Ovo nije nikakva tužna priča. U pozadini svega ne stoje ni potres, ni pandemija, ni neuspjeh, ni nezadovoljstvo. Ovo je jednostavno priča o potrazi za nečim drugačijim od onoga na što se većina nas navikla. Navike ipak nisu jedina stvarnost, a to je Iskra dobro shvaćala i žudjela je za promjenom, nečim što nosi više ispunjenja.
Ovako bismo ukratko mogli opisati odluku o preseljenju mlade arhitektice iz zagrebačke metropole u šumoviti kraj Gorskog kotara, gdje boravi svega 300-tinjak stanovnika. Iskra Krznarić, inače rođena Zagrepčanka, nakon završetka fakulteta odlučila se odseliti od roditelja i započeti samostalni život. Potraga za novim stanom trajala je jedno vrijeme, dok nije pronašla skoro pa savršen prostor u samom centru Zagreba koji je imala mogućnost urediti po svome. Sve je išlo manje-više po planu, diploma, novi posao, novi stan, ali to jednostavno za Iskru nije bilo dovoljno. Razmišljanje o tome koju promjenu bi trebala napraviti dovelo ju je do pomalo neuobičajene ideje, a to je selidba u Staru Sušicu, i to u zapuštenu radionicu koja je u vlasništvu njezina partnera Mateja.
- Obitelj mog partnera Mateja inače je podrijetlom iz Stare Sušice i on je ovdje provodio jako puno vremena. Izrazito je vezan uz ovo područje i uvijek je uživao u posjetima djedu. Njegova privrženost ovom području nekako se prelila i na mene, pa smo često vikendima bježali potražiti malo odmora ovdje - prepričava Iskra.
Stara djedova radionica i garaža iza obiteljske kuće poslužila je kao inspiracija zbog koje se rodila ideja o selidbi baš u taj objekt. Znatiželja arhitektice da prostor koji je donekle izgubio svoju namjenu pretvori u novi životni prostor za Mateja i sebe okupirala je Iskru i na kraju postala stvarnost.
- Moram priznati da je velik broj poznanika i prijatelja bio iznenađen našom odlukom o selidbi u Gorski kotar, čak je i djedu bilo neshvatljivo zašto se baš želimo useliti u radionicu, a ne u obiteljsku kuću, gdje je bilo dovoljno mjesta - prisjeća se arhitektica.
Iskra i Matej su pak željeli nešto samo njihovo, stoga su krenuli s obnovom stare radionice. Proračun s kojim su raspolagali bio je poprilično ograničen pa su većinu stvari morali raditi sami, ali tako je i njima više odgovaralo. Odlučili su preurediti samo jedan dio radionice/garaže, dok će drugi biti preuređen naknadno. Obnovljeni dio prostire se na 50 metara kvadratnih i sastoji se od samo jedne prostorije u koju je stalo sve potrebno za život, a u izdvojenom dijelu smještena je kupaonica s toaletom.
- Jedini smjer u kojem se moglo ići je industrijski stil jer je to ono što je primjerno ovom prostoru. Ovisno o tome o kakvom proračunu se radi, smatram de je u projektu potrebno imati jedan kvalitetan i dobar zahvat, određenu žarišnu točku koja će nositi prostor, a ostale stvari se mogu prilagođavati usputno. Naš veliki zahvat je bio probijanje i proširenje prozora, odnosno vrata na stražnjem dijelu objekta. Taj dio je okrenut prema šumi i ima fantastičan pogled koji smo u jednu ruku unijeli u sam prostor zahvaljujući velikim staklenim stijenkama i u potpunosti promijenili izgled cijelog prostora - objašnjava arhitektica.
Osim probijanja novih otvora, bilo je potrebno premjestiti cijevi za vodu na drugi dio prostora kako bi se mogla oformiti kuhinja i izgraditi nova kupaonica, koja do tada nije postojala. Instalacije električne energije su bile jako kvalitetne s obzirom na to da se radi o nekadašnjoj radionici, pa su se one samo prilagodile prostoru.
Mogli bismo reći da ostatak uređenja odlikuje "japanskom" domišljatošću i određenim minimalizmom koji se karakterizira profinjenom estetikom i funkcionalnošću. Pod je postavljen na tri razine, koje odvajaju radnu zonu, onu za spavanje i dnevni boravak i kuhinju. Zatečeni betonski pod je izoliran s vunom te su postavljene OSB ploče, dok su podignute razine napravljene od drva. Unutar tih povišenih drvenih površina smještene su velike ladice koje služe kao skladišni prostor. Ostali dijelovi za skladištenje su skriveni iza zastora, u prostoru s velikim bračnim krevetom koji se također može odvojiti zastorima. Rasvjeta u prostoru je svedena na minimum, ali privlači pozornost zbog dosjetljivog rješenja gdje je moguće viseći luster premještati po prostoriji po potrebi. Teško je naći zamjerku ovom prostoru, a kako bi bio savršen do zadnjeg detalja za potrebe fotografiranja za našu publikaciju, Iskri je upomoć priskočila dekoraterka Maja Kranjec koja ima i popularni profil na Instagramu @krameraj_.
- Trudili smo se iskoristiti sve što možemo i reciklirati sve što smo zatekli na lokaciji. Tako smo stare grede koristili za izradu ploče u kuhinji, kao i one u kupaonici, koja služi kao postolje za umivaonik. Glavna ulazna vrata također su napravljena od dasaka s lokacije - kaže Iskra.
Trebalo je svega šest mjeseci da se sve završi. Saznajemo kako su mladi vlasnici svakodnevno putovali na lokaciju i dovršavali radove uz pomoć svojih prijatelja i poznanika. Nakon završetka radova odmah je slijedilo useljenje, a potom je cijeli svijet stao, i to doslovno, jer bio proglašen početak pandemije. Iako nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi, Iskra i Matej savršeno su pogodili trenutak za početak novog života.
- Nekoliko dana nakon što smo se uselili donesena je zabrana kretanja kroz Hrvatsku, potom je uslijedio potres u Zagrebu, a mi smo ste našli tu, daleko od svega i u svome miru. Cijela situacija je izgledala kao konačna potvrda dobre odluke u koju su mnogi sumnjali i čitavo vrijeme koje je uslijedilo potvrđivalo je isto - ovo je bio pravi odabir. Pronašla sam ono što sam tražila i čak sam i sama ponekad iznenađena koliko sam zavoljela ovaj način života i sve što mi on pruža - zaključuje za kraj Iskra. Iskru možete pronaći i na Instagramu pod nazivom @arhitekt_u_sumi.
