StoryEditor

Cool mjesto: KAI bar

Tamo gdje piju kavu svi Zagorci
Arhitekti su htjeli s što manje elemenata dobiti ugodan, domaći prostor koji na suvremen način interpretira kvalitete lokalnog ambijenta i materijala poput drva, čipke i stakla.
Profil
Naziv:
KAI bar
Adresa:
S. Radića 14c, Veliko Trgovišće
Radno vrijeme:
6 - 23 h
Ponuda:
bezalkoholno i alkoholno piće (50 vrsta žestokih pića, domaće vino na butelje)
Vlasnik:
Krunoslav Pavlinić
Arhitekti:
ured Soda arhitekti (Vedran Jukić, Nikica Kronja)

Veliko Trgovišće. Predvorje turističkog Zagorja, duge i značajne povijesti, s brojnim spomenicima. Općina smještena na brežuljcima, u dolinama i riječnim koritima na jugozapadnom rubu Krapinsko-zagorske županije, 30-ak kilometara od Zagreba, na raskrižju putova uz željezničku prugu, blizu bivše zagorske magistrale, a prije Klanjca i poznatijih Tuheljskih Toplica. Rodno mjesto prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ugostiteljsko selo domaće autohtone kuhinje. Kraj kroz koji prolazi Zagorska vinska cesta. A odnedavno i središte večernjih izlazaka te druženja mladih.

“Samo malo… Što? Kako to misliš? Usred Zagorja otvorio se suvremeni kafić, čije projektiranje potpisuju naši poznati arhitekti iz ureda SODA arhitekti? Ništa, zovi Cropix, krećemo!” Otprilike ovako moglo bi se prepričati naše dosadašnje znanje o Velikom Trgovišću i pozitivna strka koja je nastala čim smo čuli da tamo postoji cool kafić, koji je u trenu postao “in” mjesto.

Morali smo ga odmah posjetiti. Uskočili smo u auto, krenuli prema naplatnim kućicama, skrenuli za Pojatno, pratili prometne znakove do Velikog Trgovišća i pronašli ga… KAI bar. Kafić se nalazi uz glavnu cestu preko puta osnovne škole, a projektiran je u suterenu nove višekatne stambene zgrade. Izvana se ni po čemu ne daje naslutiti da je riječ o lokalu koji potpuno odskače od drugih uobičajenih za ovo područje: ispred zgrade nalazi se parkiralište, a s desne je strane prazan, betoniran prostor, čiju ćemo namjenu doznati kasnije. Tek golemi stakleni prozori i logo kafića otkrivaju nam da smo na pravom mjestu. A kad smo ugledali interijer… Posve druga priča.

Ugodnim prostorom prevladavaju prirodne i neutralne boje, od bijelih, krem te sivih nijansi do boje drveta, a samim se ulaskom u kafić uočavaju dva glavna elementa atraktora – kamin i okvir za sjedenje. Upravo su nas uz kamin, na udobnim Grupinim foteljama, dočekali arhitekti Vedran Jukić i Nikica Kronja, ne bi li nas proveli lokalom u vlasništvu mladog Krunoslava Pavlinića. No prije smo ih upitali kako je uopće došlo do suradnje.

Šank je izrađen od orahova drva i brušenog inoxa koji osvjetljava skrivena LED rasvjeta.

– Preporučio nas je prijateljski ured koji je projektirao ovu zgradu, a čiji je investitor i vlasnik kafića. Vlasnik je htio kvalitetniji interijer, suvremeni prostor koji bi podsjećao na dnevni boravak. Održali smo par sastanaka i krenuli sa analizom zatečenog prostora. Nakon detektiranja prednosti i mana postojećeg stanja izradili smo sheme lokala površine 150 četvornih metara i pozicionirali komunikaciju i sadržaje – kažu Jukić i Kronja.

Pa, krenimo redom. Arhitekti su zatekli mračan prostor, s vidljivim instalacijama, dva nosiva stupa u centralnom dijelu, te južnim neravnim zidom. Odlučili su maksimalno izvući iz postojećeg stanja i iskoristiti prostor prema njegovim najvećim kvalitetama.

Prvi je problem bio nedostatak svjetla. Kafić je ostakljen s istočne i djelomično sjeverne strane, ostali je dio većinom ukopan, a projektom je predložena izvedba strip nadsvjetla sa zapadne strane. Time se ostvarilo bilateralno prirodno osvjetljenje i poprečno prirodno prozračivanje, što je iznimno važno.

Drugi je problem bila nejednaka kvaliteta prostora. Uzimajući to u obzir, interijer je koncipiran u tri funkcionalne cjeline. Najkvalitetniji prostor najveće visine namijenjen je konzumaciji – ulaskom u lokal otvara se pogled na šank i zanimljive elemente, a gosti intuitivno znaju gdje se nalazi toalet. U prostoru srednje kvalitete, prostorno povezanom s glavnim dijelom i sanitarijama, smješten je šank izrađen od orahova drva i brušenog inoxa koji osvjetljava skrivena LED rasvjeta, dok se u ukopanom dijelu kafića nalaze WC-i i još jedna prostorija, zamišljena kao odvojeni dio za druženje ili kartanje domaćinima omiljene Bele.

Arhitekti Jukić i Kronja, ističu, htjeli su sa što manje elemenata dobiti ugodan, domaći prostor koji na suvremen način interpretira kvalitete lokalnog ambijenta i materijala poput drva, čipke i stakla. Tako je osnovna koncepcija oblikovanja interijera proizašla apliciranjem autohtonih materijala te atraktorima, koji usput skrivaju nedostake u prostoru. Preostali su problemi, naime, bile vidljive instalacije, zid koji pleše i stupovi. No te su anomalije uspješno prikrivene.

Odvojena prostorija u kafiću za druženje ili kartanje domaćinima omiljene Bele.

U centralnom dijelu postavljen je kamin, koji osigurava kućnu atmosferu, što podsjeća na većinu domova u Zagorju, dok su ispod staklenih mozik pločica, kojim je kamin obložen, skriveni bojler, stup i dimnjak. Ventilacija i klimatizacija nalaze se rubno uz cijeli prostor, a svi su stropni instalacijski vodovi i rasvjetna tijela skriveni perforiranim drvenim pločama smještenim pod različitim kutovima. Perforacije na pločama i procijepi uz zid omogućuju presijavanje fluo rasvjete kroz paus papir, što gostima pruža poseban ugođaj u večernjim satima. Stropne drvene ploče jedan su od najzanimljivijih elemenata kafića jer se spuštanjem prema šanku pretvaraju u police za pića.

– Strop smo provukli kroz cijeli prostor, on se nastavlja na police iza šanka u punoj širini i time smo centralni prostor lokala i bar obuhvatili u jedinstvenu cjelinu – kažu i dodaju kako visoki strop ima i funkciju apsorpcije jeke.

U nepravilnom južnom zidu oblikovane su različite niše, dvije manje predviđene za vitrinu i glazbenu liniju te veća tapecirana namijenjena za sjedenje, dok je na dva postojeća stupa u obliku okvira, tapeciranog kao niša, a obučenog u staklene mozaik pločice kao kamin, osigurano sjedenje.

Stropne drvene ploče jedan su od najzanimljivijih elemenata kafića jer se spuštanjem prema šanku pretvaraju u police za pića.

Prepoznatljiv mobilijar u kafiću potpisuje Grupa, čime su arhitekti htjeli skrenuti pozornost i promovirati uporabu hrvatskog dizajniranog namještaja.

– Ideja je bila osigurati nekoliko grupacija sjedenja tako da gosti, ovisno o raspoloženju, mogu birati između visokih barskih stolaca uz šank ili zid, niše, naslonjača i klasičnih drvenih stolaca uz stolove. Različite grupe sjedenja razdvajaju koridori za komunikaciju. Predvidjeli smo i prostor za terasu, koja će se izvesti kad zatopli – kažu.

U lokalu nisu korišteni skupi materijali što je, dodaju, išlo u prilog budžetu. Zid je lakirani cement, pod je nauljeni industrijski parket koji je zapravo otpad u parketnoj industriji, a kako bi se dodatno naglasio volumen nepravilnog zida, cement je postavljen i na dio poda koji odvaja prostor sanitarija i konzumentskog dijela lokala. Pretprostor sanitarija u kojem prevladava bordo boja posve je drukčiji od ostatka lokala, ali jednako zanimljiv. Oblikovan je u ogledalima, iza kojih je skrivena VIP prostorija, i akrilnim sjajnim pločama te grubim cementnim okvirima s trupcima breze kao dekorativnim elementima iz obližnje šume. Vrata sa skrivenim dovratnikom (i bez kvaka) te zidna obloga u istim su materijalima, a strop isijava kao rasvjetno tijelo s lokalnim motivom čipke između ploča od mutnog i prozirnog pleksiglasa.

Motiv koji se još referira na lokalnu zajednicu je cvijeće budući da je kraj poznat po njegovu uzgoju, pa uz uzdužne zidove vise epruvete s cvijećem, koje se mijenja ovisno o godišnjem dobu, a time i karakter i ambijent interijera KAI bara.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. lipanj 2020 12:47