Ne mogu se svi pohvaliti da im je posao, između ostalog, ulaziti u tuđe stanove i kuće, proučavajući svaki detalj nečijeg intimnog prostora. Zapravo je nevjerojatno koliko nam ljudi otvara vrata svojeg doma, koliko nam vjeruju i žele s nama podijeliti svoju priču. I koliko god bili zadovoljni kad predstavljamo neki koncept s pametnim arhitektonskim i dizajnerskim rješenjima, koje cijenimo i podržavamo, tu i tamo nas nešto sasvim drugačije obori s nogu. Interijeri koje su uređivali vlasnici, bez stručnog znanja, ali s velikim talentom. Takvi su interijeri personalizirani, u njima se izbjegava uporaba brendiranih predmeta, a kreirajući originalne komade ističu se male životne radosti. Upravo takav je dom obitelji Jakaša na Čiovu, u naselju Okrug Gornji.
Riječ je o troetažnoj obiteljskoj kući površine oko 120 kvadrata, u kojoj vlasnica Maja živi sa suprugom i 15-godišnjim sinom.
- Kuću su prije više od 30 godina počeli graditi moji pokojni roditelji kao vikendicu, uz pomoć prijatelja i susjeda. Na prvoj etaži zamislio je boravak preko cijele južne strane kuće i kuhinju u sjevernom dijelu, koje su povezane. Na drugoj etaži zamislio je spavaći dio, a na trećoj apartman s velikom terasom. Kuću smo naslijedili brat i ja, a mi smo se uselili na prvu etažu prije devet godina, kad smo se iz Splita preseliti na Čiovo. Tada je došlo do prvih preinaka - kaže Maja.
Kuhinju su premjestili sa sjevernog dijela u južni, dok su sjeverni pregradili i napravili dvije manje sobe. Prije godinu dana otkupili su i gornje etaže te krenuli u opsežniju adaptaciju, koja je uključivala i obnovu fasade. Izvana je kuća klasična mediteranska, sa zelenim griljama, kupama na krovu i venecijanskim ogradama na terasama. Interijer je, pak, priča za sebe. Uređen je u eklektičnom stilu, s elemenatima mediteranskog, industrijskog i vintage stila. Obilazeći kuću, oduševili su nas personalizirani detalji, uspomene pretočene u tematske cjeline, ali i detalje... Ovdje sve ima priču.
Budući da Maja voli starine, zamjećujemo i puno takvih komada. Većina je iz obiteljskog naslijeđa, a ponešto je dobila od prijatelja. Primjerice, bančić u dnevnom boravku, između peći i kauča, darovao joj je prijatelj čiji je otac, stari splitski postolar Boško Remetin, sjedio na njemu i izrađivao postole. Posebno mjesto zauzimaju i očeve lule.
- Još se sjećam mirisa koji bi se provukao kućom kad zapalio lulu, sjećam se i njegova lica kad bi čistio lule. Ovaj stalak za njih sam je izradio - prisjeća se Maja.
Kuhinjski zid je cigleni, a umjesto gornjih elemenata postavljene su police. Kuhinju s metalnim okvirom i drvenim elementima izradio je po mjeri majstor kovanja, obiteljski prijatelj Lujo Bubalo, kao i većinu ostalog namještaja: stolići, barski stolovi, police, metalni ormarić u WC-u, stol u dvorištu ispred vanjskog kamina...
- Meštar zlatnih ruku! A čeka ga još posla - smije se.
Svi stolci u kući, osim dva drvena za blagovaonskim stolom, pronađeni su na otpadu, a upravo im je Maja udahnula novi život. Preuredila je i crni ormar na stepeništu, a bavi se i izradom instalacija od naplavina, koje uočavamo u kući.
- Dakle, većina namještaja je s otpada ili je dio obiteljskog naslijeđa. Staru kredencu roditelji su nabavili prije 30 godina, noćni ormarići u bračnoj sobi pripadali su bakinoj sestri, staroj teti Darinki, njezin je i luster u spavaćoj sobi... Ručno rađeni vuneni tepisi u boravku i hodniku stari su 50 godina. Imamo i singericu muževe bake koja je zarađivala šivajući, tu je i mlinac za orahe moje majke koji je još u upotrebi. Imam osjećaj da u svim tim starim predmetima, koji su pripadali mojoj obitelji, a sad krase moj dom, oni i dalje žive - kaže vlasnica.
Tu su i neke namjenske prostorije koje nismo očekivali. Tako se u prizemlju nalazi i igraonica, dok je treća etaža Majin atelje.
- Tijekom preuređenja spavaći smo dio prebacili na drugu etažu, a od one dvije manje sobice u prizemlju napravili igraonicu kao prostor za druženje. U njoj su pikado, profesionalni stolni nogomet, PlayStation i barski stol za predah uz piće. Iako u igraonici najviše vremena provodi sin Šime sa svojim društvom, muž i ja volimo odigrati pikado - kaže Maja.
Stepenište otkriva neke nove detalje i namjene. Prije svega, to je izložbeni dio svih obiteljskih uspomena. Na zidovima ima obiteljskih fotografija, stoljetnih fotografija Splita, noninih goblena i akvarela, očevih longplejki, a kako joj je nono bio glumac u HNK, na jednom je zidu galerija fotografija njegovih uloga. Jedan je zid obučen u ciglu, a Majin se suprug sjetio starog voćarskog nožića Majina oca, koji je uglavljen i tako postao neočekivani dekorativni element. Budući da u kući živi i 14 mačaka, one su svoje mjesto pronašle upravo na stepeništu, tako da su svi stolci, jastučići i košare njihovi kreveti. Mačke imaju i originalan ulaz u kuću - kroz probijen otvor u zidu.
Na drugoj su etaži tri spavaće sobe s balkonima, od kojih je, kaže, najljepša Šimina. Treća je etaža, umjesto predviđenog apartmana, postala Majina radionica, koju od milja zove štafelaj, a upravo tu nastaju njezine slike, instalacije...
- Kad me uhvati stvaralačko ludilo, danima ne izlazim. Moji muški me samo dođu posjetiti da vide jesam li živa. Volim izrađivati dekoracije, imam puno ideja i sretna sam kad ih pretočim u djelo - smije se Maja, koja kaže da joj je najdraži dio kuće ipak dvorište s vanjskim kaminom.
Iako je uređenje kuće počelo prije devet godina, još nije sve gotovo, a Maja misli da nikad niti neće. Upravo u tome i je čar.