Kuću štite dva krova - gornji od padalina, a donji od oborinskih voda, poplava i klizišta te djeluje kao da lebdi iznad livada.
Život u bunkeru... Ovako na prvu uopće ne zvuči privlačno. No, upravo tom idejom vodio se nagrađivani poljski arhitekt Robert Konieczny kada je vizualizirao kuću za svoju obitelj na jednoj izoliranoj padini na jugu te zemlje. Rezultat nije nimalo klaustrofobičan kako bi se moglo pomisliti, baš naprotiv - kuća omogućava neometano uživanje u okolnoj prirodi.
Cilj je bio stvoriti građevinu koja se potpuno može zatvoriti kada se ne koristi, stoga se u nju ulazi preko mosta, odnosno platforme koja se može podići te tada tvori dio fasade. Arhitekt je želio stvoriti dojam da kuća uokviruje predivan pogled koji se pruža iz interijera pa su gotovo cijelom dužinom postavljene velike staklene stijene koje se također zatvaraju panelima kada obitelj u njoj ne boravi.
ARKA
Da bi pojačao dojam sigurnosti, Konieczny je iskoristio kosinu terena i cijelu građevinu zaokrenuo od tla. Ona je u dodiru sa zemljom samo u dijelu na kojem je ulaz, a ostatak podupiru tri potporna zida. Istodobno je stvoren dojam boravka na prvom katu i riješen problem otjecanja vode i klizišta jer oborine slobodno mogu teći ispod kuće. Kako je zbog lokalnih zakona kuća morala dobiti kosi krov da bi se lakše uklopila u ruralnu estetiku kraja u kojem se nalazi, gotovo identičan odraz kosih ploha iskorišten je da bi se sakrili potporni zidovi.
- Stvorili smo kuću s dva krova koja je štite, i to gornji od padalina, a donji od oborinskih voda, poplava i klizišta. Podsjetila me na arku koja lebdi iznad livada pa smo joj zato i nadjenuli naziv Ark House - pojasnio je arhitekt.
PREDNOSTI
Kako bi se smanjili troškovi, fasada je izrađena od betona, dok je krov prekriven vodonepropusnom membranom koja izgleda kao beton, čime je postignut ujednačen izgled. Neobično rješenje je iskorišteno i u interijeru gdje je bijela izolacijska pjena ostavljena vidljiva kao dio dekora na zidovima i stropovima.
Budući da se kuća nalazi na pašnjaku, Konieczny nije želio nikakve velike intervencije u okolišu, nego je omogućio životinjama koje tamo obitavaju, poput konja i ovaca, slobodnu ispašu kao i dosad, s dodatnom prednošću jer građevinu mogu koristiti kao zaklon od padalina ili jakog sunca.
U donjem dijelu kuće organizirana je ostava do koje se dolazi manjom platformom koja se također prema potrebi sklapa i postaje dio fasade, a tijekom noći zdanje je osvijetljeno odozdo pa je stvorena iluzija kao da lebdi.
Foto: Jakub Certow
