Mala je to crkva, više izgleda kao zavjetna kapelica, koja je nikla na brdu iznad Postira na Braču. Nije rijedak običaj u Dalmaciji da se bogu zavjetuje na nešto, obećavši pritom izgradnju kapelice ako sve dobro prođe. Ova na Braču tek je djelomično takva: na svom zemljištu odlučio ju je podići bečki liječnik Darko Jelinčić, koji je rodom iz Postira, kako bi se zahvalio bogu na svemu onome što je postigao u životu. Odlučivši da će graditi, otišao je u splitsku Arhitekturu Marinović, kako bi tamo dogovorio izgled objekta. Arhitekti Hrvoje Marinović i Ana Tomšić shvatili su kako crkva Uzvišenja svetog Križa Krista Kralja, mora biti posebna. Treba imati, zaključil su, suvremeni umjetnički izraz, ali istovremeno biti posve u duhu tradicije tamošnje sakralne arhitekture. Zvuči kao nemoguć spoj, ali su uspjeli u svom naumu.
- Običava se govoriti o „spoju tradicije i suvremenosti“, kao da bi suvremenost prije toga „spajanja“ bila odijeljena od tradicije koju je navodno prevladala i ostavila iza sebe. To je umnogome manjkavo stajalište. Naime, dominantna i usmjeriteljska dimenzija tradicije nije prošlost, nego budućnost. Tradicija podrazumijeva vrijednosno preuzimanje sadržaja iz prošlosti i njihovu kreativnu reinterpretaciju, odnosno njihovo djelotvorno osuvremenjenje i predaju budućnosti. Samo tako možemo govoriti o tradiciji koja traje, o živoj tradicij - pojašnjava Marinović svoju ideju o crkvi koja se nalazi na prekrasnom mjestu - kako je i običaj, nikla je na povišenju, s kojeg puca pogled na sve strane svijeta.
Arhitekt kaže kako je crkvica u posve određenom smislu i pogledu „hommage“ starohrvatskoj predromaničkoj sakralnoj arhitekturi, artikulirano likovnim jezikom suvremenosti. Taj „hommage“ je u isti mah i oživljavanje, revitalizacija. Marinović i Tomšić su nastojali da zdanje korespondira s krajobrazom otoka Brača i njegovim bogatim starohrvatskim sakralnim naslijeđem.
- Unutarnje i vanjske prostore umiva svjetlo, pri čemu vibrirajuća prostornost eksterijera nalazi svoju kolorističku i svjetlosnu sublimaciju u vitrajima našeg cijenjenog slikara Josipa Botterija Dinija. Ovdašnje predromaničke crkvice nerijetko su bile i solarni opservatoriji koji su starim Hrvatima bili temelj sustava za određivanje vremena kroz godinu, što je vrlo važno kod sakralne i općekulturne interpretacije prostora - pojašnjava Marinović i dodaje kako je oltar isklesao kipar Duje Boteri, dok je sve građevinske radove izveo je Mate Jelinčić iz Postira.
Arhitektonski pristup kojim su se vodili nije slijepo prikazivačko imitiranje, nego vremensko kontekstualiziranje i kreativno iskazivačko reafirmiranje povijesnih sakralnih zdanja, ljupkih i ujedno uzvišenih u svojoj minimalističkoj jednostavnosti. U srednjemu vijeku zidovi su građeni od kamena, a krovovi prekrivani kamenim pločama povezanima vapnenom žbukom. Ova crkvica ima istu ideju, ali temu i konstruktivno i estetski prilagođava suvremenoj arhitekturi. Kamen koji je korišten u eksterijeru crkve dolazi iz Nerežišća, dok su podovi i zidovi od talijanskog kamena.
