Ideja o radnicima koji će nakon radnog vremena skidati gumene čizme i zaštitne rukavice, pa se primiti slikanja, pisanja pjesama i skladanja dolazi iz marksističke teorije o ukidanju podjele rada na fizički i umni. Stariji stanovnici Lijepe Naše sigurno se sjećaju kulturnih manifestacija, gdje su vladajući u prve redove gurali baš takve ljude, obične radnike koji su u slobodno vrijeme stvarali nešto što se može nazvati umjetnošću.
Ta su vremena prošla, rad više nema kultni status kakav je u to doba imao — ali radnici, bili oni obični ili neobični, nakon radnog vremena imaju slobodu baviti se čime god žele. Da, neki pišu pjesme, neki napamet uče ponude kladionica, neki izrađuju mirisne topive voskove, a neki ‘ručaju i večeraju‘ u lokalnoj birtiji. Zlatko Vidić, inženjer strojarstva, slobodno vrijeme ne krati za šankom, već za stolom, smišljajući kreativni projekt za projektom, a zatim ga s papira — točnije, laptopa — prenosi u stvarnost.
Zimski broj magazina D&D još je jako kratko u prodaji! Ne propustite ga nabaviti danas
- Ovlašteni sam projektant strojarskih instalacija poput grijanja, ventilacije, plina, vode i odvodnje. Najčešće ljudima ‘prevedem’ želje u brojke: recimo, kad netko gradi kuću i razmišlja o dizalici topline, ja proračunom pokažem što mu je stvarno optimalno - jednostavnim se riječima predstavio Zlatko.
Iako nam je odmah palo na pamet nekoliko pitanja vezanih uz dizalicu topline, tema našeg razgovora bilo je ono čime se Zlatko bavi kad ne radi. Iako mu uloga supruga i oca dvoje djece ne ostavlja baš previše slobodnog vremena, Vidić je iznimno kreativan i iza njega je nekoliko uspješnih dizajnerskih projekata. Jedan od njih su sunčane naočale od papira, ergonomski prilagođene licu poput standardnih naočala:
- Sve je počelo kao projekt zagrebačke Osnovne škole Josip Račić u koji sam se volonterski uključio. Ideja je bila približiti djeci koliko je truda potrebno da se napravi uporabni predmet koji se relativno jeftino može nabaviti u slobodnoj prodaji. Smisao je bio evaluacija vrednovanja truda potrebnog za izradu uporabnog predmeta uz minimalni budžet i korištenjem dostupnih materijala - kaže Vidić i nastavlja:
- Odluka je pala da se pomoću lako dostupnog papira izradi uporabni predmet poput sunčanih naočala. Počelo se od kopiranja predložaka gotovih proizvoda korištenjem običnog papira, no ubrzo smo počeli modificirati gotove predloške kako bismo razvili svoj proizvod. Koristile su se postojeće sunčane leće koje smo iskoristili od kupljenih naočala. Djeca su se rado odazvala inicijativi i vrlo brzo svladala oblikovanje papirnatih predložaka. Uskoro je i mašta preuzela inicijativu pa smo počeli koristiti kolaž i papire veće gramaže.
Vidić tvrdi da nije sve išlo glatko. Bilo je i ljutnje i umora, kaže, ali kako je projekt sazrijevao, djeca su postala sve zainteresiranija i znatiželjnija kako će izgledati krajnji rezultat:
- Najveći je izazov bio izrada i umetanje šarki koje povezuju okvir i krila naočala. Nismo zanemarili ni ekološku komponentu, uz papir smo koristili i ekološki prihvatljivo ljepilo. Na kraju smo naočale površinski zaštitili premazom koji zadovoljava ekološke standarde i može doći u kontakt s ljudskom kožom. Projekt je rezultirao i posebnom nagradom na natjecanju Inova mladi, izložbi inovacija učenika zagrebačkih osnovnih i srednjih škola i studenata. Bilo bi neskromno reći da nisam ponosan na učenike, voditeljicu razredne nastave i mentoricu gospođu Draganu Rakoncu. Gospođa Rakonca predstavlja arhetipni primjer osobe koju bi svatko dijete i roditelj poželjeli imati za nastavnika svoje djece. Uz njeno predano stručno vodstvo i entuzijazam moj dio zadatka je bio uvelike olakšan. Sve je napravljeno uz gotovo zanemariva financijska ulaganja uz puno mašte i rada, a zadovoljena je i ekološka komponenta koja je vrlo aktualna.
To nije bio jedini školski projekt u kojem je Vidić sudjelovao, zahvaljujući činjenici da su tu školu pohađala i njegova djeca:
- Da, bilo je još zanimljivih projekata u suradnji s osnovnom školom, poput izrade kartonskih stolaca i namještaja, izrade raznih društvenih igara... Možda je najupečatljiviji projekt bio izrada uporabnog romobila od papira i kartona nosivosti 100 kg, koji smo također napravili. Sve smo to kreirali uz minimalna financijska sredstva, a nadam se da su ti projekti djeci otvorili prostor za razmišljanje i promišljanje stvaranja proizvoda korištenjem svakodnevnih i lako dostupnih materijala, uz malo mašte i tehničkog znanja.
Zlatko je dizajnirao i izradio i nekoliko električnih bicikala, i to u doba kad su takvi bicikli još bili iznimno rijetki na našim cestama:
- Da, izradio sam svoja dva modela električnih bicikala. Oni su mi dali određenu vidljivost, pa sam razvijao električne i klasične bicikle za druge naručitelje. Ovdje mislim na razvoj počevši od praznog papira pa do gotovog uporabnog proizvoda.
Koliko ste se pri razvoju električnih bicikala oslanjali na postojeća rješenja, a koliko ste išli u potpuno vlastite konstrukcijske i tehničke smjerove?
- Razvoj električnih bicikala pratio sam od 2006. godine, kad su na tržište dolazile komponente koje je trebalo ugraditi na postojeće, popularno zvane brdske bicikle. Sve te komponente bile su glomazne i, kad bi se ugradile, cijela forma bicikla bila je narušena. Tih je godina to bio standard, jer industrija električnih bicikala još nije ozbiljno zavladala tržištem. Bilo je to, rekao bih u šali, herojsko doba u kojem su se entuzijasti natjecali tko će napraviti bolje rješenje i pokazati ga po specijaliziranim internetskim forumima. Tad bi možda netko s foruma naručio da se i njemu napravi isto rješenje elektrifikacije bicikla i tako se razvijalo tržište - kaže Vidić.
Ponukan radom jednog hrvatskog entuzijasta, i sam se odlučio konstruirati električni bicikl, jer nijedan od postojećih sklopova u ponudi nije imao značajku gotovog proizvoda prilagođenog korisniku. Gotovo godinu dana proučavao je svaku biciklističku komponentu i njezine postojeće inačice, potom je došla na red ergonomija, odnosno prilagodba geometrije bicikla ljudskom tijelu, zatim i proučavanje konstrukcije rame bicikla:
- Kako smo tad bili opčinjeni dometom i snagom električnih motora, potrebno je bilo ojačati pojedine dijelove bicikla kako bi podnio snagu koju je razvijao električni motor. Mene je tada zanimao pogon na oba kotača pomoću motora smještenih u osovini kotača (hub-motora). Zbog vlastite želje za dvostrukim pogonom morao sam ojačati i prednju vilicu, što je rezultiralo odabirom takozvane Girder vilice. Svoju prednju vilicu konstruirao sam tako da bude prilagođena širini prihvata odabranog električnog motora i hodu vilice prilagođenom korištenju na cesti. Zadnja vilica također je ovješena kao i sjedalo tako da je uporaba bicikla bila iznimno komforna. Odabir prednje vilice uvjetovao je i formu bicikla, koja je zbog nje bila u retro stilu, poput motocikla iz prve četvrtine dvadesetog stoljeća - kaže Vidić.
Taj je Vidićev bicikl bio uvršten na popis 40 najboljih custom bike bicikala po američkom časopisu Electric Bike Action Magazine za 2014. godinu. Nakon tog bicikla, Zlatko je odmah počeo rad na novom biciklu:
- Taj je bicikl puno veći i bio je popularniji od mog prvog električnog bicikla. Izrađen je u dvije inačice, s klasičnim ovjesom zadnje vilice i s amortizerom zadnje vilice smještenim sprijeda. Potonji je pružao, osim vizualno čiste zadnje strane, i ugodniji ovjes. Ovakav bicikl danas više nije legalan, a pružao je snagu, ovisno o konfiguraciji baterije, od 2-6 kW. Za snagu iznad 6 kW trebalo je ugraditi dodatno vodeno hlađenje, što bi još više zakompliciralo i otežalo cijeli bicikl. S ovim biciklom na 2 kW snage moglo se voziti do 70 km/h. Danas to više ne bih radio, takve performanse bliže su motociklu nego električnom biciklu. Taj je model napravljen da s prosječnom brzinom od 35 km/h ima domet od 120 km bez uporabe pedala.
Uz naočale i bicikle, Vidić je poznat u svom društvu po iznimno kreativnim majicama. Zanimalo nas je kako se njegov inženjerski način razmišljanja prevodi u tekstil i vizualni identitet odjeće?
- Majice su mi dječački san, jer u vrijeme kad sam bio mlad u domaćim se trgovinama moglo kupiti samo majice generičkih natpisa, poput ‘Surf Club Miami‘ ili ‘Los Angeles‘... Jednostavno je bilo frustrirajuće viđati ljude u majicama na kojima piše ‘Los Angeles‘ kako šeću zagrebačkim Jarunom, uz jezero Sabljaci kraj Ogulina ili plažom u Makarskoj. Više smisla ima šetati gradom, a da ti na majici piše ‘Šoderica Čiće‘ ili ‘Plaža Banj u Šibeniku‘ nego Los Angeles... Prijatelj i ja često smo smišljali razne slogane i razmišljali kako bi bilo lijepo moći napraviti majicu po želji. Na prve majice koje smo radili boje za tekstil smo nanosili ručno, i to nestručno, pa bi one nakon par pranja bile za baciti. Ta frustracija jednostavno nas je nagonila da probamo razne opcije kako bismo zadovoljili svoju potrebu. Danas je takav pristup prošlo svršeno vrijeme. Moja djeca danas na internetu pomoću online servisa odrade svoj zamišljeni vizual, odu do jednog od servisa koji pruža uslugu tiska na majice i naprave sebi majicu po želji. Drago mi je da sam ih zarazio tom idejom.
Vidić sve to radi u slobodno vrijeme, ali tvrdi da mu nije teško organizirati se i pronaći prostor za razvoj vlastitih projekata:
- Moram priznati da ako ne radim nešto što me ispunjava, postajem nervozan ili tjeskoban i mislim da vrijeme teče brže nego kad sam nečim zaokupljen. Redovan posao moram poštovati jer me to hrani, a ovo ostalo je hrana za dušu. Volim izazove: kad nešto radiš ispočetka, apsolutno svi problemi koje treba riješiti su tvoji i nijedan te neće zaobići. Ja to ne doživljavam kao problem, nego kao izazov. Na kraju krajeva, jedinstven je osjećaj koristiti nešto što si sam osmislio i napravio. Sretan sam što sam nekoliko puta u životu doživio tu sreću. Recimo, jedan od tehnički vrlo zahtjevnih projekata bila je izrada prototipa uređaja za ispravljanje ravnih stopala. Uređaj se pokazao učinkovitim i funkcionira. Ja sam imam ravna stopala i korištenjem uređaja prvi put u životu osjetio sam blagodat normalnog uspravnog držanja tijela. Taj osjećaj bio je pravo otkriće za mene. Lijepo je napraviti nešto što ima ne samo uporabnu vrijednost već i koristi ljudima.
Kako je riječ o jednom inženjeru, pretpostavili smo da ga pri razvoju proizvoda više zanima funkcionalnost od dizajna, ali Vidić nas uvjerava da su mu podjednako bitne obje komponente:
- Obje značajke su bitne. Funkcija je nužna, ali estetika je ono što ljudi primjećuju. Shvatio sam da prilikom razvoja moram biti pomalo sebičan i razviti nešto što bih ja htio koristiti. Kad razgovaram s prijateljima i poznanicima vezano uz pojedina rješenja, pokušavam dokučiti što je njima bitno da zadovoljim i druge potrebe, ali to ponekad rezultira preširokim pristupom i udalji me od osnovne ideje. Ma koliko dobronamjerni savjeti bili, svi smo mi različiti i svatko ima svoj film u glavi. Naravno da prihvaćam sugestije ako mi se čine opravdane, ali to ponekad previše širi fokus zamišljenog zadatka. Kad se razvodni inicijalna ideja to nije dobro - kaže Vidić i dodaje:
- Ozbiljno sam razmišljao da se bavim proizvodnjom sunčanih naočala, ali još uvijek nisam zadovoljan sa svim detaljima. Moje naočale mnogi ljudi nose i ponekad me nazovu i kažu nešto u stilu: ‘Danas je sunčan dan i odlučio sam staviti tvoje sunčane naočale‘, što je za mene velika stvar, jer znam da me se ta osoba sjetila, nazvala me i zadovoljna je. U tom slučaju ta prijateljska gesta znači više od samog korištenja proizvoda. Takve geste napune ti dušu i nose te kroz cijeli dan.
Svoje naočale Vidić (još) ne prodaje na platformama, kaže, iz objektivnih razloga:
- Za sebe mislim da nisam stvoren za prodavača. Razvoj proizvoda iscrpljujuća je aktivnost i fokus je tada na potpuno drugoj strani od one koja je potrebna za prodaju. Kad ja, kao netko tko razvija i proizvodi, razgovaram s potencijalnim kupcem, instinktivno navodim mane i prepreke kojih sam svjestan, a za prodaju je to jednako samoubojstvu. Prodaja je za mene domena u kojoj se jednostavno ne snalazim - zaključuje uz osmijeh Vidić.
Stoga, ako vam je prodaja u krvi i sviđa vam se proizvod, slobodno mu se javite - možda bi to mogao biti početak jednog lijepog prijateljstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....