličnim atributima, kako to danas pokušavaju i osiguravajuće kuće, a konkretnijim proračunima konstrukcije "statikama" se može preciznije odrediti razina. Pritom, dodaje Atalić, ima više razina proračuna, od jednostavnih do vrlo složenih prema najnovijim znanstvenim istraživanjima, a sve jako ovisi o ulaznim podacima, odnosno dostupnim podacima o konstrukciji, kvaliteti materijala ili rasporedu konstrukcijskih nosivih elemenata.
Zanimalo nas je koji model uzima kao uzor i iz koje zemlje.
- Prvo smo proučavali talijanski model zbog sličnosti stambenog fonda. Njihov model sadrži navedene razine proračuna, ali se veže uz porez na nekretnine, što je velika prednost, dok se on kod nas još uvijek ne može primijeniti. Svaki od modela ima svoje prednosti i mane, a potrebno je odabrati onaj koji najviše odgovara našim lokalnim uvjetima. Kolege iz Slovenije su daleko dogurali i prenijeli su nam svoja iskustva - rekao je Atalić te dodao da su kolege iz Italije prije desetak dana u Zagrebu, u sklopu 2. hrvatske konferencije o potresnom inženjerstvu, pričali o svojim iskustvima.
U sklopu aktivnosti Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo radi se priprema za certifikat, proučavaju primjere dobre prakse u svijetu, ali što detaljnije istražuju, postaju svjesniji važnosti jako dobre pripreme.
- Svjesni smo da će certifikat unijeti promjene na tržištu pa zbog toga moramo pokušati izbjeći površnost ili potencijalne zloporabe. Dodatno, imamo dosta manjkavosti, grijeha iz prošlosti, poput lošijih baza podataka o građevinama. Često nemamo dokumentaciju o građevinama ili ona ne odgovara izvedenom stanju, nemamo ni naviku održavanja građevina, a sve to otežava primjenu. Usporili smo implementaciju iz navedenih razloga, ali samo je pitanje trenutka kad će certifikat zaživjeti - ističe Josip Atalić.
Veliki korak napravit će se projektom procjene rizika za Zagreb, koji je zamišljen kao pilot-projekt na razini Hrvatske. Projektom će se napraviti gruba procjena otpornosti naših građevina na djelovanje potresa, a prikupit će se i podaci za daljnje analize. Ističe i da su se popularnom legalizacijom svjesno ili nesvjesno legalizirale i "nesigurne" građevine, odnosno građevine za koje nemamo podatke o razini otpornosti.
