Kuća koja izgleda kao da pripada nekom drugom vremenu skriva se u brdima iznad Rishikesha, grada poznatog po jogi, retreatovima i duhovnom turizmu. Zidovi od blata i kamena, organski oblici bez ravnih linija, spiralni detalji na fasadi i krov od slame stvaraju dojam da je nastala spontano, iz same prirode koja je okružuje.
Iza cijelog projekta stoje braća Ansh i Raghav Kumar, arhitekti iz New Delhija koji su prije nekoliko godina odlučili napraviti potpuni zaokret u životu ko kojem su pričali za Business Insider. Obojica su gradila karijere u arhitekturi, radili na ozbiljnim projektima i surađivali s međunarodnim tvrtkama, ali su s vremenom shvatili da ih način života koji dolazi s takvim poslom više iscrpljuje nego ispunjava.
Raghav je nakon fakulteta radio za njemačke arhitektonske kompanije i kaže da mu je posao u početku bio sve što je želio. Volio je radnu atmosferu, timove i kreativni dio posla, no tempo rada s vremenom je postao neizdrživ.
„Postojala je kultura u kojoj se dugi radni sati smatraju nečim čime se trebaš ponositi. Bilo je dana kada sam radio gotovo dva dana bez prestanka kako bih stigao sve rokove“ ispričao je za BI.
Uz iscrpljenost, sve više ga je mučila i činjenica da su arhitekti često potpuno odvojeni od ljudi koji fizički grade ono što oni osmisle.
„Arhitekt sjedi u klimatiziranom uredu i zamišlja projekte, dok ljudi na gradilištu odrađuju najteži dio posla bez ikakvog priznanja. Tek kada nešto gradiš vlastitim rukama, zapravo shvatiš koliko truda stoji iza svakog zida“ smatra Raghav.
Njegov mlađi brat Ansh imao je sličan osjećaj. Nakon iskustva rada u Njemačkoj i freelance projekata povezanih s održivom arhitekturom, sve više ga je privlačio život izvan velikih gradova. Tijekom pandemije obojica su se vratila obiteljskom domu u New Delhiju, gdje su počeli eksperimentirati s prirodnim materijalima i tradicionalnim tehnikama gradnje.
Posebno ih je zainteresirao "cob", odnosno smjesa zemlje, slame i vode koja se stoljećima koristi za gradnju kuća u različitim dijelovima svijeta. Istraživali su i druge održive materijale, uključujući micelij dobiven iz gljiva koje su sami uzgajali kod kuće.
Tada je počela nastajati ideja o kući u planinama. „Pandemija nam je pokazala koliko se život može promijeniti preko noći. Shvatili smo da ćemo, ako nešto želimo napraviti, morati jednostavno riskirati" priznala su braća.
Odabrali su Rishikesh, grad u podnožju Himalaje koji je posljednjih godina postao popularan među digitalnim nomadima, ljubiteljima joge i ljudima koji traže sporiji način života. Iako je riječ o vrlo živom mjestu, područje u kojem su pronašli zemljište nalazi se dovoljno daleko od centra da i dalje djeluje potpuno izolirano.
Do sela u kojem danas žive ne može se doći automobilom. Nakon posljednje ceste potrebno je prijeći drveni most preko pritoka Gangesa, a zatim pješačiti kroz šumu i brdske staze više od kilometar i pol.
„Već sam dolazak do lokacije bio izazov“ prisjetio se Ansh početaka ove neobične "blatne" priče s lijepim završetkom. Kuću nisu projektirali na klasičan način. Umjesto računalnih nacrta i preciznih digitalnih modela, raspored prostorija označavali su kamenjem i granama koje su pronašli na zemljištu. Gradnja je trajala gotovo tri godine i u velikoj mjeri odvijala se ručno.
Tisuće kamenja nosili su do gradilišta sami, pijesak su transportirali mazgama, a većinu materijala nabavljali su lokalno. Kako bi ubrzali proces, preko platforme Workaway pozvali su volontere iz cijelog svijeta da im se pridruže u zamjenu za smještaj i hranu.
Tijekom tri godine na njihovom je projektu sudjelovalo više od stotinu ljudi iz osamnaest zemalja, uz dvadesetak lokalnih radnika koje su zaposlili.
„Najljepši dio bio je to što si svaki dan mogao vidjeti konkretan napredak. Kuća bi doslovno narasla nekoliko centimetara dnevno. To je potpuno drukčiji osjećaj od rada za laptopom cijeli dan, nakon kojeg često imaš osjećaj da ništa stvarno nisi napravio“ rekao je ansh u intervjuu.
Na kuću su potrošili oko 30 tisuća dolara, uglavnom iz vlastite ušteđevine i uz pomoć roditelja, a danas ona izgleda kao spoj umjetničke instalacije i tradicionalne zemljane arhitekture. Zidovi su nepravilni i mekano zaobljeni, interijer je uređen u prirodnim tonovima, a svaki detalj djeluje ručno oblikovan. Braća svoj dom opisuju kao „živu skulpturu“.
Mnogi posjetitelji uspoređuju je s hobitskim kućama iz „Gospodara prstenova“ ili kućom iz Harryja Pottera, no njima su takve usporedbe manje važne od ideje koja stoji iza cijelog projekta, odnosno pokušaja da arhitektura ponovno postane povezana s prirodom i ljudima koji je grade.
Kuću su prošle godine stavili na popularnu platformu za najam, a cijena za noćenje kreće se oko 140 dolara. Vrlo brzo postala je popularna među putnicima koji žele iskustvo boravka izvan klasičnih turističkih ruta. U oglasu stoji upozorenje da do kuće nije moguće doći automobilom i da gosti moraju pješačiti kroz šumu s ruksacima. Također, nema Wi-Fi-ja, što su vlasnici odlučili pretvoriti u prednost.
„Možda nećete imati internetsku vezu, ali mogli biste se bolje povezati sami sa sobom“ napisali su u opisu smještaja, koji je popunjen oko 60 posto vremena oglašavanja. Iako život u planinama nije uvijek jednostavan, internetska veza često je loša, a područje oko kuće nastanjuju i divlji slonovi, braća Kumar tvrde da se više ne mogu zamisliti u gradu jer im se život potpuno promijenio otkako su se preselili.
„Ne razmišljaš o broju koraka ni o tome jesi li dovoljno vremena proveo vani. Priroda je svuda oko tebe, zrak je drukčiji i nekako se sve uspori“ složno zaključuju Kumari, koji danas u Rishikeshu vode vlastiti arhitektonski studio i rade na novim projektima prirodne gradnje diljem Indije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....