Na sjevernoj obali Sibira u Rusiji već desetljećima živi vrlo neobično i zanimljivo pleme - Neneci koje nazivaju i Samojedi ili Juraci. Uspjeli su prevladati modernizaciju društva i zadržati nomadski način života. No, nakon svega ostalo ih je nešto više od 44.000 tisuće, a ne smeta im ni temperatura od -50 Celzijevih stupnjeva. Njihova svakodnevica mnoge fascinira, pa vam danas donosimo nekoliko informacija više o njima, njihovim životima i njihovim običajima. Neneti zapravo žive na području između Bijelog mora i poluotoka Tajmir. Preživljavaju uglavnom od lova i uzgoja sobova. Korištenje sobova kao tegleće životinje tijekom cijele godine omogućuje im prevaljivanje velikih udaljenosti. Masovni uzgoj pojavio se u 18. stoljeću. Uz meso ove životinje, riba je glavna komponenta njihove prehrane.
Imaju šamanistički i animistički sustav vjerovanja koji naglašava poštivanje zemlje i njezinih resursa. Tijekom migracija, Neneci na svete sanjke stavljaju predmete poput medvjeđe kože, vjerskih figura, novčića i još mnogo toga. Sadržaj ovih svetih sanjki raspakira se samo u posebnim prilikama ili za vjerske rituale (kao što su žrtve). Imaju klanovsku društvenu strukturu i imaju šamana, prenosi Kurir.
Zanimljivo je kako mogu prepoznati pojedine životinje u krdu, a svaka obitelj ima svog posebnog soba koji je oslobođen vuče sanjki. Taj sob je poput kućnog ljubimca koji živi u obitelji poput psa.
Sobovi pružaju sve što im je potrebno za preživljavanje. Svoje domove pokrivaju kožom kako bi se zaštitile od hladnoće, a krzno koriste za izradu odjeće poput kaputa i čizama. Od kostiju se prave jela, a meso se jede sirovo, kuhano ili smrznuto. Krv je posebno cijenjena kao bogat izvor vitamina. Osim sobova, pripadnici ovog plemena jedu i ribu, uglavnom smrznutu.
Plemenski domovi su šatori napravljeni od kostiju i kože, a njihova struktura može se sastaviti i rastaviti za manje od dva sata. Zahvaljujući izvrsnoj toplinskoj izolaciji, izrađenoj od kože sobova, unutar šatora je toplo i ugodno čak i kada temperature padnu na desetke stupnjeva ispod nule. Kad im treba vode, žene iz plemena izlaze iz šatora s malim sanjkama i lopatom. Čiste snijeg koji skupljaju i zagrijavaju u loncu na vatri da se otopi, a vodu koriste za piće.
Oni prakatički nemaju slobodnih vikenda jer briga o sobovima i skupljanje hrane zahtijeva svakodnevne aktivnosti. Od posla se odmaraju samo jednom godišnje, kada se cijela zajednica okupi na sanjkama i druženju. Dok se arktički snijeg topi brže nego prije, Nenci moraju prilagoditi svoje rute klimatskim promjenama kako bi sobovi imali što jesti. Pretežno se hrane lišajevima koji rastu ispod debelog sloja snijega, a njihov izoštren njuh omogućuje im traženje i pronalaženje hrane. Male rupe koje za sobom ostavlja krdo sobova nevjerojatan su prizor u snijegu.
Pleme također provodi duga razdoblja u potpunom mraku - od studenog do siječnja kada sunce uopće ne izlazi u najsjevernijim područjima, što otežava preživljavanje i ljudi i životinja. Naslage snijega su deblje, što znači da je teže pronaći hranu, a život plemena malo olakšavaju svjetiljke.
Glavni elementi tradicionalnog rituala vjenčanja isti su za sve pripadnike ovog plemena, ali naravno postojale su razlike ovisno o području, bogatstvu obitelji i tradiciji određenog klana. Egzogamne norme bile su prve koje su uzete u obzir prilikom sklapanja brakova: brakovi su mogli biti samo između predstavnika različitih klanova. Važni su bili i ekonomski faktori, ali i mladenkine osobne kvalitete: zdravlje, radna sposobnost i vještine.
Dogovoreni brak je nekada bio, a ponekad je još uvijek, glavni oblik braka u ovom nrobičnom plemenu. Nakon što je vidio djevojku, mladić zajedno sa svojom rodbinom na obiteljskom vijeću raspravlja o njezinim kvalitetama i bira bračnu posrednicu. U nekim slučajevima, mladoženjina majka može sama djelovati kao bračna posrednica. Na dogovoreni dan mladoženja sa svojim timom ide u tabor mladenkine obitelji.
Ako se ocu svidio mladoženja, on počinje pregovarati s bračnim posrednikom o cijeni nevjeste. Nakon postignutog dogovora, bračni posrednik ostavlja štap koji kasnije čuva mladenkin otac u svetim sanjkama. Kada obitelj dobije nekoliko jelena kao predujam, brak se smatra dogovorenim. Datum vjenčanja ovisio je o isplati i dostupnosti miraza. Mladoženja je sve plaćao prije vjenčanja, a iznos je ovisio o mladoženjinom imovnom stanju. Najviše je bio jelen, ostalo krzno, sukno... Veliko svadbeno bogatstvo povećavalo je status mladenke.
Za mladu su pripreme za dan vjenčanja započinjale kupanjem i ritualnim čišćenjem dimom. Zatim je gotova frizura: pletenice ukrašene nakitom, uz važan dodatak dugih lažnih punđi bile su uobičajena frizura mladenke. Nenci nemaju posebnu odjeću za vjenčanje, pa mladenka nosi svoju najelegantniju i novu odjeću od najkvalitetnije kože. Također, mladoženja i njegovi rođaci obukli su svoju najbolju odjeću za mladenkin šator. Svadbeni argiš — karavana od nekoliko saonica sa sobovima koje slijede jedna za drugom — mogao je biti dug kilometar.
Prvog dana svadbe žrtvuje se jelen koji mladencima donosi sreću. Primivši plaću za ulazak na vrata, mladenkina majka poziva sve da jedu svježe ubijenog jelena. Potom su u šatoru postavljeni svečani stolovi. Uobičajene delicije su sirovo i kuhano meso, riba i juha. Kad je prvi obrok za svadbenim stolom gotov, svi izlaze vani da sudjeluju u igrama i natjecanjima, dok se u šatoru priprema večera. Mladencima poslužuju kuhano jelenje srce i jezik: ovo obredno jelo znači da sada imaju jedno srce i jedan jezik.
Sljedećeg jutra mlada odlazi u mladoženjin šator. Postoji ritual kojim se povećavaju šanse nove obitelji za rađanje djeteta — malo dijete stavlja se u mladenkine saonice tako da ženine saonice nikada nisu prazne. Svaka mladenka dobivala je miraz koji je činio osnovu kućanstva mlade obitelji. Nevjeste iz bogatih obitelji dobivaju od roditelja šator i nekoliko saonica sa sobovima.
Neophodan dio mladenkina miraza je nova zavjesa za krevet, jer bračni život Neneta počinje ispod zavjese. To je jedino što dijeli krevet bračnog para od kreveta ostatka obitelji.
U mladoženjinom taboru obično se događa isto što i u mladenkinu: žrtvovanje jelena, gošćenje pred šatorom, zatim večera u šatoru, a onda igre i natjecanja.
Prema tradiciji, mladoženjina majka priprema postelju za mladence. Postelja mladenaca odijeljena je zastorom od mladenkinog miraza. Kada se zavjesa spusti, to simbolizira da su mladenci konačno postali muž i žena. A prvi put postaju intimni drugog dana vjenčanja. To je vrhunac vjenčanja - mladenka je konačno prekinula veze s očevim klanom i dobila status udate žene u obitelji svog muža.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....