Što je danas lijep i sunčan dan; biti budan i sanjati na nogama, naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad.... Ovi izmiješani stihovi poznatih pjesama, koje su otpjevali razni domaći izvođači, dočekuju goste nedavno otvorenog caffe bara Apoteka u Varaždinu. Zajedničko im je to da su svi pozitivni i podižu raspoloženje, a toga nam zaista nedostaje u ovo pandemijsko vrijeme. Razmišljao je tako i Marijan Tači, koji je sedam godina nakon otvaranja popularnog varaždinskog puba Picabia proširio ponudu.
- Picabia je pub u kojemu se može konzumirati hrana, stoga je ujedno i nepušački lokal. Tijekom zime imamo ostakljenu vanjsku terasu, no primijetili smo da gostima to nije dovoljno. Stoga smo prostor pokraj Picabije, nekadašnji kozmetički salon, odlučili preurediti i prenamijeniti u još jedan ugostiteljski prostor, ovaj put pušački caffe bar - govori nam ugostitelj s umjetničkom dušom i veliki zaljubljenik u sport, glazbu i zanimljive starinske predmete. Upravo se te teme isprepliću u kafiću uslužne površine 49 kvadrata.
S idejama o njegovu uređenju obratio se likovnom umjetniku Veljku Posavcu, koji ih je dodatno razradio, a zajedno su ih pretočili u djelo. Tači nam pokazuje skicu koju je Posavec napravio već nakon prvog ulaska u prostor: odmah je zamislio veliki mural Johna Lennona na zidu, galeriju iznad šanka i glazbene instrumente kao eksponate na zidovima.
Svaki kutak lokala uvodi vas u novu priču, od starog crvenog telefona koji je Posavca asocirao na londonske telefonske govornice, preko gitara koje su uokvirili starim prozorskim krilima te u njih ugradili rasvjetu, zatim uokvirenih truba i činela, zanimljivih metalnih ploča s natpisima ili starim kućnim brojevima, do sportskih rekvizita kao što su boksačke rukavice i drvene skije. Tu su i starinski proizvodi za dom, od pisaćih mašina, radioaparata do televizora, onih teških glomaznih kutija kojih će se starije generacije odmah prisjetiti. Uz spomenute stihove, na ulazu je dekorativna prozorska folija s coverima gramofonskih ploča, dok je uz telefonsku govornicu lik Dina Dvornika. Cijelim prostorom mogu se uočiti Jugotonovi vinili i kazete. Od kazeta su izrađena i rasvjetna tijela.
- Htjeli smo da se gosti prisjete nekih stvari, predmeta i glazbenika, ali prije svega da se opuste, da im pružimo ugodan ambijent i toplu atmosferu - kaže vlasnik i dodaje da je najveći dio starinskih predmeta bio u njegovu vlasništvu, a kupovao ih je obilazeći varaždinski sajam koji se održava, kako kažu lokalci, “ispod mosta”. Nešto je pronađeno na tavanima obiteljskih i prijateljevih kuća, a dio je i ciljano kupljen. Sve je pomno odabrano i smisleno pozicionirano.
I zidovi su u raznim izvedbama, od ciglenih pločica i drvenih obloga od paleta do običnog ljepila za pločice s ukrasnim linijama apliciranim pomoću “nazubljene” lopatice. Zidovi kod toaleta su obloženi isječcima iz novina, ilustrirani siluetama poznatih pjevača te uokvireni kao svojevrsni fotokorneri. Kod muškog toaleta gosti se tako mogu “slikati” s Davidom Bowiejem, a kod ženskog s Tinom Turner.
Osmišljene su i različite zone sjedenja, sa stolcima, foteljama i sofama u Chesterfield stilu te visokim stolovima i barskim stolcima. Namještaj je većinom stigao iz splitske tvrtke Creative Design.
- Od nekadašnjeg kozmetičkog salona nije ostalo ništa, pa čak niti spušteni stropovi. Ogolili smo cijeli prostor, provodili električne i vodovodne instalacije, jedino smo grijanje ostavili. Oko 90 posto radova sami smo izveli, dok smo za izvedbu poda i galerije angažirali majstore. Sve je trajalo oko dvije godine jer nas je pandemija usporila - priznaje.
Komentari
0