U ovom slučaju došlo je do vrlo sretne interakcije kvalitetnog investitora, kuće s njezinim prikrivenim potencijalom i projektantske ekipe: arhitekta Hrvoja Sablića iz studija DIV Habitat i dizajnerice Andreje Sarić iz studija ID - Interior Design. Prva sretna okolnost bila je činjenica da investitor ima profinjenu estetiku, ljubav prema glazbi - što je bilo ključno za zadatak i povjerenje prema projektantima. U početnom pregledu zgrade dva su neatraktivna prostora, podrumski prostor koji je nekoć bio garaža i spremište u prizemlju, bila problem i najveći upitnik budućeg uređenja jer su svojim pojedinačnim (ne) kvalitetama stvarale problem uređenja.
Srećom, kroz kvalitetnu interakciju, i međusobno upoznavanje i razmišljanje o kući, izrađen je prijedlog povezivanja dviju prostorija. Novonastali prostor postao je idealna scena za implementaciju materijala koji će na kraju kreirati ugodan ambijent za opuštanje i slušanje glazbe, ali i za rad na galerijskom prostoru. Ostavljena je mogućnost ulaska na gornju etažu izravno kroz postojeća vrata, ali na stakleni podest. Stakleni podest nosi dvostruku ideju, a to je iznenađujuće hodanje po staklenom podu druge etaže, ali i želja za što manje vizualno ometanje vertikalnog povezivanja. Sreća da investitor nije odustao zbog nešto veće cijene izvedbe takvog detalja - kaže nam arhitekt Hrvoje Sablić iz studija DIV Habitat koji je radio projekt "povezivanja" dva derutna prostora u moderni prostor u jednom mjestu blizu Zagreba.
Glazbena slušaonica nastala je iz spremišta u podrumu, a radna soba iz spremišta u prizemlju koje je nekad davno (prije spremišta) bilo garaža. Oba spremišta su bila odvojena, u ono u prizemlju ulazilo se izvana, a u ono u podrumu iz kuće. Mi smo ta dva prostora spojili rušenjem polovice stropne ploče te dodavanjem metalnih stepenica - pričaju arhitekt Sablić Hrvoje i Andreja te dodaju kako se u ovakvim adaptacijama prije svega treba strogo pridržavati Zakona o gradnji. - To se s druge strane rijetko provodi u praksi. Jedino što se može preporučiti jest konzultacija s projektantom koji poznaje zakon i zahvat. Pristup se jako razlikuje od investicije do investicije. Možda bih naglasio provjeru statike koju investitori često zanemaruju i zaobilaze angažman stručnih osoba - ističe Hrvoje.
U ovom projektu naglasak je svakako bio na vertikalnom povezivanju koje je omogućilo tzv. wow efekt vertikale i galerije. - Zbog toga je srušena polovica stropne ploče između dva prostora. Postojeća konstrukcija, koja je već imala postojeću gredu po sredini stropa, olakšala je zahvat. Ostali konstruktivni elementi nisu bili predmet zahvata. Ulazna vrata u slušaonicu iz stambenog prostora su tapecirana i zvučno izolirana, dok su postojeća ulazna vrata iz vrta zamijenjena protuprovalnim vratima. Prozori nisu bili predmet zahvata - govori. Za opremu i dekor bila je, pak, zadužena Andreja. Stil koji smo primijenili u prostoru je prigodno industrijski, dakle cigla, željezo, staklo, rasvjeta i namještaj koji je investitor već posjedovao. Nije uloženo ništa u novi namještaj - kaže te napominje kako cjelokupni zahvat nije bio nimalo jeftin, pogotovo zbog kompliciranih i zahtjevnih građevinskih radova te ugradnje staklenog podesta i custom made stepenica.
- Zapravo je najveći izazov bio povezati spremišta rušenjem stropne ploče jer je u postojećem rasporedu bilo previše malih prostora koji su stvarali klaustrofobičan osjećaj kretanja. Finalni rezultat je galerijski prostor slušaonice. Izazov je bio i projektiranje stepenica jer nije bilo dovoljno mjesta za normalno stubište. Na kraju smo napravili strme stepenice s izmaknutim gazištima - dodaje Hrvoje.
Foto: Tea Gabud
