David i Sophie su supružnici, a ujedno i arhitekti pa nije iznenađenje da su se odlučili sami izgraditi svoju kuću. Kad se ovaj mali tim koji je na čelu arhitektonskog studija Liddicoat & Goldhill odlučio kupiti usku parcelu u Hackneyu u istočnom Londonu bili su svjesni da će se suočiti s mnogim ograničenjima.
Na površini od 2390 metara četvorni ovaj par je bio glavni izvođač projekta čija izgradnja je trajala četiri godine. Smješten u zaštićenom području Victoria Parka na lokaciji nepravilnog oblika, kuća je bila ograničena lokalnim građevinskim propisima koji zabranjuju novim zgradama da ometaju dotok prirodnog svjetla susjednim kućama
Pažljivim planiranjem i pažnjom prema svakom detalju arhitekti su uspjeli ugurati ovu asimetričnu kuću s interijerom otvorenog plana i nekonvencionalnog eksterijera, a da ne naštete vizurama ulice u kojoj se zatekla.
Kuća je dobila ovaj asimetrični oblik zbog blizine susjednih zgrada i njihovog prava na dotok prirodne svjetlosti. Oblik građevine spretno hvata dostupnu sunčevu svjetlost i njome ispunjava kompletnu unutrašnjost kuće. Konačni izgled kuće odlikuje se jednosmjernim krovom koji se savija i uokviruje završni zid obložen šarmantnom rimskom opekom.
U razini ulice nalazi se predsoblje koje vodi u prizemlje s više razina koje ima razlomljen tlocrt. U samom prizemlju nalaze se dnevni boravak te stube koje vode do kuhinji, blagovaonice i prekrasnog prostranog vrta koji se nalazi iza kuće. U podrumu se nalazi spremište i takozvani brlog odnosno soba u kojoj je smješteno carstvo za gejmere, dok su se na gornje dvije etaže smjestile spavaće sobe i kupaonice.
Kuhinja i podignuti dnevni boravak definitivno čine srce ovog doma, s otvorenim prostornim planom koji je preplavljen svjetlošću i dramatičnim dvostrukim visinama te prozorima koji se rastežu od poda do stropa ovo je dio gdje su arhitekti najviše iskazali svoje znanje. Kuhinja ima izrazito industrijski izgled sa zidovima od opeke, betonskim podovima te čeličnim okvirima i industrijskom rasvjetom. Izloženi konstrukcijski čelik i drvo kombiniraju se s obnovljenim i preuređenim materijalima. Staklena vrata visine sve do stropa i velika okretna staklena ploča otvaraju se prema osamljenom dvorišnom vrtu te prdivni eksterijer postaje dio ovog interijera čineći ga još fascinantnijim.
Dnevni boravak orijentiran je prema zapadu i u prizemlju gleda prema kuhinji i blagovaonici, a istovremeno ima i pogled ispred kuće.
Stube vode od kuhinje do podruma u kojem se nalaze igraonica i ostava. Svako od ovih područja zadržava vlastitu atmosferu, ali je i dalje jako povezano s ostatkom kuće.
Svaki arhitektonski element odražava kreativnu prirodu svojih proizvođača, od izloženih greda, jedinstvenih rukohvata i staklenih stuba koje vode na više etaže. Stvaranje vlastitog arhitektonskog jezika omogućilo je da kuća postane svojevrsno slikarsko platno za ove umjetnike kako bi istražili vlastite ideje o tome što bi trebala biti arhitektura.
Na prvom katu su velika spavaća soba, garderoba i spavaća soba za goste. Krovni prozori koji su okrenuti prema sjeveru omogućuju osvjetljavanje spavaćih soba dnevnim svjetlom. Podovi od mahagonija inače potječu s jednog autobusnog kolodvora, a za ovu priliku su u potpunosti restaurirani. Zavjese odvajaju glavnu spavaću sobu od garderobe, dok klizna vrata otkrivaju vlastitu kupaonicu.
Na zadnjem katu ispod kosog krova nalazi se višenamjenska soba koja se može koristiti kao kućni ured, prostor za opuštanje ili kao dodatna spavaća soba za goste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....