Na vrhu Motovuna, na kraju uske, kamene ulice gdje šapat prošlosti još odzvanja među zidinama, stoji kuća koju vrijeme nije uspjelo slomiti. Romanička kuća - nekad zaboravljena, zapuštena, gotovo izgubljena - danas je ponovno otvorila vrata svijetu. Zahvaljujući viziji i upornosti Livija Lanče, ona više nije samo spomenik. Danas je Art, Wine & Cocktails Caffè, ali i mnogo više od toga: živa scena susreta baštine, umjetnosti i istarskog duha. Motovunski ugostitelj udahnuo je novi život najstarijoj kući u srcu grada - spojivši tisućljetnu baštinu, umjetnost i ugostiteljstvo u autentičnoj istarskoj priči.
- Kad se pojavila mogućnost kupnje Romaničke kuće, znali smo da ulazimo u avanturu bez garancija - prisjeća se Lanča, čovjek čiji život više od pola stoljeća pulsira u ritmu istarskog turizma. Nakon što je godinama razvijao obiteljski biznis u Motovunu - od etno-butik dućana preko restorana i apartmana - Romanička kuća bila je logičan, ali najteži korak. Teško pristupačna, pod najvišim stupnjem spomeničke zaštite, građevinski neukrotiva. I baš zato - neodoljiva.
- Priča počinje prije više od pola stoljeća, koliko traje moj neraskidivi zagrljaj s turizmom i ugostiteljstvom, i uklapa se u narativ, toliko tipičan za Istru, a to je od londinera pa do direktora. Prekid je bio samo za vrijeme Domovinskog rata i poraća, jer su, razumljivo, životni prioriteti bili drugačiji. Obiteljski biznis počeli smo 2004. godine, i to otvaranjem trgovine, ili možemo je nazvati i gift shopa, Etnobutiga Ča. Već tada smo nazivom prvog poslovnog prostora željeli poručiti - bit ćemo ustrajni u ponudi onog što proizlazi iz kulturnog i tradicijskog naslijeđa Istre. Manji dio asortimana bio je iz ostalih hrvatskih krajeva. Inozemne šarene laže bile su isključene - priča nam Lanča na predivnoj terasi ovog povijesnog dragulja na vrhu Motovuna. A obrazac poslovanja ove obitelji jest taj da se cjelokupna akumulacija dobiti reinvestira u razvoj obiteljske tvrtke.
PROČITAJTE JOŠ Dom & Dizajn u prodaji! Velika tema broja: živjeti u malom stanu
- Trudom obitelji i zaposlenika, ali i promišljenim ulaganjem, bez velikih kreditnih avantura, osiguravali smo poslovne iskorake u ritmu da svakih nekoliko godina imamo nešto novo. Smatrali smo da nema potrebe izlaziti iz Motovuna dokle god postoje neiskorišteni resursi, a oni su, srećom, nepresušni. Nastojali smo birati samo sadržaje s pričom, a mi smo dodavali ‘zrno soli‘, kolokvijalno rečeno. Tako su nastali restoran Pod napun, zatim jednosobni apartman Casetta Melon, potom smještajni objekt Houses of Motovun, u kojem smo uredili pet smještajnih jedinica kategoriziranih s četiri zvjezdice - prisjeća se.
A onda je uslijedila obnova najzahtjevnije kuće u njihovu vlasništvu.
- Najstarija stambena kuća u Motovunu, najvišeg stupnja spomeničke zaštite, teško pristupačna, na vrhu Motovuna u slijepoj, uskoj ulici, crvena je krpa za arhitekte, a posebno građevinare i obrtnike. Ali, veliki izazov je djelovao kao dodatni adrenalin. Prepreke koje smo trebali svladati nadmašile su sva pesimistička očekivanja. Potrošnja u svakom segmentu, financijskom, intelektualnom i mentalnom, bila je enormna. Ne moram napominjati da u takvom pothvatu država nije našla interesa da na bilo koji način sudjeluje, dapače. Ipak, blagoslovljeni smo prigodom koja nam se pružila radeći na ovom biseru. Nadam se da smo bili dosljedni i beskompromisni u toj misiji - ističe Lanča.
Romanička kuća ili Kašća, kako je konzervatori zovu, nije samo zgrada. Njezini debeli zidovi svjedoče o stoljećima fortifikacije, o logistici obrane, o ženama i muškarcima koji su tu živjeli. U dvorištu koje danas služi kao terasa nekad je živjela domaćica motovunskog župnika - "dekla". Lanča posjeduje i fotografiju kuće srušene nakon Drugog svjetskog rata, kao dokument izgubljenog vremena.
Zanimljivo je, kaže uz osmijeh, da je dvaput potpisao ugovor za ovu kuću - jednom kao kupac, drugi put kao direktor Riviera Poreča 80-ih.
- Zanimljivo je da sam suvremenik vlasničkih promjena od 70-ih godina prošlog stoljeća. Tada je Općina Pazin prodala kuću Aleksi Ladavcu, tadašnjem istaknutom političaru, a sve u sklopu provođenja drugog kruga tzv. revitalizacije Motovuna, kada je stambeni fond prodavan osobama širom bivše države. Sve je to kreditno pratila Riječka banka. To je bio prvi ozbiljni rekonstrukcijski zahvat na Romaničkoj kući - priča nam dalje ovaj ugostitelj s vizijom.
- U prvoj polovici 80-ih Aleksa Ladavac ponudio je kuću na prodaju RO Riviera Poreč, OOUR Pazin-Motovun, a kupoprodajni ugovor sam u ime Riviere osobno potpisao. Tako da sam dva puta potpisao ugovor o kupnji iste kuće, što je svojevrstan kuriozitet. U svojstvu kadrovskog rješenja stanarsko pravo je dodijeljeno Gracijeli Skvorčević, tadašnjoj šefici kuhinje hotela Kaštel. Ona je ujedno postala vlasnica kuće 2010. godine - ističe Lanča i dodaje: - Valjda je bila suđena. Priznaje nam da nisu dovoljno duboko prodrli u povijest Romaničke kuće, ali da je to trajni proces.
- I dokle god se ne iskoriste sve mogućnosti, ne mislimo stati. Vjerujemo u uspjeh, jer su nam od velike pomoći veliki autoriteti s tog područja, posebice prof. dr. sc Klara Buršić-Matijašić, redovna profesorica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta ‘Juraj Dobrila‘ u Puli, Odsjeka za arheologiju. Predmet interesa je i susjedna čestica, na kojoj se sada nalazi terasa Art Caffea, a gotovo do kraja Drugog svjetskog rata bila je naseljena kuća i u njoj je živjela dekla, domaćica motovunskog župnika. Posjedujemo fotografiju te sada nepostojeće kuće. S obzirom na karakteristike gradnje, kontrafore, raspon između međukatnih konstrukcija, debljinu zidova u odnosu na tlocrtnu površinu, pretpostavlja se da je kuća bila u fortifikacijskoj ulozi, logističkog opsluživanja Motovunskih zidina, ali za to ne postoji pisani trag - govori nam Lanča dalje. Tvrdi nam da Romanička kuća nije ni kafić ni bar. To je živa kulisa ideje da turizam može imati dušu. Lanča je ovom investicijom htio doći u sam vrh ugostiteljske ponude u Istri.
PROČITAJTE JOŠ Profesor glazbe iz Slavonije u Motovun se zaljubio prije 27 godina
- Nismo htjeli biti još jedno mjesto koje poslužuje piće. Htjeli smo ponuditi doživljaj. Prvotna ideja bila je da predstavlja zadnji kotačić u namjeri zaokruživanja projekta difuznog hotela, makar neformalnog. Imamo restoran, trgovinu, smještaj, još nam nedostaje kavana. Zbog besmislenih propisa, koji ne prepoznaju razlike između rekonstrukcije kulturno-povijesne građevine stare 800 godina i greenfield gradnje, posebice u smislu zaštite na radu, u nešto više od 100 kvadrata nismo uspjeli smjestiti sve što propisi nalažu, pa je caffe bar, ustvari, pričuvni položaj u odnosu na prvotnu ideju. Rekli smo, u redu, neće to biti ‘kafić‘, jer od tog naziva zaziremo, već Art caffe s najboljom kavom po izboru stručnjaka u Hrvatskoj posljednjih godina. Zato se tu piju kokteli prema savjetima hrvatskih barmena, kava koja nosi titulu najbolje u zemlji, vina iz svih dijelova Hrvatske, premium žestice - domaće i strane - ali s posebnim naglaskom na brendiranje istarskih klasika poput pelinkovca i biske. Moj sin Grgur uložio je srce u stvaranje barske karte - to je njegova priča, njegov izraz - govori nam dalje naš sugovornik.
No, središnji simbol Romanesque Housea nije samo vino ni dizajn - nego div. Veli Jože.
- Ta priča me prati cijeli život. Ne zato što je riječ o legendi već zato što je poruka snažna. O pravu da budemo veliki, da se ne bojimo rasti - kaže Lanča. Dodaje da su svi bili skloni tim imenom nazivati zračne luke, sportske dvorane, moćne dizalice, ali i minorne sadržaje.
- Dojma sam da se nitko nije potrudio razotkriti i shvatiti kontekst nastajanja pripovijetke, čime je autor Vladimir Nazor bio nadahnut i koji su ga stvarni događaji poticali, zatim odnos Vladimira Nazora i Saše Šantela, ilustratora prvog izdanja pripovijetke iz 1908. godine. Korespondencija dopisnicama pokazuje da su tekst i ilustracije nastajali paralelno, i međusobno su se prožimale. Pikanterije iz privatnog života Vladimira Nazora izravno su utjecale i na njegovu profesorsku karijeru i književni opus - ističe Lanča.
U suradnji s prof. Josipom Šiklićem i kreativnim timom Ane Kranjčić iz VANT studija, postavljena je izložba koja otkriva nastanak priče, originalne ilustracije, dopisnice između Nazora i ilustratora Šantela, pa i originalno izdanje iz 1908. koje čeka restauraciju. Taj je primjerak Šiklić dao Lanči na raspolaganje i ponosno stoji izložen u Romaničkoj kući. Izložba je interaktivna, a uz nju su slike žena divova, umjetnička djela Vladimira Vengusta i Saše Petroševskog Novaka.
Romanesque House je i svojevrsni spoj nespojivog: freske reinterpretirane za novi prostor, knjižnica u nastajanju, glagoljica kao sljedeći korak. Sve to u prostoru od nešto više od 100 kvadrata, gdje su svaka greda i svaka stepenica birane s ljubavlju, prilagođene ručno, često u tišini i prašini dok je Motovun spavao.
- Balansirali smo između propisa i poštovanja prema prošlosti. To je bio naš kompromis - bez kompromisa - objašnjava. Projekt potpisuje dipl. ing. arh. Mario Smilović, koji je projektirao i rekonstrukciju kaštela Morosini-Grimani u Svetvinčentu. Međutim, brainstorming oko svakog detalja imao je s ing. građ. Ksenijom Cigala Vitasović, kad je trebalo pomiriti propisana građevinska rješenja s očuvanjem kulturno-povijesnog spomenika, ali i uvažiti zakonitosti ugostiteljske djelatnosti.
- Morali smo ispoštovati drvene međukatne konstrukcije, ali s novim statičkim proračunima, pa smo nabavljali druge, rabljene tesane hrastove grede većeg profila, dužine šest metara. Vraćali smo sve stare, nanovo obrađene rabljene daske. Uvezivanje drvene međukatne konstrukcije s korten čeličnim stepeništem, podestima i rukohvatima u uskom prostoru iziskivalo je lucidna rješenja. Na mjestu montaže vario ih je naš Motovunac Mauricio Benčić te je u dijelu bravarije dao nevjerojatan doprinos. Polaganje škrilja i kaldrme bilo je čudo. Postojao je i zahtjev za arheološkim nadzorom metar-dva od septičke jame betonirane prije 50-ak godina. Takvih je situacija bilo bezbroj, nekad i uz opravdano negodovanje susjeda zbog buke, prašine i dima. Međutim, to je u Motovunu blagoslov i prokletstvo. Pretežito blagoslov - barem ga mi, koji živimo Motovun, tako percipiramo - objašnjava nam Lanča kako je tekla obnova.
PROČITAJTE JOŠ Kuća s prekrasnim pogledom na stari grad Boljun
Planovi? Ima ih. Jazz večeri, degustacije, edukacije, suradnje s lokalnim vinarima, kulturni eventi... Ali, korak po korak.
- Nismo još sve definirali. Ali kad sjedneš na terasu pod motovunskim nebom, uz čašu vina i priču o Velom Joži - znaš da si na pravom mjestu - ističe dalje. A Romanesque House nije samo nova točka na turističkoj mapi Istre. To je manifest - o tome kako baština nije teret, već temelj. O tome kako se ljepota ne mora izmišljati, nego samo otkriti. I o tome kako, ako imaš dovoljno strpljenja i ljubavi, možeš oživjeti kamen i pretvoriti ga u priču.
- Bez Motovuna, njegove bezvremenske ljepote i nadahnuća, ništa ne bi bilo moguće. Jednostavno rečeno, u nekom drugačijem mjestu, ma gdje god pozicioniranom, ovakva priča ne bi mogla biti ispričana. Turistički Motovun treba i zaslužuje najbolje, ne bismo se trebali zadovoljavati sa sezonskom osrednjom razinom, toliko zastupljenoj u izvanpansionskoj ponudi u priobalju. Udaljavamo se, makar ne dovoljno brzo od ponude ‘četiri bezlična bijela zida‘ - zaključio je Lanča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....