Prava kuća za odmor

Dalmatinska prinčipesa

Ova predivna obiteljska kuća u Betini proglašena najboljom iz D

Na velikom nagradnom natječaju magazina Dom&Dizajn ‘The Best of D&D” ova je obiteljska kuća u Betini proglašena najboljom. Kuća izgleda uistinu zanimljivo, što vi mislite?

Betina (774 stanovnika) je spomenik pučke dalmatinske i mediteranske arhitekture. Slikovita, očuvana i prepoznatljiva ljepotica koju zbog položaja i očuvane autentičnosti smatraju jednim od najljepših mjesta na hrvatskom Jadranu. To je mjesto težaka i kalafata, baštinik hrvatske drvene brodogradnje u kontinuitetu od njenog utemeljenja 1740. godine do današnjeg ponovnog buđenja. Jedno od četiri gradića na Murteru, koji s razlogom zovu “otok otoka”. Po Grgi Gamulinu “vrhunac starog graditeljstva”, a po Vjekoslavu Kalebu “krajnja romantičnost”… – guglajući to saznajem o Betini, malom gradiću na Murteru, nakon što od arhitektice Zore Salopek Baletić doznajem da se tamo nalazi kuća za odmor koju je zajedno sa svojim timom iz projektnog ureda Matrica arhitektura rekonstruirala i projektirala interijer.

Profil
Vlasnici:
obitelj iz Zagreba
Arhitekti:
Matica arhitektura (Zora Salopek Baletić, AndrijanaPozojević, Marijana Plazibat)
Info:
kuća na Murteru od 350 m2

– Bračni par iz Zagreba godinama su nautičari, a davno ih je privukla Betina koja im je često bila baza za sva ljetovanja. Mjesto je lako dohvatljivo iz Zagreba, idealno za skočiti na vikend, okruženo prirodnim ljepotama, u prvom redu fantastičnim Kornatima, razvedenog arhipelaga. Blizina Kornata uvjetovala je i razvoj gastronomije na poluotoku, pa je ovo područje postalo nezaobilazno odredište za ljubitelje gustoze đite. Idealno za kombinaciju brod – luka u koju se uvijek vraćate, što je kroz godine preraslo u ideju o kombinaciji brod – kuća u koju se vraćate – kaže arhitektica Zora Salopek Baletić, dodajući da je Betina usprkos direktnom turističkom aspektu zadržala onu karakterističnu lijenost koja vas obuhvati čim stupite u mjesto, kao da je u njoj protok vremena nešto sporiji.

U kući su se nekd skupljali lokalni klinci i bila je prava ruina. No, Zora i njezin tim postigli su da kuća zablistau svojoj autentičnosti te da ima sav komfor 21. stoljeća

– Autohtoni izgled mjesta u velikoj se mjeri uspio održati i čini se da ljudi koje privlači ovo mjesto itekako cijene baš taj segment, jer dosta je kuća obnovljeno u zadnjih nekoliko godina i sve su doista rekonstruirane, a ne uništene obnovom. I investitore ove kuće obuzela je ta autentičnost Betine te iako su inače ljubitelji suvremene arhitekture i dizajna i u Zagrebu žive u vrlo suvremenoj obiteljskoj kući, u Betini su željeli imati staru kamenu kuću u kojoj će imati sav komfor suvremenog načina života – kaže arhitektica, naglašavajući da su vlasnici godinama tražili idealnu kuću.

Sadašnji vlasnici prepoznali su potencijal i unutarnji sklad baš ove kuće, iako je godinama bila zapuštena i služila kao odlagalište svega i svačega. A kako je smještena u centru mjesta, na 3-4 minute od obale, bila je omiljeno okupljalište lokalnih klinaca koji su joj i dali ime “buža”. Ime se svima dopalo, pa kuću i danas svi zovu buža, iako bi joj danas nakon uređenja bolje pristajalo ima divojka ili prinčipesa – nešto glamurozno… Jer – doista je zasjala u obnovi.

A o čemu se točno radi?

– Vlasnici su kupili kuću staru 100-tinjak godina u centru mjesta površine oko 350 četvornih metara, koju su htjeli preurediti u pravu kuću za odmor. Na početku smo se dogovorili da kuću treba pažljivo rekonstruirati, iako nije pod konzervatorskom zaštitom, i zadržati što izvorniji oblik. S obzirom na njenu površinu, nije ju trebalo dograđivati ni proširivati, nego smo se odlučili uklopiti u izvorni oblik i iskoristiti njegov logičan tlocrtni razmještaj – priča arhitektica, pokazujući nam minuciozno obnovljenu kuću kojom dominira ljepota kamena i tradicionalnog načina gradnje te suvremeno opremljen interijer, prilagođen modernom čovjeku 21. stoljeća.

– Kuća se zapravo sastoji od dva spojena objekta, nižeg i višeg, te ima specifičnu organizaciju i tlocrt u obliku slova ‘L’. Iako se nalazi u središtu mjesta, nije na samoj obali i dominantno je orijentirana prema svojem središnjem dvoru, što je omogućilo da upravo dvor postane srce kuće i dnevni boravak na otvorenom – ispričala je arhitektica Marijana Plazibat, objašnjavajući kako se u kuću ulazi preko dvora te da gotovo sve prostorije u prizemlju imaju direktan izlaz na njega, tako da su te dispozicije iskoristili stvorivši kružnu vezu između dvora i svih prostorija u stanu.

Ormar je pravi transformer, skriva instalacije, klimu, odjeću, otkriva prozor i ima klupu za čitanje

– Ukratko, prizemlje je jedna velika kružna veza između unutarnjeg i vanjskog prostora, a s obzirom na to da su prostorije u prizemlju prohodne, iz svake prostorije možete ući i izaći u dvor. Uz to, sve prostorije s katova gledaju prema dvoru, što olakšava komunikaciju među ukućanima, pružajući im osjećaj povezanosti, ali i intime… Zbog svega toga dvor funkcionira kao glavni dnevni boravak u kući. Tu se može jesti, družiti, odmarati, spavati, roštiljati, baviti cvijećem i igrati sa psom, osvježiti, čak i tuširati – objašnjava nam arhitektica, pokazujući nam naš omiljeni detalj u kući – vanjski tuš koji izrasta iz kamena. Ovaj tuš zapravo je možda najbolji pokazatelj o kakvoj je zapravo kući riječ. A to je kuća koja pruža apsolutni komfor primjeren suvremenom načinu života, istovremeno poštujući tradiciju, autentičnost, kao i funkcionalnost i finu estetiku suvremenog arhitektonskog izražaja koja se ne natječe sa slojevima povijesti, nego upravo suprotno, nadopunjuje ih.

Taj princip vidljiv je i u ostatku kuće. Počevši od dvora gdje se isprepliću tradicija i modernost kroz upotrebu materijala, odabir biljaka, custom-made mobilijara, zoniranja prostora za različite funkcije… Igra dualiteta starog i novog vidljiva je i u konobi i u kuhinji u prizemlju, u kojima se iskoristilo mnoštvo zatečenih autentičnih detalja, poput stare kamenice za držanje ulja koja je dobila novi pokrov i namjenu, starih stolaca koji su dio obiteljskog naslijeđa, te suvremene opreme i uređaja koji su ukopljeni u ambijent tipičnog autentičnog Mediterana.

Kuhinja Bulthaup? Ne! Sav namještaj rađen je po mjeri i zapravo ima jako malo dizajnerskih stvari. Izradio ju je stolar od hrasta i inoksa.

– Prizemlje je najživopisnije s obzirom na to da je dio zidova do polovice svoje visine živa stijena koja nepravilno ulazi u prostor, tako da smo dijelove namještaja morali ‘plesti’ oko njega jer je riječ o prirodnom, neobrađenom kamenu, a ne o ravnom zidu na koji možete jednostavno nasloniti namještaj. Ako malo bolje pogledate zid u konobi, vidjet ćete da smo naslon od klupe napravili konzolno kako bismo omogućili funkciju udobnog sjedenja, a istovremeno sačuvali originalnost zida. Te stijene, denivelacije prostora te neravni otvori otvorili su mnogo problema koje je trebalo projektantski, tehnički i izvođački riješiti, a primjerice problem s nejednakim otvorima i denivelacijama riješili smo napravivši svojevrsne čelične tunele koji imaju nekoliko funkcija, korisničku, konstruktivnu i estetsku – objašnjava arhitektica Salopek Baletić, dodajući da je ovo jedan od onih sretnih projekata u kojem postoji sinergija između investitora, izvođača i arhitekata.

– Tijekom 20 godina prakse shvatila sam da je to najvažniji preduvjet za dobru kuću. Najbolji projekti su oni gdje se dogodi kemija između investitora i arhitekta, i kada je investitor u sve uključen cijelo vrijeme. Tada nema iznenađenja i nezadovoljstva – kaže Zora Salopek Baletić, kojoj odmah postavljamo pitanje kako to da je dnevni boravak od 30-ak kvadrata zapravo prilično mali u odnosu na kuću od 350 kvadrata.

Dvor je centralni i pravi dnevni boravak, tu se kuha, roštilja, druži… a kad sunce zapeče, može se i istuširati.

– Ovo je kuća za veliki ljetni odmor, a po ljeti ste zapravo najviše vani, tako da je pored ovakvog dvora bilo nepotrebno raditi veliki dnevni boravak koji ionako služi samo u iznimnim slučajevima, ako je vrijeme ružno. Zapravo, u kući postoje još dva dnevna boravka, jedan je između dječjih spavaćih soba na katu, a drugi, uvjetno rečeno, dnevni boravak je u potkrovlju, na etaži koja je rezervirana za roditelje i koja je ogroman otvoreni prostor za opuštanje. Ondje možete gledati televiziju, dobar film, slušati glazbu, povući se, čak i raditi – objasnila je arhitektica, provodeći nas po kući i njenim brojnim dijelovima koji kao da su estetski podijeljeni po horizontali.

Naime, u prizemlju dominiraju kamen, hrast, beton, čelik i inoks uklopljeni u već spomenutu igru dualiteta suvremenosti i tradicije. Druga etaža rezervirana je za cure, pa je stoga svjetlija i mladenačkija, pa su i korišteni svjetliji materijali poput izbijeljenog hrasta na podu i bijele žbuke. Na toj su etaži tri spavaće sobe, svaka sa svojim kupaonicama i zajedničkim dnevnim boravkom, a do tog prvog kata moguće je doći i vanjskim i unutrašnjim stepenicama. Treća etaža naš je apsolutni favorit. Samostojeća kada, ogroman krevet na sredini sobe, prostrana walk in garderoba, fascinantna kupaonica sa staklenim umivaonicima, radni kutak, prostor za vježbanje, galerija za promatranje zvijezda i mora… Ostali smo bez teksta… Savršeno! Kao na brodu…

– Da, u nekim svojim elementima interijer koristi logiku organizacije broda ili neke elemente koji se inače koriste na brodovima. Naravno, ne predoslovno, više kao naznaka. Brod se činio kao savršen motiv za interijer, jer vlasnici vole brodove i plove, a drvena brodogradnja u Betini ima tradiciju dulju od 250 godina, i danas je u njoj mnogo obitelji brodograditelja – kalafata. Ovaj motiv došao je do izražaja u potkrovlju kroz način tretmana drveta, korištenje brodskog užeta kao ograde, inoks dimnjak koji izlazi iz krovne terase doslovno na isti način kao na brodu, kroz razne dekoracije poput kobilice, ali i jedra koja štite dvor od sunca, a ta dva elementa dodali su vlasnici – priča arhitektica. Istaknula je da su u kući samo sanitarije i rasvjeta s dizajnerskim potpisom, no da je sve ostalo uglavnom rađeno po mjeri.

– Odmah smo se dogovorili da nećemo trošiti sredstva na dizajnerski namještaj. Kuhinja bi mogla biti Bulthaup, ali ju je zapravo prema našim nacrtima izradio majstor iz Zagreba. Umivaonici su Antonio Lupi, slavine su Gessi, tuš u nivou je Florim, u sobi su lampice Inga Maurera, ali pravi luksuz je prostor i privilegij života u starinskoj kući koja ima sav potreban suvremeni komfor – priča nam arhitektica, objašnjavajući da su rekonstrukcije uvijek izazov jer rijetko kada možete koristiti neka gotova tipska rješenja, već uvijek morate biti dovitljivi i domišljati.

– U rekonstrukcijama pokušavate istaknuti zatečeno stanje, a pri tome instalacije i infrastrukturu morate skrivati jer kuća originalno nije predviđala primjerice centralno grijanje, kupaonicu uz svaku sobu i slično. Klimu, odvod tuša, bojler, kosinu stepenica tako u kući skriva ormar u dječjoj sobi, koji je ujedno i spremište odjeće i obuće, klupa za sjedenje i ležanje uz prozorsku nišu – otkriva nam arhitektica, pokazujući nam multifunkcionalni transformer koji na prvi pogled izgleda kao dekorativan detalj sobe. I to je ono što dobar interijer razlikuje od dekoracije… Arhitektura je jednostavno više…

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. travanj 2024 21:06