Postoje prostori u kojima boje dišu – i oni u kojima viču. Tamo gdje je netko otkrio da siva i žuta ‘idu zajedno‘, pa ih više nikada nije razdvojio. Ili gdje svaka nijansa plave ima svoj par na svakoj drugoj tkanini, slici ili zdjelici. Upravo takvi interijeri gube dušu i pretvaraju se u katalog, kaže dizajnerica Mirela Blažanović koja je s objavama o bojama na svom Facebook profilu privukla mnoštvo reakcija i komentara.
"Najčešće sve krene s dobrim namjerama. Klijent kaže: ‘Želim da sve bude usklađeno.‘ A onda se to shvati doslovno, pa boje počnu marširati u parovima – strogo, besprijekorno, ali bez osobnosti", objašnjava Blažanović.
Problem, kaže, nije u bojama, nego u pretjeranoj koordinaciji. Kad se svaka nijansa mora ponoviti barem tri puta, prostor više nije dom, nego scenografija.
Boje nisu parovi, nego društvo
"Uspješan interijer ne izgleda kao dobro uparen outfit, nego kao razgovor boja", ističe. U tom razgovoru svaka boja dobiva riječ kada ima što za reći – ne zato što ‘tako piše u paleti‘. Ravnoteža se, kaže, ne mjeri brojem ponavljanja nijansi, nego osjećajem.
"Puno je zanimljivije kad boja iznenadi, nego kad odradi smjenu kao da je na traci. Boje ne trebaju biti par, nego društvo."
Najčešće greške kreću, kaže, iz želje da se ‘neutralno razveseli‘. Bež sofa dobije jastučiće u tirkiznoj, pa ta ista boja zavlada i tepihom, zavjesama i slikama – dok neutralne nijanse "više ne znaju gdje bi gledale".
"Problem nije u tirkiznoj. Problem je što nema ništa između njih", pojašnjava Blažanović.
"Boje, kao i ljudi, trebaju društvo u kojem mogu funkcionirati." Između bež i tirkizne, kaže, treba ubaciti tonove pijeska, svijetle kave, natur platna ili toplog drveta. Tada tirkizna boja više nije šamar, nego naglasak.
Umjesto kontrasta - prijelazi
Isto vrijedi za sve popularne kontraste: sivu i žutu, crvenu i zlatnu, zelenu i bež.
Ako volite kontrastne kombinacije, ublažite ih tonovima koji povezuju toplo i hladno – bojama slonovače, svijetlog drveta, prigušenog maslinastog tona.
"Boje nisu dekor, nego odnosi. A odnosi trebaju kontekst", kaže dizajnerica.
Uspješan interijer, dodaje, ne izgleda kao da ste izabrali paletu, nego kao da su se boje slučajno našle i – dobro složile. Nijedna boja nije ‘kriva‘ sama po sebi. Krivo je kad ih natjeramo da se vole. Problem nije u kombinaciji, nego u nedostatku prijelaza.
"Kao kad iz vedra neba skočiš u more – šok za tijelo. Isto vrijedi i za prostor", slikovito objašnjava.
Boja kao osobna stvar
Nakon brojnih komentara na društvenim mrežama, Blažanović je dodala još jedno važno upozorenje: pri određivanju boja u interijeru ne radi se samo o konzultaciji.
"Boja nije slučajna odluka; ona je psihologija, emocija, refleksija svjetla, prostora i osobe koja u tom prostoru živi", kaže.
Kad netko traži ‘samo savjet za boje‘, to često zvuči kao da ih bira naslijepo iz lepeze tonova.
"A zapravo, pogoditi pravu boju znači razumjeti osobu – njezinu energiju, ritam dana, navike, odnose i način na koji doživljava svijet."
Boje, objašnjava, utječu i na raspoloženje i na fizičko stanje. Neke nas smiruju, druge aktiviraju. Jedna nijansa može djelovati toplo u prostoriji okrenutoj prema sjeveru, a hladno na jugu. Svjetlo, tekstura zida, materijali namještaja i okolne boje sve mijenjaju doživljaj.
"Zato sat vremena konzultacija jednostavno nije dovoljno ozbiljan alat", ističe dizajnerica interijera koja kaže i kako, da bi se došlo do prave boje, najprije upoznaje osobu kroz razgovor. Promatra kako reagira na prostor, koje boje nosi, u kakvom se ozračju opušta.
"Netko se razvedri u prostoru punom kontrasta, dok drugome i mala razlika između zida i zavjese stvara napetost. Boja je vrlo osobna stvar – ono što jednoga smiruje, drugome može izazvati nelagodu."
Zato Mirela inzistira da je izbor boja projekt, a ne usputna odluka. Projekt u kojem se istražuje, analizira i testira. Gleda se kako prostor diše u različitim svjetlosnim uvjetima, kombiniraju se tonovi i materijali dok se ne pronađe savršena ravnoteža.
Na kraju, dodaje, ravnoteža u interijeru ne proizlazi iz pravila o bojama, nego iz osjećaja.
Boja ne mora biti na svakom jastučiću, tepihu i svijeći da bi se ‘ponovila‘. Dovoljno je da se osjeti - kroz ton svjetla, odsjaj metala ili sjenku u slici.
"Najbolji prostori nisu oni gdje je sve usklađeno, nego oni gdje je sve u ravnoteži", zaključuje.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....