COOL MJESTO

Dizajner je imao težak zadatak: U novom prostoru za djecu u Velikoj Gorici zid je pretvorio u nešto posebno

Mara Mustapić, vlasnica Eduqaonice

 /BILJANA BLIVAJS/CROPIX/SANJA ŽORDIć
Velikogorički prostor spaja STEAM radionice s autorskim zidom posvećenim hrvatskim znanstvenicima.
Velikogorički prostor spaja STEAM radionice s autorskim zidom posvećenim hrvatskim znanstvenicima.

Ovo veselo i moderno mjesto u Velikoj Gorici podsjeća na mali laboratorij više nego na klasičan prostor namijenjen djeci. Tamni metalni regali, vidljive vodilice za kabele, mrežna oprema i heksagonalna rasvjeta prostoru daju pomalo laboratorijski izgled, dok veliku pozornost privlači autorska tapeta s hrvatskim znanstvenicima.

Iza cijele priče stoji Mara Mustapić, inženjerka koja je nakon deset godina rada u IT sektoru nekoliko godina provela i u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića. Ondje je, kaže, iz prve ruke vidjela koliko djeca dobro reagiraju kada mogu učiti kroz praktičan rad. Iz tog se iskustva rodila ideja o prostoru u kojem će djeca kroz igru učiti o znanosti, tehnologiji, inženjerstvu, matematici i umjetnosti, odnosno STEAM području.

image

Zlata Bartl

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Nikola Tesla

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Slavoljub Penkala

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

"Naš je moto ‘Mali umovi, veliki izumi‘ jer od današnje djece stvaramo izumitelje budućnosti", priča nam vlasnica koja je od početka željela da se namjena prostora vidi čim se uđe kroz vrata.

"Budući da je Eduqaonica prostor posvećen učenju tehnologije kroz igru, htjela sam da se to osjeti već na ulazu, ne tek kad djeca sjednu za aktivnost", objašnjava.

Mali tehnološki laboratorij

Mara i njezin suprug velik dio uređenja odradili su sami, a vizualni identitet od početka je razvijala s grafičkim dizajnerom Ivanom Dilberovićem, autorom logotipa i digitalnog identiteta Eduqaonice. Upravo su zajednički definirane glavne i akcentne boje kasnije postale osnova i za uređenje interijera.

image

Tapeta koju je osmislio grafički dizajner Ivan Dilberović

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Eduqaonica

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Eduqaonica

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

"Htjela sam da bude veseo, ali uz ‘tech lab’ osjećaj, primjeren i poticajan djeci, ali zanimljiv i odraslima", ističe vlasnica.

Posebna je priča velika tapeta s hrvatskim znanstvenicima. Ona nije bila naknadna dekoracija kojom je trebalo popuniti prazan zid, već dio uređenja koji je planiran od samog početka.

Hrvatski znanstvenici na zidu

Mara nije željela tipične dječje motive. Kada je počela surađivati s Ivanom Dilberovićem na vizualnom identitetu, otvorila se i ideja o autorskoj tapeti.

"Kada je s Ivanom kliknula inicijalna suradnja oko loga, zamolila sam ga za pomoć i oko tapete. Odmah smo se složili oko ‘vibe-a’ i u par iteracija došli do finalnog rezultata", kaže.

image
BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

3D printer

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Zabavni i edukativni detalji

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Znanstvenike su odabrali Mara i njezin suprug, dok je sve ostalo, od načina na koji su prikazani do kompozicije i ilustracija, osmislio Dilberović.

Pritom je bilo vrlo važno da tapeta bude originalna.

„Ako mogu, uvijek biram autorsko djelo ispred komercijalnih rješenja. U samo par mjeseci svjedoci smo poplave AI-generiranih plakata, reklama, tapeta koji svi liče jedni na druge. Naša tapeta je prekrasan i jedinstven hommage našim poznatim znanstvenicima koji su ostavili globalan i isto tako jedinstven trag.“

Dizajner je ideju odmah prihvatio, ali je znao da ga čeka prilično složen zadatak.

„Mara je došla s idejom da bi željela imati velike tapete na kojima bi željela prikazati istaknute hrvatske izumitelje i znanstvenike. Ideja mi je bila super, ali sam odmah znao da će biti jako izazovna zbog veličine prostora, opstrukcija u prostoru i količine detalja“, prisjeća se.

image

Zabavni i edukativni detalji

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Eduqaonica

BILJANA BLIVAJS/CROPIX
image

Eduqaonica

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Nije bilo dovoljno samo nacrtati nekoliko poznatih lica. Svaki je znanstvenik morao dobiti svoj prostor, uz prikaz izuma ili rada po kojem je poznat, ali i mjesto za tekst. Prvo je krenuo raditi Teslu.

"Isprobavali smo razne opcije; boje likova, debljine linija, pritom vodeći računa da svaki znanstvenik mora imati dovoljno mjesta da pokaže neki od svojih izuma i da postoji prostor za tekstualni dio. Vizualni dojam prostora iz moje perspektive je nešto o čemu se mora voditi računa po defaultu. Ljudi često misle da su dizajneri umjetnici. Stalno to čujem, no to uopće nije tako. Mi se bavimo vizualnom komunikacijom, ali po nekakvoj prirodi posla, estetika mora biti dio te priče. Jedno i drugo zajedno čine dizajn dobar", objašnjava Ivan.

Eduqaonicu pohađaju djeca različitih uzrasta, pa je ilustracija morala funkcionirati i za sedmogodišnjake i za tinejdžere, ali i njihovim roditeljima biti dovoljno zanimljiva.

Izazovan zadatak

Veliki format dodatno je zakomplicirao posao. Ono što na ekranu izgleda kao mala crtica ili točkica na velikoj površini postaje detalj koji se vidi iz neposredne blizine. Ivan se zato tijekom rada stalno vraćao iz detalja u cjelinu.

"Ponekad sam jedva čekao da se maknem od iPada i samo odem kratko gledati u more da odmorim oči. Crtica tu, točkica tamo, sve je to super, ali kad se sjetiš da će netko gledati tu tapetu iz velike blizine u tako dobro osvjetljenom prostoru, ta crtica i točkica postaju veliki zoom u sami detalj."

Osim same ilustracije, trebalo je uzeti u obzir i stvarni prostor. Vrata, police, klima-uređaji i ormari nisu mogli jednostavno nestati zbog tapete, pa je svaki element morao biti uračunat u kompoziciju.

image

Mara Mustapić

/SANJA ŽORDIć

"Osmisliti motiv odnosno kompozicijski ga posložiti u zadani prostor s definiranim ‘preprekama’ je stvarno zeznuto. Zadnji lik kojeg sam radio bio je Faust Vrančić i sve što sam htio je da on ‘uleti u kadar’ s padobranom. Super ideja, sve jasno, ali na tom dijelu zida stoji klima uređaj, pa je trebala biti neka polica itd. A ja baš želim da se jasno vidi padobran."

Vlasnica Eduqaonice je pritom detaljno pratila gdje će se što nalaziti, što je dizajneru olakšalo posao.

Jedna od odluka koja se pokazala važnijom nego što je u početku izgledala odnosi se na velike izloge. Mara je u jednom trenutku razmišljala o tome da se prozori prekriju folijom kako se izvana ne bi vidjelo što se događa unutra. Ivan ju je nagovorio da od toga odustane.

"Znam da je to kod nas uobičajena praksa. Ispada kao da svi žele nešto sakriti. Malo sam pričao s Marom oko toga i uvjerio sam je da ipak ne stavlja ništa na prozore. Neka se sve vidi izvana."

Danas Mara kaže da je upravo to bila jedna od najboljih odluka.

Prolaznici se redovito zaustavljaju i gledaju što se događa u Eduqaonici, prostoru u kojem uređenje nije samo kulisa, nego dio priče koju djeca svakodnevno otkrivaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 08:50