Jelisaveta Horvat, poznatija pod nadimkom Beška, bila je boem u duši, odvažna žena koja je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, mogli bismo reći, bila ispred svog vremena i, u maloj urbanoj sredini kao što je Čakovec, prkosila stereotipima o ženama kao kućanicama te je prije više od 50 godina u centru grada otvorila gostionicu "Pod starim krovovima".
Osim što je bila prva žena koja se upustila u taj posao, što je u tadašnje vrijeme bilo neočekivano, ali i hrabro, ujedno je bila vlasnica prvog ugostiteljskog objekta u privatnom vlasništvu otvorenog nakon Drugog svjetskog rata, koji je do danas otvoren u tom gradu, desetljećima nakon njezine smrti. Međutim, još dok je Beška bila živa, preseljen je na novu lokaciju u širem centru grada, a kako je lokal ostao u vlasništvu šire obitelji, u međuvremenu je dobio i novi naziv - Bistro Beška, upravo po svojoj utemeljiteljici.
Zahvaljujući obitelji Damjanović, koja već u četvrtoj generaciji nastavlja obiteljski posao, Bistro Beška i dalje je vrlo popularno čakovečko mjesto koje se ističe ne samo svojom poviješću i zanimljivim crticama iz Beškina života, nego i ponudom, koja se ciljano razlikuje od uobičajene.
- Kad smo preuredili lokal, počeli smo s desertima, a zatim smo proširivali ponudu, uveli doručak... Danas nudimo doručak, glavno vegetarijansko jelo, moguće i u veganskoj varijanti, te desert. Svako malo uvodimo nešto novo, mijenjamo... Surađujemo s lokalnim OPG-ovima i od njihovih namirnica pripremamo kolače, koktele... Ovdje nema uvoznih flaširanih sokova, nudimo cijeđene sokove, uz kavu nudimo aromatiziranu vodu, sami pripremamo domaći ledeni čaj, kavu s karamelom... Ponuda pića danas je svima jednako dostupna i tu se ne možemo razlikovati, jedino ako sami ne napravimo nešto svojim rukama - kaže Luka Damjanović, najmlađi član obitelji koji u ova turbulentna vremena preuzima ulogu voditelja lokala.
PORCULAN
Nas je, naravno, privukao ugodan ambijent prostora površine 50-ak kvadrata u kojem su kombinirani stari elementi iz nekadašnje gostionice, predmeti iz obiteljskog naslijeđa, dizajnerski komadi, ali i dekorativni predmeti iz lokalnih trgovina, galerija i obrta.
Zadnje veće preuređenje, prepričava Luka, imali su 2016., na 50. godišnjicu lokala, kad je rušenjem zida nekadašnja privatna prostorija za odabrane goste pripojena ostatku prostora, a u čijem je glavnom dijelu ugrađena kalijeva peć. S lijeve strane uočavamo veći broj uokvirenih ogledala i kutak s Ikeinim foteljama, ukrasnim zidnim tanjurima donesenima iz kuće obitelji Damjanović te drvenim elementom koji vizualno skriva prolaz prema toaletima. Uz šank, koji je izrađen u drvu kao replika nekadašnjeg, povijesni je kutak sa starom fotografijom Beške u mlađim danima, prema kojoj je izrađen i logo današnjeg bistroa, kao i zidni ormarić za elektroniku, čija je vrata 90-ih godina oslikao Boris Lisjak, čakovečki grafički dizajner iz studija Dvije lije, a koji je kasnije uokviren te tako postao ukrasni element. S druge strane su niša s obiteljskim porculanom, uokvireni Beškin novinarski intervju, kutak s modernim namještajem iz Butlersa te cvjetna tapeta skandinavskog brenda Rebel Walls, koja ističe spoj unutarnjeg i vanjskog prostora, odnosno terase s paviljonom i nesparenim stolovima i stolcima, okruženim posađenim zelenilom. Posebno se ističu hortenzije, kao zaštitni znak nekadašnje gostionice.
- Prostor je bio u dobrom stanju, najveće intervencije odnosile su se na interijer, zamjenu stolarije i terasu. Za konstrukciju sjenice i vanjske ograde iskorišteni su elementi stare nadstrešnice, koja je nekada bila postavljena u dvorištu koje je danas privatne namjene, a gdje su se nekada okupljali Beškini najdraži gosti. Stara podrumska vrata kraj sjenice iskorištena su kako bi se skrio pogled prema susjedovom prozoru. Također, nekadašnje drvene pregrade iz lokala iskoristili smo kao potporu posađenom zelenilu koje se širi po zidu - kaže Luka, dodajući kako je cijeli projekt uređenja nastao kao rezultat spontanog rada njegove obitelji.
BEZ TV-A
Upravo uoči našeg dolaska, lokal je doživio još jedno osvježenje, svježe obojene zidova, a kako bi se dobilo na dubini prostora, postavljena su ukupno 34 ogledala, koja su uokvirena u varaždinskoj galeriji Macolić - Kovačić. Iz Beškina doba zadržan je dio namještaja, nekoliko vješalica, lustera i manjih rasvjetnih tijela, a od novijih detalja s domaćim potpisom ističu se tabletići na stolovima koji su ručni rad obiteljske prijateljice, zatim ploča s potpisom brenda Nisha, bijele keramičke vaze na prozorima iz lokalne cvjećarnice Pušlek, predivne šalice za kavu kupljene u tvrtki Inkerpor iz Zaprešića, jastučići od tkanina iz poznate čakovečke tvornice Čateks d.d..
Zanimljivo je spomenuti da u bistrou nema TV-a, a umjesto radiopostaja, puštaju se playliste, ovisno o dobu dana i danu u tjednu. Cilj je bio, kaže Luka, izbjeći glasna okupljanja i gledanje utakmica, a privući goste koji se žele opustiti, družiti, razgovarati...
Za kraj, zanimalo nas je nešto više o nekadašnjoj vlasnici.
- Beški su dolazili poznati Čakovčani, alternativci, svi su stolovi bili rezervirani, a ona je puštala samo onoga tko joj se svidio. Bila je druželjubiva, stalno je bila među gostima. Legenda kaže da je pila čaj od šipka s rumom, a i mi danas nudimo poseban Beškin čaj... - zaključuje sa smiješkom.
Više na: Bistro Beška
