Tijekom gradnje imali su brojne teškoće, među ostalim i požar, ali nisu odustajali. Svoju viziju realizirali su uz pomoć arhitektice Silvije Mlinarević.
Želimo pokazati da moderan dizajn i arhitektura mogu ići skupa s održivom gradnjom, ali istovremeno i poslati poruku koliko je takva gradnja važna za okoliš. Zato nam moto i jest: ‘’Održivom gradnjom čuvamo naš okoliš’’, kaže nam Osječanin Krešimir Hornung dok s njim i njegovom suprugom Višnjom sjedimo u dnevnom boravku njihove ‘’Kućne srećice’’, kako su nazvali svoju jedinstvenu kuću u osječkom prigradskom naselju Tvrđavica.
Već sam pogled izvana na tu arhitektonsku krasoticu od 200 četvornih metara nudi poseban doživljaj koji može dati samo priroda, odnosno drvo. Konkretno ariš, koji čini njezino pročelje, što je već nagovještaj da se iza fasade krije priča koja na trenutke ostavlja bez daha. Višnja i Krešimir, naime, sagradili su kuću od slame, iako se to po njezinoj vanjštini, a pogotovo modernom interijeru, ne bi dalo zaključiti, što je samo potvrdilo uspjeh njihove težnje da pokažu kako moderan dizajn i arhitektura mogu ići skupa s održivom gradnjom. Bilo je na tom putu puno prepreka koje su morali svladati, ali nisu ni pomislili na odustajanje, čak ni kad im je prvu kuću uništio požar. Epilog je to da danas žive u eko domu s mirisom i dušom slavonske pšenice, zaogrnuti arišom. Ne čudi, stoga, što im lica odišu neskrivenim zadovoljstvom i srećom jer su sagradili dom u koji su doslovno zaljubljeni.
- Nazvala sam je Kućna srećica’ po imenu biljke koju sam ovdje donijela iz vrta naše prethodne kuće i koja je postala glavna zvijezda našeg atrija - govori Višnja dok nam pokazuje otvoreni vrt koji su smjestili u centar svoje eko kuće i to iz vrlo praktičnog razloga, kako bi u dnevnom boravku s tri strane svijeta dobili dnevnu svjetlost. Taj prostor u kojem su uz kućnu sreću svoje mjesto našli dlanastolisni javor, bambus, cimicifuge i astilbe njihov je vrt meditacije i mira. No, kako je sve počelo? Kako je obitelj koja je živjela u modernoj urbanoj kući, koju su voljeli i u kojoj su im odrasla djeca Karla i Luka, odlučila sve to napustiti i krenuti u avanturu?
- Sve je počelo prije 10 godina kad sam osnovao udrugu Studio 8 za kreativno izražavanje radi uvođenja novih tehnologija u građevinarstvo. Zaintrigirale su me kuće od slame pa sam ih počeo proučavati i vrlo brzo shvatio njihove brojne prednosti. Što sam više proučavao, to me više počeo hvatati virus prirode, ekologije... i sve ostalo išlo je po inerciji - prisjetio se Krešimir koji je obišao i nekoliko prije sagrađenih kuća od slame, skupljajući iskustva. Kupili su plac između dvije šume na kojem se dotad uzgajao kukuruz, što je također važna ekološka činjenica, i počeli graditi svoju priču uz pomoć arhitektice Silviji Mlinarević, koja je projektirala kuću, te Tihane Mijić koja je bila nadzorni inženjer, a ujedno je i statičar za drvo. U proljeće 2018. prodali su svoju urbanu kuću i počeli graditi kuću od slame.
- Mnogi su nas čudno gledali, kao da gradimo kuću iz ‘Tri praščića’. No, ovo je budućnost - tvrde supružnici koji su se u novu kuću uselili u ljeto 2021. Bilo bi to i prije da im se u listopadu 2018. nije dogodila nesreća koju neće zaboraviti. U samo pet minuta u požaru čiji je uzrok do danas ostao nepoznat, izgorjela je sva konstrukcija i 60 posto zidova, ali nisu ni pomislili na odustajanje iako im nije bilo lako. Višnja je dobila otkaz u banci, došla je pandemija, poslovi su stali, ali sve su to prebrodili, kako kaže Krešimir, sa smiješkom na licu.
- U svakom zlu i neko dobro. Izgubili smo financijski, ali danas kažemo hvala Bogu da se taj požar dogodio, jer smo nakon njega promijenili sustav gradnje i odlučili se za skuplju, ali sigurniju varijantu i upotrebu vatrootpornih materijala - kažu danas.
Žalosti ih jedino što su većinu građevinskog materijala morali kupiti u inozemstvu. Ipak, osnovni materijal, u ovom slučaju slama, stigao je sa slavonskog polja. Balirali su je od pšenice koja u sebi nije imala korova, hodajući iza balirke s vlagomjerom, vagom i metrom kako bi svaku balu prekontrolirali i dobili format 45x35 cm, prosječne težine 15 kg.
- Važno je reći da ovo nije montažna, nego zidana kuća, samo što nije zidana od opeke, nego blokovima od slame. Temelji i prva ploča su betonski, a na nju smo slagali drvenu konstrukciju, stupove i grede od lamelirane građe. Nakon toga je išlo zidanje sa slamom između stupova te žbukanje zidova s vatrootpornom pucolansko-vapnenom žbukom (pucolan je vulkanski pepeo), koju smo izvana obložili arišom, a iznutra iveralom koji ne sadrži formaldehide. Debljina zida je 54 cm. Unutrašnji zidovi su od panela prešane slame, a stropovi su drvene prešane ploče - objasnio je Krešimir.
Puno truda, mašte i kreativnosti uloženo je i u uređenje interijera. Kupaonica za goste obložena je mikrocementima, a Krešimir ju je ukrasio uzorcima hrvatskih čipki za koje je sa svojim suradnicima sam izradio stencile, koje su kasnije aplicirali na zidove. Svaka spavaonica ima svoju kupaonicu, koje su obložene vodootpornim pločama. Pregradnih zidova nema, nego su to ormari. Namještaj je od iverala, a obložen je specijalnom folijom koja ne prima prašinu, nema otisaka prstiju... Kako bi anulirali štetne formaldehide koje je, bez obzira na ekološku gradnju, teško izbjeći (ima ih u pločastim materijalima, mikrocementima), u kući su posadili biljke koje na sebe privlače formaldehide koje prerađuju.
- Sav drveni namještaj radili smo sami od hrastovih greda i željeza - kaže Krešimir dok sjedimo za masivnim hrastovim stolom izrađenim od grede stare 100 godina. Prozori su veliki kako bi kroz njih ulazilo što više dnevnog svjetla. I visina interijera je izvan standarda, 2,90 metara, jer su željeli veću prozračnost, a time su dobili i veću vrijednost kuće. Energetska učinkovitost, pak, posebna je priča. Grijanje je podno, kombinacija drva i plina.
U dnevnom boravku je kamin koji je povezan s glavnom bazom iz koje se grije cijela kuća. Kad se naloži vatra, toplina iz kamina automatski kroz cijev odlazi prema spremniku u kojem se grije voda za grijanje cijele kuće. Kad se temperatura u kaminu spusti ispod 45 stupnjeva, automatika prebacuje grijanje na plin.
- Ljetos, kad je vani bilo 38 stupnjeva, unutra smo imali 25 stupnjeva bez klima-uređaja. Prošle zime potrošili smo 4 metra drva i 500-600 kuna mjesečno za plin, s tim da je preko dana bilo 25 stupnjeva, a noću 21 stupanj. Ove godine smo dobili zadatak mjerenja potrošnje tako da kombi bojler programiramo na 20 stupnjeva i tako ga držimo. Želimo vidjeti je li naša kuća po potrošnji energije u rangu pasivnih objekta bez obzira na to što nema rekuperacije i fiksnih ostakljenih površina - veli Krešimir.
O ekološkoj životnoj filozofiji obitelji svjedoči i posvećenost uređenju vrtova po uzoru na vrtove nizozemskog krajobraznog arhitekte Pieta Oudolfa, u što su uklopili i stari orah koji su zatekli na parceli i zadržali ga.
- Naš koncept gradnje vrta čini stvaranje više zasebnih povezanih vrtova, koji se grade u fazama. Prvi vrt je već spomenuti atrij, a drugi je uzduž kuće i njegovu bazu čine trajnice i razne trave, kao i perunike, božuri, jasmin, suručica te nekoliko penjačica. Treći vrt je organski vrt s uzdignutim gredicama u kojima uzgajamo povrće, u čemu nam dragocjenim savjetima pomažu susjedi koji se bave uzgojem povrća i prodajom na tržnici. Kraj tog vrta posađeno je nekoliko voćki. Iza kuće je spojen s terasom četvrti vrt koji je ograđen zbog naših udomljenih ljubimaca, zlatnog retrivera Maksa i mace Mačke te mini pudle Huge. U ovom vrtu posađena je lavanda, a upravo uređujemo travnjak. Iza oraha prema šumi planiramo sagraditi peti, permakulturni šumski vrt. Naši vrtovi su u stvaranju, što nas raduje, jer s ovakvim konceptom gradnje i projektiranja s našim vrtovima rastemo i mi - istaknula je Višnja.
