U lijepom građanskom stanu podno Medvednice u Zagrebu živi četveročlana obitelj. Otac je astrofizičar, zaljubljenik u istraživanja, zvijezde i knjige. Majka je kroatistica, davno inficirana literaturom, osobito poezijom i umjetnošću općenito. Usto, piše priče i poeziju i pasionirana je zaljubljenica u psihologiju. Imaju i dvoje djece, sina od 22 godine koji je student povijesti umjetnosti i arheologije te kći gimnazijalku koja je nekada plesala balet, a sada sve više razmišlja svoje interese trajnije usmjeriti prema nekom od prirodnih fakulteta. S njima u stanu živi i mješanac - pas Perrito.
Vlasnica nam govori da je ljepota za nju jedno od najsnažnijih životnih uzbuđenja pa je shodno tome oduvijek brižljivo prilazila uređenju životnog prostora, tako i uređenju svoga stana.
- Nemamo TV u stanu, svi smo poprilični individualci pa mnogo vremena provodimo u svojim prostorima i svjetovima. Volimo razgovarati o pročitanom, raspravljati, filozofirati, volimo fino jesti, dobro kuhati i družiti se. A upravo u našem dnevnom boravku rado ugostimo obitelj i prijatelje - objašnjava vlasnica i dodaje da je njihov stan zapravo u prizemlju dobrodržeće i etažirane secesijske vile sagrađene početkom 20. st. Stan ima 82 četvorna metra.
- Stan je u prednjem dijelu s pogledom na ulicu, ritam tramvaja i na park crkve na Novoj Vesi. Imao je u trenutku kad je kupljen dvije jednako velike sobe 5x5 u prednjem dijelu. Jednu od tih soba uspjeli smo pregraditi jer je srećom imala prozore na različitim stranama i dvoja vrata, kako to već biva u starim stanovima, gdje se komunikacija nerijetko odvija uokrug, i tako smo dobili dvije dječje sobe. U stražnjem dijelu stana bila je kuhinja s nus prostorijama. Tako je i ostalo nakon adaptacije, samo što smo od sobe za služinčad načinili malenu spavaću sobu - prisjetila se simpatična vlasnica. Stan je temeljito adaptiran 2012. godine, jer bio je u devastiranom stanju i prilično se dugo prodavao.
- Međutim kad smo ga vidjeli, znali smo da je to to. Lokacija je odlična, centar grada je blizu, kao i pogled na Medvednicu. Nismo se pretjerano bojali adaptacije, jer smo već imali iskustva s obnovom jedne stare kuće. Znali smo da je u njemu potencijal. Nismo angažirali, osim u nekoliko savjeta, arhitekte. Koristili smo kumulirano iskustvo. Probili smo jedan zid koji je nekad odvajao kuhinju od sobe i tako dobili otvoren prostor i orijentaciju na sve četiri strane. Stan je tako od dvosobnog postao troipolsoban. Njegova je adaptacija trajala kratko jer smo imali iskustva i znali dobre majstore, ali bilo je vrlo stresno jer radili smo i nove podove u stražnjem dijelu stana, mijenjali sve vodovodne i električne instalacije, prozore. Ostavili smo jedino stara dupla vrata. No zaboravi se sve, jer postigli smo ono što smo željeli, a to je da svatko ima svoj kutak i mir i da nam je grad u blizini. Jako nam je važna ta dostupnost sadržaja koje nudi Zagreb i usrećuje nas to da se možemo odlučiti u zadnji čas za neki događaj i na brzinu stići - rekla je vlasnica.
Dio je namještaja u stanu kupljen je u antikvarnicama, a dio je novi.
- Volim francuski stil, svjetlije tonove, boju kamena, a u posljednje vrijeme dodajemo toplije boje tako da sam nedavno presvukla kanape u boju burgundca. Kuhinjska komoda dio je starog kredenca, druga je iz mađarske antikvarnice, volim thonet stolice i provansalski stil. Police za knjige su Ikeine i kako je rasla biblioteka, tako smo kupovali nove. Ne volim hladan interijer i prostore koji nalikuju salonima namještaja. Mislim da svaki prostor odražava duh vlasnika, jasno se u njemu vide naši interesi i naše ljubavi i uspomene - ističe i dodaje da je po njoj jedini nedostatak stana to što nije veća blagovaonica.
- Ručamo u kuhinji i to mi je lijepo, još od djetinjstva pamtim velike kuhinje svojih baka u kojima se kuhalo i jelo i puno vremena provodilo, međutim, kad imamo goste, postaje tijesno, ali zapravo i to riješimo lako. Za rođendane prebacimo stol u boravak, ondje ga razvučemo i svi stanemo. I ovaj ćemo Božić tako. Boje blagdanskog stola mijenjam. Dugo me držalo srebrnosivo s bež porculanom. Ove će godine stol biti u crveno-plavim tonovima s veselim motivima. Naime, imamo jednog preslatkog i predivnog najmlađeg člana obitelji, malenu nećakinju od godinu i pol koju želimo razveseliti toplim i veselim motivima. Bor je silverić, skinut doslovce s palete, jer još nisu bili u prodaji, visok je tri metra, crveno-zlatni - opisuje.
Vlasnica priznaje da je ateistica, kao uostalom i cijela njezina obitelj, ali jako voli božićno vrijeme. I njezina kći dijeli njezin blagdanski entuzijazam. U svojoj je sobi dekorirala bijeli bor s ružičastim ukrasima pa tako cijela soba odražava njezin duh u nježnim tonovima i decentnim detaljima. Sin, otkriva vlasnica, ne želi božićne dekoracije u svom prostoru.
- Osobito pamtim one Božiće u socijalizmu. Bilo je tad i više snijega i više tišine. Bile su to doista tihe noći. Išli smo taj dan u školu, ali svejedno je bilo svečano. Mama je spremila bolju večeru i uvijek više vrsta kolača i zapravo je to ironično, ali istinito, tada je imao suštinska obilježja, nismo se gubili u šarenim ambalažama i materijalizmu, u plastici i kiču, nismo pretjerivali, sve je nekako imalo pravu mjeru. Voljela sam te dane - kaže.
Danas joj je, govori, Božić vrijeme koje provodi obiteljski, u prijateljskom druženju s dragim ljudima, u svečanoj atmosferi i u lijepim interijerima s puno detalja.
- Svjesna sam da smo potrošačkom društvu i mi dali svoj danak i pretjerujemo ponekad i u jelu i u detalju, ali što mogu kad volim to vrijeme naglašene nježnosti i topline usred najmračnijeg dijela godine. Lijepa mi je ta simbolika. Čak je i Krleža kao ljevičar i u onim vremenima uvijek pozivao prijatelje na večeru kod sebe na Gvozd, Elizu Gerner i njezina muža Milana Arka. Bila je uvijek poslužena tradicionalna večera s likerima, puricom s mlincima, orahnjačom. Bela je, kažu, uvijek brižljivo dekorirala prostor i stol, a Krležu je to podsjećalo na djetinjstvo u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Neki nam običaji i mirisi uđu pod kožu i ne možemo bez njih više pa ih ponavljamo. I ja ponavljam i drago mi je da mogu prenijeti tu atmosferu koja me nekad usrećivala, dalje na drugu generaciju - govori i dodaje da je tako i njoj Božić vrijeme kad se prije svega slavi. U njihovoj obitelji tada su još i tri rođendana, pa si stalno čestitaju, fino jedu, druže se.
Foto: Neja Markičević/Hanza Media
