POVEZANOST

Kuća stara gotovo 100 godina dobila nevjerojatan novi izgled: Staklenik je postao središte obiteljskog života

Piše:

Martina Kuterovac

Objavljeno: 15. rujna 2026. 06:57

EVAN JOSEPH IMAGES/

Dvostruko visok staklenik spaja interijer s vrtom i podiže energetsku učinkovitost bez brisanja povijesnih slojeva

Gotovo stoljeće stara rezidencija u zelenom predgrađu New Yorka desetljećima se širila i mijenjala zajedno sa svojim stanovnicima. Studio Archi-Tectonics nije pokušao izbrisati tragove njezine prošlosti, nego ih je povezao u suvremen obiteljski dom čije je novo središte impresivan staklenik dvostruke visine.

Stare kuće rijetko ostaju onakvima kakvima su izvorno zamišljene. Mijenjaju se vlasnici i njihove potrebe, dodaju se prostorije, pomiču zidovi i zatvaraju nekadašnji prolazi. Nakon nekoliko desetljeća jednostavna kuća može postati arhitektonski kolaž različitih razdoblja.

Upravo takvu rezidenciju zatekao je njujorški studio Archi-Tectonics u White Plainsu, u okrugu Westchester. Kolonijalna kuća sagrađena 1929. godine tijekom godina bila je dvaput proširivana. Dogradnje su joj dale karakter, ali su stvorile i niz međusobno odvojenih prostorija koje više nisu odgovarale suvremenom obiteljskom životu.

Arhitekti su zato odlučili raditi s onime što su zatekli. Nepravilnosti, različiti krovovi i dograđeni dijelovi nisu promatrani kao nedostatak, nego kao polazište za novu organizaciju doma.

Novo srce kuće

Najvažnija intervencija dogodila se u njezinu središtu. Nekadašnje male prostorije zamijenio je velik prostor dvostruke visine omeđen staklom. Arhitekti ga nazivaju staklenikom, no njegova je uloga mnogo šira – riječ je o novom središtu svakodnevnog obiteljskog života.

U otvorenom prostoru povezani su dnevni boravak, blagovaonica s kaminom i velika kuhinja, dok se na katu nalazi galerija s pogledom prema vrtu. Visina prostora, masivne drvene grede i velike staklene plohe potpuno mijenjaju karakter nekada zatvorenog interijera.

Ovo je jedna od najzahtjevnijih renovacija koje smo ikad vidjeli, arhitektima je trebalo čak osam godina da ju privedu kraju

Klizne staklene stijene otvaraju ga prema prostranoj terasi i vrtu pa se za toplijih dana unutarnji i vanjski prostor gotovo stapaju. Priroda više nije samo prizor iza prozora, nego postaje dio svakodnevice u kući.

Staklenik, međutim, nije zamišljen samo kao atraktivan arhitektonski element. Zimi sunčeva energija koja prolazi kroz velike staklene površine pridonosi pasivnom zagrijavanju kuće, dok automatizirano zasjenjenje, prozori koji se mogu otvoriti i prirodna ventilacija pomažu regulirati temperaturu tijekom toplijih mjeseci.

U kombinaciji s visokoučinkovitim dizalicama topline, podnim grijanjem, novim izolacijskim prozorima i poboljšanom izolacijom čitave ovojnice kuće, staklenik postaje važan dio njezina energetskog koncepta.

Prostori koji se ponovno povezuju

Iz središnjeg prostora kuća se širi prema intimnijim obiteljskim zonama, glazbenoj i medijskoj sobi, sunčanoj sobi i kućnom uredu. Na katu se nalazi sedam spavaćih soba i kupaonica te dodatni studio, dok je potkrovlje pretvoreno u veliku igraonicu.

S obzirom na veličinu kuće, jedan od glavnih izazova bio je povezati velik broj prostorija bez stvaranja osjećaja beskrajnih hodnika i zatvorenih soba.

Archi-Tectonics zato kroz postojeću strukturu uvodi nove otvore, galerije i vizualne veze. Pogled iz jedne prostorije nastavlja se prema drugoj, prema katu ili vrtu, pa se interijer ne otkriva odjednom, nego postupno.

Posebnu ulogu imaju četiri nova stubišta. Najizraženije među njima veliko je drveno stubište slobodne forme uz glavni ulaz. Iza njega se kroz dvije etaže proteže stakleno pročelje koje otvara pogled prema susjednom parku. Stubište tako nije samo komunikacija između katova, nego jedan od glavnih skulpturalnih elemenata interijera.

Vlasnici su imali 20.000 eura da urede stan za najam od 77 m2: Rezultat je spektakularan

Karakter koji nije trebalo izbrisati

Rekonstrukcija je otkrila i geometrije koje su desetljećima bile skrivene iza ravnih stropova i pregrada. Na katu su prostori otvoreni prema postojećim krovovima, čime su nastali visoki katedralni stropovi, krovne kućice i novi krovni prozori.

Umjesto da pokušaju ujednačiti sve prostorije, arhitekti su naglasili njihove razlike. Spavaće sobe i kupaonice dobile su vlastite materijale i detalje, čime je sačuvan dio neformalnog i pomalo razigranog karaktera tradicionalne ladanjske kuće.

Materijali pritom imaju važnu ulogu. U stakleniku se posebno ističu masivne grede od recikliranog PSL drva. Njihova toplina i izražena tekstura stvaraju kontrast velikim staklenim površinama, dok obilje dnevnog svjetla dodatno naglašava prirodan karakter interijera.

Svjetlo prodire duboko u kuću kroz staklena pročelja, galerije i krovne prozore, mijenjajući atmosferu prostora tijekom dana i dodatno povezujući interijer s krajolikom koji ga okružuje.

U ovoj se kući susreću dva naizgled različita načina života. Otvorenost prostora, povezanost i suvremena tehnologija pripadaju urbanom stanovanju, dok vrt, prirodni materijali, mir i neposredan odnos s krajolikom nose karakter ladanjske kuće.

Archi-Tectonics nije birao između ta dva svijeta, nego ih je pokušao spojiti. Rezultat je dom koji zadržava neformalnost i slojevitost stare kuće, ali dobiva prostornu otvorenost i energetsku učinkovitost suvremene arhitekture.

Nepravilnosti nisu skrivene

Upravo je to možda i najzanimljiviji aspekt rekonstrukcije. Kuća iz 1929. nakon svih intervencija nije nestala iza potpuno novog identiteta. Njezine nepravilnosti nisu izbrisane, a tragovi brojnih promjena nisu tretirani kao nešto što treba sakriti. Umjesto toga postali su dio nove arhitekture.

U središtu svega nalazi se prostor koji najbolje sažima cijeli projekt, staklenik ispunjen svjetlom, istodobno dnevna soba i produžetak vrta, mjesto obiteljskog života i važan dio pasivnog solarnog koncepta kuće. Gotovo stoljeće nakon što je sagrađena, rezidencija je tako dobila novu unutarnju logiku i priliku za još jedno poglavlje.

Rekonstrukciju kuće u White Plainsu u saveznoj državi New York potpisuje njujorški studio Archi-Tectonics. Obiteljska rezidencija danas se prostire na približno 702 četvorna metra, na parceli površine oko 3724 četvorna metra. Umjesto potpune zamjene građevine iz 1929. godine, projekt pokazuje kako se pažljivom transformacijom postojeće arhitekture može stvoriti suvremen dom koji istodobno čuva karakter prošlosti, snažnije se povezuje s prirodom i odgovara današnjim zahtjevima za ugodnijim i energetski učinkovitijim stanovanjem.