Velika ploča za pisanje, posvuda razbacane kutije društvenih igara i figure akcijskih junaka - tako otprilike zamišljamo izgled doma Leonarda Hofstadtera, zbunjenog znanstvenika iz serije ‘Teorija velikog praska‘. Leonard i njegov cimer Sheldon, zajedno s ostatkom društva, kroz 12 sezona i 279 epizoda zabavljali su gledatelje tog popularnog showa diljem svijeta svojom uvrnutom znanstvenom logikom, dok je njihov zajednički stan bio savršena kulisa, uređen poput pravog štreberskog raja.
S druge strane, dom Johnnyja Galeckog, glumca koji je tako dobro utjelovio lik Leonarda, daleko je od prepoznatljive kulise te popularne serije. Smješten u ruralnom dijelu Tennesseeja, nedaleko od Nashvillea, njegov dom prije svega djeluje kao intimno utočište, ali i kao pažljivo promišljen dizajnerski projekt u kojem se brišu granice između interijera i osobne priče vlasnika.
Riječ je o imanju koje je građeno na mjestu na kojem je početkom 19. stoljeća niknula jednostavna drvena koliba, a koje je tijekom godina postupno nadograđivano i prilagođavano suvremenom životu. Danas se kuća prostire na 1100 četvornih metara, raspoređenog kroz nekoliko povezanih prostora, s ukupno pet spavaćih soba, na parceli od gotovo 30 hektara. No, ono što ovaj dom čini posebno zanimljivim nije njegova veličina, već način na koji je uređen.
Za interijer su zaslužne Louisa Pierce i Emily Ward, dizajnerice studija Pierce & Ward, poznate po eklektičnom pristupu koji spaja povijesne reference, bogate teksture i osobne kolekcije klijenata. U suradnji s Galeckim, dizajnerice su odlučile sačuvati maksimalan broj izvornih elemenata - drvene grede, kamene zidove i neuglađenost same konstrukcije - i nadopuniti ih suvremenim elementima, bez pokušaja da prostor učine neutralnim.
Interijeri su snažno atmosferični: umjesto svijetlih, minimalističkih paleta, ovdje dominiraju duboke boje, visoko taktilni materijali i kontrasti. Dnevni boravci obilježeni su kombinacijom starinskog namještaja, umjetničkih fotografija i neobičnih kolekcionarskih predmeta, među kojima se ističu restaurirani vintage komadi, poput talijanskog stola za stolni nogomet iz 1950-ih godina. Prostor djeluje slojevito, ali ne prenatrpano, svaki predmet ima svoju priču i jasno mjesto.
Posebnu pažnju privlači kuhinja, koja se često navodi kao primjer estetike tihog luksuza. Paleta toplih neutralnih tonova, prirodni materijali i suptilni akcenti stvaraju smiren, ali profinjen ambijent, u kojem luksuz nije naglašen kroz sjaj ili skupe površine, već kroz proporcije, svjetlo i osjećaj ugode. Kuhinja se prirodno nadovezuje na blagovaonicu i dnevni prostor, čime se naglašava ideja doma kao mjesta okupljanja.
Spavaće sobe i privatni prostori oslanjaju se na estetiku koju bismo mogli opisati kao ‘cabin core‘: suvremenu interpretaciju rustikalnog stila, s naglaskom na toplinu i teksture. U nekim prostorijama zidovi su obojeni u tamne, zasićene tonove, dok su drugdje ostavljeni gotovo sirovi, s vidljivim tragovima vremena. Jedna od najupečatljivijih prostorija je kućna knjižnica, obojena u intenzivnu crvenu nijansu, koja prostoru daje dramatičnost i snažan identitet.
Zanimljiv je i odnos prema prostoru: u pojedinim dijelovima kuće brišu se klasične podjele, na primjer, između spavaće sobe i kupaonice, čime se postiže osjećaj protočnosti i suvremenog luksuza. Riječ je o rješenjima koja nisu univerzalna, ali savršeno funkcioniraju u kontekstu doma koji je jasno prilagođen jednom korisniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....