U uskoj uličici unutar stambenog niza u staroj gradskoj jezgri Šibenika, nedaleko od glavnog gradskog trga, stajala je trošna kamena trokatnica, s fasadom koja je bila zatvorena u naslage stare žbuke prelivene tonovima boja koje su s vremenom poprimile patinu. No, unatoč vidljivom derutnom stanju, supružnici Sandra i Josip Brnadić prepoznali su njezin potencijal te joj odlučili podariti novi život.
Naime, budući da u neposrednoj blizini već imaju turistički objekt, odlučili su se upustiti u novu investiciju te otvorili boutique hotel Šibenik Palace Luxury Room. Cijeli projekt, od idejnog rješenja, razmještaja prostorija po etažama, uređenja ulične fasade te konačno dizajna interijera, prepustili su arhitektici Sanji Bralić iz firme Fronta +.
- S obzirom na to da vlasnicima ovo nije prva investicija ovakvog tipa, prije početka intervencije u prostoru imali jasnu viziju što žele. Objekt je zahtijevao cjelokupnu renovaciju, a zadržan je samo vanjski kostur kamenog ziđa - kaže arhitektica Sanja Bralić, dodajući kako su kamen i svi detalji pročelja detaljno obrađeni i naglašeni, a dodatni detalji poput ploče s nazivom hotela izvedeni su kao minimalni dekorativni element.
- Koncept cijelog projekta interijera bio je zadržati što više zatečenih detalja: kamen, spojeve drva i kamena, opeku te ostale oblike tradicionalne gradnje koji su se nalazili unutar ruševnog objekta - dodaje.
Ulazna vrata u objekt su ostakljena i centrirana na glavni komunikacijski hodnik koji je osvijetljen na više razina, tako da je dekorativna rasvjeta vidljiva s ulične strane, gdje prolazniku odaje prikaz unutarnjeg prostora. Interijerom dominiraju monokromni elementi, odnosno kroz cijeli se prostor provlači ista boja, ali kroz različite dekora.
Objekt ukupne površine 105 kvadrata ima tri etaže povezane stubištem, a na svakoj je zamišljena po jedna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom i zonom za odmor, izuzev one u prizemlju gdje se umjesto zone za odmor nalazi manja lođa. Zanimljivo je što su kupaonice odvojene samo staklenim vratima tako da nema jasne barijere između prostorija.
- Čak se i teksture zidova nastavljaju "preko vrata" u drugu prostoriju, tako da se površine zidova "čitaju" kao jedinstvene - kaže arhitektica.
Kamen je osnovni element koji se prožima kroz sve prostorije, uključujući i kupaonice, a neutralnim koloritetom želio se naglasiti njegov značaj i važnost u prostoru.
- Niše unutar kamenih zidova su zadržane i osvijetljene, dok je kamen na postojećim zidovima uzet kao plašt koji je "obgrlio" cijeli interijer, kroz plohe ili detalje, ovisno o mogućnostima - kako unutar soba tako i unutar stubišnog dijela - opisuje.
Svi ostali detalji poput bojanih zidova u specijalne tehnike ili zidnih štukatura, samo su uneseni u prostor kako bi, kaže, omekšali bjelinu novosagrađenih zidova. Jedini koloristički akcenti su uokvirene slike, smještene unutar stubišta te u spavaćim sobama.
- U ovom projektu nije bila težnja apliciranja starog kroz namještaj i detalje nego je osnovna misao bila stvoriti prostor koji svojom jednostavnošću kroz moderne elemente anulira viškove i naglašava tradiciju kroz zatečeno - ističe.
U prizemlju je prostor deniveliran, a čine ga ostakljena kupaonica, kroz koju se vidi dekorativni zid sa slikom čime se dobio dojam veće površine, zatim spavaći dio te spomenuta mala lođa kao produžetak sobe.
- Lođa je smještena na uličnoj strani, a ima dvostruku funkciju. S jedne strane gost ima mogućnost izlaska iz sobe i boravka na otvorenom, a s druge služi kao distancer od pogleda prolaznika. Naime, kako je objekt smješten u starom dijelu grada, ulice su jako uske pa su svi prizemni prostori u nizu u direktnoj vezi s prolaznikom - pojašnjava Sanja Bralić, dodajući kako je s lijeve strane ležaja smješten blok s ormarom i stolom, a akcenti su definirani zrcalima koja su postavljena na odgovarajućim pozicijama kako bi se naglasili željeni detalji interijera.
Na prvom i drugom katu spavaće su sobe istog tlocrtnog razmještaja: na zonu boravka nastavlja se zona spavanja. U boravišnoj zoni nalaze se sofa i fotelja za dnevni odmor, a kreveti su smješteni tako da gledaju prema dnevnoj zoni. Ormar unutar kojeg su integrirani svi potrebni elementi korisnika, zajedno sa stolom, smješten je na duži zid prostorije, a u nastavku završava klupom. Cijeli ormar se reflektira u zrcalu postavljenom centralno na suprotni zid..
Penjanjem na zadnju etažu direktnim osvjetljenjem kroz krovni prozor naglašavaju se različite strukture zidova te detalji poput drva i opeke, koji su zatečeni ili integrirani, a soba na zadnjoj etaži uočava se već sa stubišta, i to preko staklenog otvora na predulazu.
- Samo dekorativni zastor omogućava intimu korisnika, a istovremeno se dekorativni elementi stubišta infiltriraju kroz otvor i korisniku omogućavaju vizualnu povezanost prostorija. Upravo time uspjelo se dobiti na percepciji veličine svake prostorije - zaključuje.
