Čarobnim bungalovima imena Tara Cabins Pure Nature mnogi tepaju da imaju pogled od milijun dolara. I zaista, ovi su objekti na raznim društvenim mrežama dobili brojne pohvale, a mi smo pričali s vlasnikom Markom Đurićem koji nam je objasnio kako je došao na ideju gradnje i realizacije baš ovakvog projekta.
- Ljubav prema prirodi i povezanost s njom glavni su motivi stvaranja ovakvog ambijenta. Obiteljsko podrijetlo s Tare presudilo je odabiru lokacije, a potraga za savršenim pogledom na jezero Zaovine i prikladnom prirodnom kulisom trajala je nekoliko godina - otkriva Marko zašto je odabrao baš ovu lokaciju. Smještaj objekata u okviru Nacionalnog parka Tara, oaze zelenila i čistog zraka na zapadu Srbije, uvelike je, kaže vlasnik, utjecao na arhitekturu i gradnju.
- Postupak ishođenja građevinske dozvole trajao je dvije i po godine. S obzirom na to da se objekti nalaze u zoni nacionalnog parka, bilo je dosta izazova u prikupljanju potrebne dokumentacije, ishođenju odgovarajućih suglasnosti, kao i organiziranju cjelokupne infrastrukturne logistike - otkriva Marko Đurić i dodaje kako je autor idejnog rješenja dipl. arh. Stevan Đurić, inače njegov brat koji živi i radi u Njemačkoj, dok je glavni projekt izradio studio Croft iz Beograda na čelu s dipl. arh. Stevanom Radomirovićem.
Dva objekta upečatljive crne fasade nastala su, prisjeća se vlasnik, iz ideje da se naprave kuće jednostavne, kompaktne forme koje bi što manje narušavale i mijenjale prirodni ambijent u kojem se nalaze.
- Ideja je bila da jedan objekt bude glavni, a drugi pomoćni, tako da sada imamo Master kabinu s pogledom na jezero i Art collectors pejzažnu kabinu. Glavna nit vodilja bila je ostvarivanje kontakta čovjeka i prirode, minimiziranje dekorativnih elemenata u eksterijeru i interijeru te praktičnost i maksimalno iskorištenje prostora. Ulogu luksuza preuzima sam položaj i vizualnost prostora, način na koji je planiran, te specifičan krajolik planine Tare sa svojim prirodnim okruženjem i pogledom na jezero Zaovine, uz maksimalnu privatnost. Građevine su projektirane tako da budu jedinstven spoj prirodnog i modernog te da spajaju tradicionalnu arhitekturu s modernim na suvremen način, uz primjenu suvremenih detalja i principa. Konačni proizvod je autentičan i drugačiji, ali primjenjiv, vidljiv i prepoznatljiv na jasan i realan način bez radikalnih rješenja i kao takav podređen suvremenom čovjeku, u našem slučaju mladoj obitelji, koja puno vremena provodi u prirodi i prepoznala je taj princip kao primarni - priča vlasnik i dodaje kako je poseban i zanimljiv pristup samim objektima, do kojih se dolazi stepenicama. Ideja je, kaže, bila zadržati specifičnost parcele i nakon izgradnje objekata vratiti sve u prijašnje stanje. Stepenice, koje su postavljene kao da lebde iznad samog terena, konstruktivno su metalne, s drvenim podestima i terasama. Gazišta su izrađena od granita i na određenim promjerima umetnuti su specifični metalni rubovi koji služe za čišćenje cipela od prljavštine ili snijega. Projekt stubišta izradili su dipl. arh. Ana Milivojević i dipl. inž. konstrukcija Dragoslav Arsović.
- Objekti su čvrste gradnje, zidani su (beton, blokovi, konstruktivni elementi...), odnosno nisu montažni. Za fasadu su korištene drvene letvice od jelovine. Odlučeno je da bude što više autohtonih materijala pa je iz izbora izbačen sibirski ariš, a bor koji je najtvrđi nije korišten jer pušta smolu, kao ni smreka, koja je najlošije kvalitete. Dimenzije dasaka su 8x4 cm i korištene su posvuda u punoj dužini do maksimalne visine objekta, pa je drvo moralo biti termički obrađeno, a kasnije maksimalno zaštićeno najkvalitetnijim premazima. Odlučili smo se za crnu fasadu prvenstveno zbog prilagodbe okolišu u kojem dominira crni bor, ali i zbog geomorfološkog sastava stijena koje su grafitno crne boje - opisuje vlasnik Marko Đurić i objašnjava zašto je kao glavni akcent kabinama stavio velike staklene stijene, prozorsko-vratne.
- Fasadna stolarija je troslojna, aluminijska, proizvođača Elvial, a korišten je podizno-klizni sustav 6800. Zbog nepristupačnog terena ugradnja staklenih portala bila je jedan od najvećih izazova. Izvođači su morali izraditi pomoćne alate za spuštanje staklenih portala i sve je trebalo ručno dostaviti na postojeće gradilište - ističe vlasnik i napominje kako je zbog nepristupačnog terena dosta toga bilo izazovno odraditi.
Najveći izazov u projektiranju bilo je pozicioniranje kabina, kako bi se doživljaj panorame unio u same objekte, kao i nagib terena, govori vlasnik. Dva su odlučujuća čimbenika bila implementirati krajolik i što bolje iskoristiti nepristupačni teren.
- U izvođenju smo se susreli s još puno izazova, raznih situacija koje arhitekti nisu mogli predvidjeti. Primjerice, s obzirom na to da je cesta na koju se parcela naslanja visoko zaštićena, jer vodi do brane jezera Zaovine, uvjeti su nalagali da minimalna udaljenost objekta od granice parcele bude minimalno 10 metara, što je u praksi značilo da sav materijal, ali apsolutno sav, na položaj ugradnje mora doći isključivo "ručno". Sada pokušajte zamisliti kako to izgleda na ovakvom terenu i što se dogodilo tijekom gradnje - otkriva.
Inače, kabine su organizirane na sljedeći način: na samom ulazu u glavnu zgradu uočavaju se određene "nelogičnosti" - u vidu dvokrilnih ulaznih vrata. Naime, glavni ulaz vas vodi direktno u hodnik i u dnevni boravak, dok su druga vrata na samom ulazu proširena i, recimo, tehnička jer vas u prostor vode kroz prostoriju koja ima određenu ulogu kao pomoćni prostor. Tu prostoriju Marko naziva "prljavom" jer služi kao filtar za korištenje objekta kada se, primjerice, s planine vratite "prljavi". Ova soba ima zasebnu kupaonicu s WC-om. To je vrlo koristan prostor za odlaganje alata i raznih dodataka (lov, ribolov) ili pomoćnih stvari poput bicikla ili opreme za planinarenje. U ponudi su i razne vrste košara i sušara za ljekovito bilje, gljive i slično.
Dnevni boravak je ujedno i najautentičniji prostor cjelokupnog projekta te upija obližnji prirodni krajolik. Svojom punom visinom, gdje je ostavljena vidljiva kosa betonska ploča kao strop, s velikim staklenim portalima, ovaj prostor dominira, a namijenjen je pronalasku mira vlasnika i korisnika te ostvarivanju kontakta čovjeka i prirode, što je i bila vodilja načelo u oblikovanju svih ostalih arhitektonskih cjelina. U arhitekturi i organizaciji prostora vidljivi su tranzitni pravci kao i kružne komunikacije, odnosno mogućnost izlaska iz dnevnog u spavaći dio i zatim u kupaonicu, iz kupaonice na terasu i obrnuto. Specifični su i prostori namijenjeni spavanju; to su određene vrste niša u prostoru, obložene drvetom, u koje se ubacuje krevet, dok se s vanjske strane nalazi kompletna staklena stijena koja pruža nestvaran pogled na noćni krajolik. A ovo specifično iskustvo omogućuje savršene noći kao i buđenja i početke dana kroz ostvarenu vezu čovjeka i prirode. Drugi prostor za spavanje također je niša, gdje je ugrađen trokatni krevet. Ideja je potekla iz organizacije spavanja kao u planinarskim domovima, gdje je maksimalno iskorišten prostor. U toj prostoriji nalazi se i radni prostor s knjižnicom gdje čovjek može predahnuti u trenucima poslovnih obveza. Glavna kupaonica zamišljena je korištenjem triju prostora koji čine jednu cjelinu: posebno ozidana, odvojena i velika tuš-kabina, odvojeni WC te također odvojeni prostor sa samostojećom kadom iz koje se kroz staklenu stijenu izlazi na površinu. Veza je to čovjeka i prirode, a ujedno je i tranzit na terasu i vani.
Pomoćni objekt je manjih dimenzija, ali ima isti autentični ambijent sa svim arhitektonskim detaljima koji su spomenuti i aplicirani na glavnom objektu. Okruženje je malo drugačije, ova koliba je više okružena šumom. Oba objekta imaju pripadajuće terase, prostore za boravak, vanjsku "konzumaciju prirode", s posebno dizajniranim konzolnim ogradama koje mogu poslužiti i kao klupe. Posebno se ističe konzolna terasa koja se nalazi iznad objekata, na mjestu koje je prepoznato kao točka s koje se pruža maestralan pogled na jezero.
Što se tiče samog interijera, prevladava jednostavan dizajn, s naglaskom na drvene detalje izrađene od starih hrastovih dasaka, preuzete i restaurirane iz kolibe stare preko 100 godina. Obradu starog drveta izvršila je tvrtka Arbor iz Železnika, uz maksimalno korištenje i zadržavanje estetskih karakteristika kako bi se dobio željeni učinak, što je i najzaslužnije za ovako autentičan proizvod. U interijeru su osim drvenih vidljivi i metalni elementi izrađeni prema posebnom zahtjevu investitora.
Nadalje, jedinstvena zbirka umjetnina u kabinama daje poseban štih autentičnom prostoru. Naime, vlasnici, inače povjesničari umjetnosti, u kabinama su izložili dio vlastite kolekcije od 12 umjetničkih slika, autorice dr. Jelene Šalinić Terzić, profesorice na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu, te su tako dobili poseban prostor prilagođen svome osobnom stilu i strasti.
