Dizajnerica Martina Herak od svih dijelova u svom stanu definitivno najviše voli onaj u kojem je najkreativnija i u kojem, priznaje kroz smijeh, provodi najviše vremena. Riječ je o njenom radnom stolu, za kojim osmišljava i izrađuje svoje prekrasne kreacije. No, tijekom godina taj je kutak stana mijenjao izgled - neke manje i veće stvari koje su ga prije ukrašavale sad se nalaze na drugim mjestima. Ipak, promjena izgleda zapravo nije promijenila njegovu namjenu.
- Kad sam se počela baviti modnim dizajnom, u ovom su kutu bile šivaće mašine, kasnije i štender s odjećom. Budući da sam u veljači šivaće mašine i štendere odnijela u svoj showroom, odlučila sam da ovaj bijeli stol ostane i dalje stol za - kreativnost.
Toliko sam naučena na njega da čim sjednem za stol, poč- nem stvarati nešto. Nije to uvijek isto jer sam se tijekom godina bavila dizajniranjem različitih stvari, ali bitno je da tu stvaram, kaže Martina, kojoj je taj kreativni kutak pri- rastao srcu. Tamo je, priznaje, najzaigranija, najopuštenija i premda su joj ideje za neke od kreacija pale na um i u drugim dijelovima stana, ovaj je ipak najvažniji za proces stvaranja njenih radova.
- Često ga koristim, uz još jedan stol u stanu, za slikanje ali i za oslikavanje tkanina i teglica za med. Naime, nedavno sam počela ukraša- vati staklenke za jednu malu tvrtku iz Zagreba koja ima košnice u Požegi te izrađuju eko proizvode na bazi meda. Kad smo zbog pandemije izazvane koronavirusom bili primorani ostati doma, osmislila sam projekt ‘Art Terra3,14/Art Therapy’ te sam počela oslikavati i tkanine za novu kolekciju - pojašnjava Martina ono čime se u zadnje vrijeme najviše bavi. Pande- mija koja je još uvijek oko nas promijenila je mnogo toga, a nju je potaknula da se okuša u stvarima za koje nikad prije nije smatrala da bi se njima mogla baviti.
- No, na kraju me taj izlet u nepoznato oduševio i jako sam sretna što sam dobila priliku raditi na nečem novom i drugačijem. Zato je ovaj kutak toliko važan. U njemu su se tijekom godina dogodile brojne promjene, no zapravo je u srži ostao isti - moje malo veselo mjesto, gdje mozak radi nesputanom brzinom i u kojem uvijek nastane nešto drugačije - dodaje Martina.