Arhitektici Kati Marunici bilo je teško govoriti o njezinim projektima jer oni to, kako kaže, svakako nisu. Naime, to su sve projekti nastali inicijalno u partnerskoj suradnji s Nenadom Ravnićem, a posljednjih godina kao kolektivni trud ureda NFO-a.
Već je njihova prva realizacija, iz 2013. godine, vertikalni aneks, mala dogradnja obiteljske kuće u Pakoštanima bila nominirana za nagradu "Drago Galić", što je bilo iznenađenje. Uslijedio je natječaj za Kupalište Paromlin u Zagrebu. Bio je to jedan naizgled "nezamisliv" projekt, čiju bi realizaciju svatko poželio u svome gradu. Odnijeli su tada nagrada na javnom međunarodnom istraživačkom natječaju u organizaciji Orisa i tvrtke Du Pont, projekt kupališta u srcu Zagreba koji je NFO izbacio u medijski prostor. Uslijedio je njihov projekt Trg Stjepana Radića u Crikvenici.
- To je bila naša prva veža realizacija u javnom prostoru. Donio nam je neprocjenjiva iskustva i u neku ruku smo s tim projektom odrasli - kaže Kata Marunica.
Potom dolazi pobjeda na natječaju za Interkulturnu osnovnu školu Dunav u Vukovaru. I 2015. godine za njihov poznati spomenik Slomljeni pejzaž, spomen-obilježje Gordanu Ledereru, projekt nastao u suradnji s kiparom Petrom Barišićem.
Kata Marunica studirala je u Zagrebu na Arhitektonskom fakultetu i nakon toga ostala raditi kod svog profesora Gorana Rake u Radionici arhitekture. S Nenadom Ravnićem osniva ured NFO, koji danas broji petnaestak arhitekata.
- Oduvijek sam planirala imati vlastiti ured, doduše u jednoj fazi sam gotovo krenula akademskim smjerom, ali doktorat nije imao šanse uz razvoj vlastitog ureda. Vizija arhitektonskog ureda u studentskim danima nema previše sličnosti sa stvarnosti. Na faksu je to jedna idealizirana slika, što je zapravo dobro jer nam je to dalo motivaciju da uđemo u rizik samostalnog rada, bez obećanih projekata i mecena. Najčešće nas je učilo vlastito iskustvo, a taj proces i dalje traje. Što sam starija, sve manje znam, kad sam bila mlađa znala sam sve - kroz smijeh će Kata Marunica.
Prošle godine radili su rekonstrukciju javnih objekata u Kampu Mon Perin, u općini Bale.
No, koji je njoj najdraži projekt koji su radili i zašto?
- Iako nije izveden, možda nam je najdraži projekt Kupalište Paromlin. Dobivanje prve nagrade značilo nam je da možda ipak ima smisla to što smo otvorili ured jer tih godina, 2010-ih, posla nije bilo pa tako ni prostora za afirmaciju mladih arhitekata. Dao nam je vjetar u leđa za dalje - odgovara ona.
U svojoj arhitekturi pokušava, kaže dalje, u svaki projekt implementirati neku dodanu vrijednost koja nije bila nužno zadana projektnim programom.
- To nekad znači puno više sati od onoga što se može naplatiti, ali nam čini zadovoljstvo - rekla je Marunica. Arhitekturu, kaže, nikad nije gledala kroz prizmu spola autora. Od žena u struci rado će izdvojiti rad arhitektice Line Bo Bardi. Za kraj valja napomenuti kako je studio NFO u posljednjih desetak godina osvojio više od 20 nagrada i priznanja na javnim natječajima, od čega osam prvih. Ove godine nominirani su za bijenalnu nagradu Mies van der Rohe za Slomljeni pejzaž, spomen-obilježje Gordanu Ledereru.
Foto: Bosnić + Dorotić, Marko Marinković
