Arhitekt David Kabalin, koji je dodatni master iz zaštite i obnove povijesnih spomenika i lokaliteta stekao na sveučilištu u Leuvenu u Belgiji, nedavno je realizirao, kako kaže, najzahtjevniji projekt u karijeri, ali onaj koji mu je na kraju pružio najviše zadovoljstva. Naime, vodio je projekt temeljite i pažljive obnove Stanzije Sparagna u Istri, koja je u vlasništvu obitelji njegove majke već više od 200 godina.
Stanzia Sparagna smještena je na osami, pokraj Kostanjice kod Grožnjana, na obronku sa širokim pogledom na dolinu rijeke Mirne i Motovun u daljini, a opet u blizini atraktivnih lokaliteta i sadržaja koje Istra nudi.
Najraniji prikaz Stanzije nalazi se na katastarskoj mapi iz 1819. godine kada je postojao samo središnji dio niza koji se tijekom idućih stotinu godina dogradnjom proširio s obje strane. Napuštanjem sklopa u drugoj polovici 20. stoljeća počelo je njegovo polagano propadanje koje je kulminiralo potpunim urušavanjem istočne zgrade prije desetak godina.
Arhitekt David Kabalin priznaje nam da sa stanzijom osjeća duboku povezanost.
- Od prve ideje obnove do danas proteklo je više od 20 godina, a sama obnova trajala je intenzivno posljednje dvije godine i još otprilike godinu prije u kojoj smo izveli novu cestu i počeli krčenje i uređivanje okoliša - kaže Kabalin čija je obitelj zaslužna za cijeli proces: od planiranja i financiranja, preko osmišljavanja i projektiranja kuće, interijera i okoliša do poljoprivrednih i vrtlarskih radova, održavanja imanja i, na kraju, marketinga i operativnog vođenja jer se kuća nudi za najam.
Zanimalo nas je i što sve podrazumijeva obnova povijesnog objekta poput stoljetne stanzije.
- Preduvjet uspješne obnove bilo kojeg povijesnog objekta jest da se njega i cijelo okruženje što bolje upozna u svakom pogledu. Glavni princip pri planiranju novog sadržaja u postojećem objektu jest da se novi sadržaj mora prilagoditi povijesnom objektu, a nikad obratno - kaže Kabalin, dodajući kako je zatečeni objekt potrebno doživjeti kao inspiraciju, a ne kao ograničenje. Tako je, primjerice, zatečena logika tradicionalnog rasporeda stubišta i soba prepoznata i zadržana, što je znatno olakšalo proces projektiranja.
- Obostrana orijentacija svih prostorija ostala je njihova najveća kvaliteta u smislu cjelodnevnog, promjenjivog i ugodnog prirodnog osvjetljenja, mogućnosti vjetrenja i bogatstva pogleda na krajolik - kaže.
Prilikom obnove ključno je i, nastavlja, razumijevanje lokalnih materijala i tradicionalnih tehnika te bliska suradnja s lokalnim obrtnicima koji su nositelji tih već pomalo zaboravljenih znanja. Takav pristup obnovi, koji se naziva i “soft restoration”, na ovom je primjeru značio primjenu materijala koji su ujedno i lokalni i ekološki: kamena, drva i pečene gline.
- Prepoznatljive svijetlo bež nijanse unutarnjih zidova i terrazzo poda prizemlja postignute su miješanjem vapna s lokalnim pijeskom s ušća Mirne, uz dodatak zemlje iz vrta u mort za fugiranje vanjskih kamenih zidova i opločenja. Taj princip dodavanja zemlje iz vrta u mort i žbuku meni je najdraža od tehnika istarske tradicionalne gradnje. Tim beskrajno jednostavnim i neposrednim načinom postiže se savršeno uklapanje pročelja u njegov neposredni okoliš - kaže arhitekt, dodajući kako je pri obnovi korišten i velik udio drvene građe: jelovina za međukatne konstrukcije i konstrukciju krovišta, hrastovina za podove, stepenice i namještaj, a ariš za vanjsku stolariju i škure. Osim drva i kamena, primjenu su našli i “zemljani” materijali: ekspandirana glina korištena je za izolaciju podova, a pečena glina za pokrov od kupe kanalice i tanke cigle zvane tavele u podgledu krovišta.
Danas je to eko imanje površine nešto veće od jednog hektara, čiju jezgru čini potpuno obnovljena kamena kuća suvremeno dizajniranog interijera, s krovnim vidikovcem - altanom i 12-metarskim bazenom. Osim kuće, imanje obuhvaća prednju i stražnju livadu, začinski vrt, povrtnjak, parking s nadstrešnicom, staru hrastovu šumu te nedavno zasađen voćnjak i maslinik sa starim istarskim sortama u ekološkom uzgoju.
Prostrano prizemlje - nekadašnji vinski podrum i štala - pretvoreno je u zajedničke prostore kuće: kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak s otvorenim stubištem. U dvoetažnom dijelu boravka uz drveno stubište nalazi se viseća skulptura Veela dizajnera Marija Dobrečevića. S prednje terase sa starim kamenim stolom, zasjenjene pergolom od jasmina i glicinija, pogled puca na bazen te vinograde i maslinike u pozadini. Bazen je opremljen mlazom za protustrujno plivanje, vanjskim tušem te zasebnom kupaonicom dostupnom izvana.
Sjenovita stražnja terasa s povrtnjakom i začinskim vrtom služi i kao ljetna blagovaonica s pogledom na stari hrast i slikovitu Kostanjicu u daljini.
Kuća ima pet spavaćih soba, opremljenih namještajem od hrastova masiva koji je dizajniran posebno za ovu kuću i lokalno izveden. Svaka ima i vlastitu kupaonicu. U sobama i na galeriji iznad boravka izloženi su radovi nagrađivanog umjetnika Marka Tadića, također nastali posebno za ovu kuću: umjetnik je intervenirao na selekciju razglednica pet gradova koji za vlasnike imaju posebno značenje, dodajući im svoje spekulativne arhitektonske elemente.
- Najbolji savjet koji sam dobio tijekom osmišljavanja obnove bio je: radi kao da radiš za sebe. Tada sam shvatio da cijelo vrijeme ustvari to i radim, zamišljajući se kako boravim u Stanziji Sparagna u ne tako dalekoj budućnosti i bavim se vrtlarstvom i poljoprivredom - kaže Kabalin.
